Glumac Russell Brand osim po svom humoru, filmovima koje snima, otvorenošću s kojom priča o svojoj ovisnosti pod povećalo javnosti došao je kada se oženio američkom pjevačicom Katy Perry. Kratko su bili idličan par, a zadnjeg dana 2011., 37-godišnjak je podnio zahtjev za razvod braka koji je nedavno okončan. Vrlo brzo nakon što je ponovno ostao sam počeo je izlaziti s novim djevojkama, a nedavno je izjavio i kako će se jednog dana definitivno ponovno oženiti.
Čini se da ste većinu vremena sretni. Jeste li katkad potišteni?
Uvijek sam sretan. Shvatio sam da je materijalni svijet iluzija i da postoje samo veselje i ljubav. Ne vidim svrhu u tome da ti ostale nevažne stvari odvlače pozornost.
Kako je bilo raditi s Alecom Baldwinom čijeg ste ljubavnika utjelovili u filmu ‘Rock zauvijek’?
Bila je iznimna čast raditi s njim. Izvrstan je glumac i nevjerojatan džentlmen. Mudar je, dostojanstven, elegantan, jezgrovit, gotovo da se može čuti njegova rika – mislim da je on neka vrsta medvjeda koji je pohađao sveučilište Yale.
Koliko ste ga puta poljubili?
Iako se vidi samo jedan naš poljubac, ljubio sam ga desetak puta, sve dok nije bilo savršeno.
To je film o ostvarenju snova i prvim prilikama. Tko je vama prvi dao priliku?
Moj engleski menadžer John Noel. Kad sam ga upoznao, bio sam ovisnik o heroinu i on me odveo u kliniku na odvikavanje. Sve ostalo došlo je kao posljedica toga.
Što ste radili kada ste ga upoznali?
Nastupao sam po Engleskoj kao stand-up komičar, a katkad bih dobio i neki televizijski poslić, ali ničemu se nisam mogao posvetiti zbog odanosti heroinu i cracku.
Redovito vježbate jogu, što vas privlači tomu?
Tada se više ne vežete za materijalno. Živimo u svijetu osjetila čija je funkcija da nas stimuliraju. Stimulansi i informacije svugdje su oko nas, ali to ne znači da znamo što je važno. Kako ljudi mogu shvatiti koncept Boga kada nas tiraniziraju vlastita osjetila? Zato mi je važna svaka praksa koja može uzdignuti moju svijest i dati mi uvid u različite spoznaje.
Rekli ste da ste neprestano sretni. Što još radite da biste to postignuli?
Pokušavam raditi što želim u bilo kojem trenutku i time se vodim. Jedemo meso, mliječne proizvoode, pšenicu jer nam to prodaju, a ne zato što je to zdravo i dobro za nas. Treba jesti ono što se normalno može uzgojiti i što se ne treba previše prerađivati. Jedem zdravo, meditiram i tako ostajem blizak Bogu.
Sjećate li se prvog koncerta na koji ste išli?
Baš i ne jer sam bio jako mlad kada sam se počeo drogirati tako da ne mogu kronološki poredati događaje, ali oduvijek sam veliki obožavatelj Morrisseya.
Da možete odabrati bilo kojeg pjevača, koji biste željeli biti?
Freddie Mercury zbog njegova stava i šepurenja. A tu je i ona noć koju je proveo u Rio de Janeiru, a koju je opisao u pjesmi ‘Mr. Fahrenheit’, kada mu je menadžer doveo 80 muških prostitutki. Lijepo je znati da takva promiskuitetnost nije imala negativne posljedice.
Što slušate?
Volim Def Leppard i Guns N’ Roses i sve te glazbenike koji su imali velike frizure. Volim i New York Dolls jer je njihov veliki obožavatelj i Morrissey, a preferiram žestoku glazbu. Na svom iPodu slušam i Nicka Cavea i njegove The Bad Seeds, ali i Elvisa Presleya, Eltona Johna…
Kako se vaš život danas razlikuje od onoga koji su vodile rock zvijezde 1980-ih?
Mislim da im je bilo bolje. Kada čitate memoare Keitha Richardsa, čini se da se odlično zabavljao dok je uzimao heroin i seksao se s kim god je poželio. Zvuči kao idilično razdoblje.
Kakve ste poslove radili prije nego što ste postali glumac?
Kada sam imao 19, ravnatelj škole rekao mi je da je potrebno 15 godina vježbe prije nego što ti u teatru daju neku malu ulogu u predstavi. Mislio sam da je to smiješno, ali naposljetku mi je trebalo 17 godina prije nego što sam uistinu počeo glumiti. Prije toga radio sam poslove koji nisu nikamo vodili: stand-up komedija, predstave za malo ili nimalo novca, radio sam u barovima, restoranima, kao poštar, prodavao tintu… Svašta sam radio.
Radite li na novoj knjizi?
Trenutačno ne pišem, ali vjerojatno ću uskoro početi.
Hoćete li u godini koja je iza vas naći inspiraciju?
Ne mogu stalno pisati knjige jer bih u jednom trenutku počeo opisivati kako to izgleda kada pišem knjige. To bi bio jedan neprestani vrtlog, a to nikomu ne treba, čak ni Kafki.
Slovite kao zabavljač, kakvi ste privatno?
Kad ne radim, družim se s prijateljima. Slušam ih i volim biti s osobama kojima nije važna slava i sve što ona nosi. Znam da na slavi zarađujem, ali kada je o privatnom životu riječ, izbjegavam je.
Postigli ste uspjeh, razveli se, vježbate jogu… Kako se sada osjećate?
Ljudi ne opisuju svoje živote u narativnoj formi kao što je to praksa u tabloidima i ostalim medijima. Svaki je trenutak važan, ali mi to ne vidimo. Samo u retrospektivi možemo kompilirati sve te prigodne priče. Nemamo one prave jer nemamo pravu vezu s našim planetom, našom duhovnosti… Sve je to tek nejasni kaos.
Tekst je preuzet sa Story.hr
