<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Glasaj za opoziciju, da ih zbuniš!

Legalizam i opozicija naše vlasti

Postoji nešto više od suvog legalizma bez legitimiteta na čelu sa Ustavnim sudom, a to su građani i njihova volja koja je sve jača u slučaju Picinog parka

14. juni 2012, 12:00

Gradske i republičke vlasti suočene sa istrajnim protestima građana, što su u drugoj sedmici negodovanja zbog gradnje stambeno-poslovnog objekta na jedinoj preostaloj zelenoj površini u centru Banjaluke, pribjegavaju krajnje apsurdnim sredstvima odbrane (čitaj demogagije) otkrivajući nam svoju suštinu i narav.

Legalizam bez legitimiteta

Uporno se upotrebljava mantra „sve je u skladu sa zakonom“ čime se demonstrira suvi legalizam spram volje građana izražene u peticiji kao takođe zakonitom sredstvu izražavanja koje se u demokratskim društvima uzima u obzir jer je najdirektniji pokazatelj građanske volje. Legalizam aktuelne vlasti navodi idejna rješenja, regulacione planove, odluku Ustavnog suda, urbanistički plan, tj. njihovo zajedničko mišljenje da je dopuštena gradnja na mjestu koje građani prepoznaju kao park i zelenu površinu. Svi pobrojani instituti legalizma spominju se kao da postoje u nekoj paralelnoj stvarnosti koja je sama sebi svrha i koja crpi svoj legitimitet iz samoproglašene zakonitosti umjesto da svoj legitimitet zasniva na volji građana.

Legalizam naše vlasti koji se danima demonstrira izjavama republičkih i gradskih funkcionera pokazao je svu svoju prostotu i banditsvo misli otkrivajući nam njihovo viđene demokratije koje je uplašeno previranjem volje među građanima jer na ta mjene kojima se kontoliše vlast oni nisu navikli i iznimno im je mrska ta praksa.

Zanimljivo, okupljanje građana predsjednik Republike čak je nazvao nezakonitim (!) dok je sve ostalo u ovom slučaju, pogađate, častio frazom „u skladu sa zakonom“. To je legalizam koji je sam sebi dovoljan, njemu ne trebaju građani, njemu trebaju pravni instituti kojima se vlast služi kao igračkama i kojima se sve objašnjava, pa je tako za gradonačelnika Banjaluke Ustavni sud koji je odbacio tužbu najmjerodavniji jer ne postoji ništa više od njega.

Ipak, postoji nešto više od suvog legalizma bez legitimiteta na čelu sa Ustavnim sudom, a to su građani i njihova volja koja je sve jača u slučaju Picinog parka i koja je okupljena u peticiju što svoj broj povećava iz dana u dan.

Glasaj za opoziciju da ih zbuniš!

Pored legalizma, naša vlast brani se i šeretskim spominjanjem opozicije i kada ih spomenu uvijek se opuste na njihovim granama jer izgleda ih mnogo tiješi aktuelna opozicija u čiju su jalovost ubijeđeni.

Opozicija bi se pak u oktobru i sama mogla iznenaditi izbornim rezultatom. Gradonačenik Banjaluke treba shvatiti da je dosadašnjih 6000 potpisa protiv uništavanja parka i zelene površine ujedno i 6000 potpisa protiv njega. Slovima: šest hiljada!

Brojka se stalno povećava. Ovi ljudi koji su ogorčeni betoniranjem Banjaluke sigurno neće biti glasači aktuelnog gradskog rukovodstva i njihovo mišljenje vjerovatno dijeli nemali broj građana što im pruža pasivnu podršku. Kako gradonačelnik sve stavlja u priču izbori i predizborna kampanja, hajde da se malo raspričamo na tu temu u svijetlu novih događaja.

Dakle, 6000 glasača sigurno nema više uz sebe gradonačelnik Banjaluke i na taj način jedini je koji je u zagarantovanom minusu pred iduće izbore. Gdje će se djenuti svi ti glasači što su sada nezadovljni s njim i što su možda juče glasali za njega? U apstinenciju, rezignirane bijele listiće ili u, avaj, opoziciju.

Izborni put današnjih prosvjednika nije izvjestan ali je izvjesno da neće glasati za dosadašnju vlast i da će vjerovatno zadržati ljuti poriv za kažnjavanjem koji će kanalisati na izborima, makar i kroz impotentnu opoziciju. Sasvim je moguće da se među njima raznese zajednički glas koji preporučuje sve samo ne glasanje za dosadašnju vlast, a to sve podrazumijeva sadašnju opoziciju. Negdje će taj glas kulminirati, možda baš na mjestu gradonačelnika u želji da se kazni simbol aktuelne gradske vlasti, bez razmišljanja s kim će se on kazniti, a da je to ne-razmišljanje opravdano.

Moguća je primjena tehnike strategijskog glasanja, patentovana u Srbiji od Vesne Pešić, a ona se svodi ne na glasanje za izvikano i medijski potkovano manje zlo, već za drugo zlo, čak i ako je to drugo zlo samo formalno drugo zlo. Bitno je da glasate za druge, da iznenadite i njih same, da zavrtite krug, da im poremetite planove i interese pomoću drugih, da ih uskovitlate, napravite buru, potres, promjenu, obrt, iznenađenje.

Zamislite samo čuda na licu naše opozicije ako pobijedi, a tek čuda na licu vlasti ako izgubi. Ta dva čuda su u očiglednom i sumnjivom saglasju. Strategijskim glasanjem možete ih iznenaditi, pokvariti im podjelu rada, igre, demagogije i stalnim kažanjavanjem i budnošću napokon uspostaviti politiku. Možete oteti iz ruku onima što su sada na vlasti podobnu opoziciju praveći tako podlogu za buduću novu opoziciju koja će biti po vašoj mjeri. Možete uništiti sadašnju koncentraciju vlasti što je u rukama jedne stranke.

Aferom Picin park naša je vlast sama napravila pred-predizbornu kampanju praveći od opozicije mnogo ozbiljnijeg igrača tako što su si osigurali sigurne glasove protiv sebe. U tih 6000 glasova protiv vlasti nema ništa čudno, zakulisno i tajno kao u dokumentaciji o izgradnji spornog stambeno-poslovnog kompleksa. Naprotiv. Sve je vrlo javno.

Jedino je čudno što će opozicija ako pobijedi biti iznenađena, koliko i vlast. No, možda je to način da se sruši pakt o njihovom nenapadanju i baruština koju su stvorili.

Ono što je sigurno je da će se glasanjem protiv sadašnje vlasti ona ipak kazniti koliko god nam ini analitičari objašnjavaju da je problem sistemski jer sistem je urušiv ako se stalno napada promjenama.

I to stalnim promjenama. Iznenadnim buđenjem građana u povorku što šeta gradom i brani zelenilo koje se nemilice uništava ili glasanjem za opozicione kandidate bez obzira što vam nisu dragi. Akumulirano i sada objavljeno političko nezadovoljstvo u protestima i mirnim šetnjama sigurno će se pretvoriti u izborni politički kapital zbunjene opozicije, a cilj i jeste izazvati zabunu zatalasavši političke prilike promjenama, koliko god se one činile površinskim.

Dubinu će stvoriti nešto sa čim se suočiti svaka vlast u budućnosti, a to su peticije, protesti i budnost nezadovoljne građanske javnosti. 


Vezani tekst: Otvoreno pismo gradonačelniku Banjaluke ili o ličnom utisku