<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Kosovo: Između prošlosti i budućnosti

REPORTAŽA

Posebno sada, kada su Albanci na Kosovu većina, ne bi smjeli ponavljati greške iz prošlosti u postupanju prema manjinama, a koje su njima smetale kada su oni bili u toj poziciji.

02. august 2012, 12:00

Da biste došli na Kosovo iz Bosne i Hercegovine, bar kad je u pitanju Banjaluka, morate biti spremni na dug put, bez obzira kojim prevoznim sredstvima idete, ali na povratku ipak možete reći - vrijedilo je; vrijedilo je razbiti sve predrasude i stereotipe koje su nam usađivali cijeli život, vrijedilo je upoznati ljude, vrijedilo je putovati Balkanom i vidjeti gradove.

Prvi kontakt sa Kosovarima obično biva na engleskom jeziku, jer ljudi tamo pričaju albanski, koji je opet specifičan za njihovo područje. Stanovnici ove zemlje kažu „mi lakše razumijemo Albance, nego oni nas“, što znači da je Kosovo kao mala geografska površina, unatoč većim zemljama koje ga okružuju, uspjelo sačuvati svoju jezičku jedinstvenost. Ljudi, srdačni i srčani, spremni su da vam odgovore na svako pitanje koje imate i ni u jednom trenutku nećete biti odbijeni ako vam je potrebna pomoć.

Put me nikad do sad nije odveo prema dalekom Kosovu, a kako spadam u generacije koje su rođene u prvoj polovini osamdesetih godina prošlog vijeka, moram priznati da ne pamtim kakvu smo sliku o Kosovu imali prije rata. Iz ratnog i poslijeratnog perioda, pamtim siromaštvo, rat, nerazumijevanje, stereotipe....

Spoj arhitekture soc-realizma i novih velikih staklenih zgrada u Prištini neće vam oduzeti dah svojim izgledom. Kroz grad teku rječice Veluša i Prištevka, koje su sedamdesetih godina prošlog vijeka pokrivene betonskim kanalima, kako bi se bolje regulisala gradska mreža, što je pridonijelo urbanom razvoju grada. Priština izgleda prilično kameno i betonski, a kako kroz grad ne teče veća rijeka, u njemu je tokom ljetnih dana jako sparno.

(Biblioteka u Prištini)

Većina stanovnika Kosova sa kojima sam imala priliku razgovarati složilo se sa ovim mojim subjektivnim sudom o izgledu Prištine. Objasnili su mi da je Prizren, koji se nalazi nekih 50-ak kilometara udaljenosti od Prištine, mnogo ljepši. To je stari grad koji jako podsjeća na Sarajevo, a nosi u sebi čaršijski duh. Međutim, blizina albanske granice onemogućila mu je da postane glavnim gradom Kosova u tadašnjoj Jugoslaviji.

Pričajući sa ljudima, lokalnim stanovništvom, na neformalan način najbolje upoznajete regiju, zemlju ili grad koji posjećujete. Oni koji na Kosovo dolaze sa bhs govornog područja ipak mogu sa nekim lokalcem da prozbore na maternjem jeziku. Stariji ljudi otvorenije govore bhs jezik, dok se mlađi u većini slučajeva ipak odlučuju da pričaju na engleskom jeziku, jer, kako kažu, tako se osjećaju mnogo opuštenije.

Najveći problem je odnos prema prošlosti, rekla mi je jedna mlada djevojka koju sam srela u Prištini.

“Na neki način ne možemo graditi jasan put prema budućnosti ukoliko nismo raščistili sa prošlosti, ukoliko još uvijek vučemo breme iz tog perioda, a sve generacije koje žive na ovom području su opterećene tim. Uz nezavisnost Kosova, dobili smo veliku odgovornost prema sebi i svim budućim generacijama”, rekla nam je ona.

Ukoliko niste upoznati sa kulturnim nasljeđem zemlje, ovdje je svako spreman da vam pomogne da naučite nešto više o mjestu u kojem se nalazite. Tako slučajno možete nabasati na starog prodavača, bivšeg profesora, direktora filmskog festivala, studenta koji se obrazovao u inostranstvu, prijatelja  nekog vašeg poznanika ili bilo koga drugog ko će vam posvetiti pola sata objašnjavajući vam način života na Kosovu, probleme sa kojima se ljudi suočavaju, ljepote grada...

U prodavnicama ćete naći proizvode iz Srbije i BiH, pa tako slobodno možete uživati u Plazmi ili Smokiju. Kada spomenuh prehrambene proizvode, sjetih jedne neobične prepirke kojoj sam prisustvovala. Naime, u prelijepom restoranu u srcu Prištine, sjedila sam sa većom grupom ljudi i razgovarali smo o životu na Kosovu. Jedna mlađa djevojka srčano je branila stav da je kupovina i konzumacija Plazme politički čin i da ona odbija da učestvuje u tome i da ne želi da jede srbijanske proizvode. Njena sagovornica  je pak branila slobodu izbora pri kupovini  namirnica, posebno imajući u vidu da su proizvodi iz Srbije jeftiniji nego drugi, a stanovništvo je u velikoj besparici.

(Prizren)

Ne treba zanemariti ni činjenicu da je jedan od najvećih izvoznika struje na Kosovo Republika Srpska, a prehrambeni i drugi proizvodi iz ovog dijela BiH jako su zastupljeni. Proizvodi iz Srbije su najzastupljeniji po prodavnicama.

Razumijevanje Balkana


Građani Kosova susreću se sa problemima koji su specifični za Balkan, a to je prejako isticanje nacionalnosti i etniciteta, nejasan pristup manjinama, te brisanje prošlosti.

Obični ljudi sa sjetom govore o problemima koji su specifični za tranzicijske zemlje, a to su nezaposlenost, male plate, politički problemi i korupcija. Na prvi pogled, moglo bi se reći da se situacija na Kosovu ne razlikuje mnogo od drugih zemalja u okruženju. Od početka devedesetih do danas, svi smo više ili manje u sličnim društvenim okolnostima, a tek kad dođe neko sa strane shvatimo koliko su nam naši odnosi razumljivi, koliko smo bliski, koliko razumijemo jedni druge.

Nekome ko dolazi iz BiH Kosovar ne mora detaljno objašnjavati o etničkim odosima u zemlji, o nacionalizmu, o prošlosti, o kulturi, jer građanin BiH to razumije pošto s tim živi kod kuće, dok nekome ko dolazi na primjer iz Španije, on mora posvetiti dosta vremena da bi mu objasnio kakav je život na Kosovu.  

Najveći problem na Kosovu nesumnjivo je na sjeveru, na granici sa Srbijom, gdje su nemiri svakodnevnica. Tu još uvijek nije riješeno pitanje zajedničkog života. Iako se u javnosti ne govori mnogo o ovim problemima, u neformalnim razgovorima možete zaključiti da srpska manjina nije u sjajnoj poziciji na Kosovu. U političkoj sferi, Srbi i manjine imaju zagarantovana prava i osigurana mjesta u paralamentu, ali zakon je jedno, a život je nešto sasvim drugo. Ubistva zbog etničkih razlika, nažalost, nisu rijetka pojava, što govori o hitnoj potrebi za rješavanje ovih problema.


Srpska zajednica na Kosovu ističe svoje strahove, posebno oni u zonama oko same Prištine. Veoma mali broj njih može da se zaposli u javnim institucijama, a iako je zvanično službeni, srpski jezik institucije koriste vrlo malo, što stvara velike probleme. To je posebno izraženo u medijima na srpskom jeziku, kojih je na Kosovu veliki broj.

Petrit Selimi, ministar vanjskih poslova u Vladi Kosova, kaže da je stanje na Kosovu mnogo bolje nego što se misli i predstavlja u regionu.

“Jako puno se gradi, 42 odsto budžeta prošle godine dali smo za razvoj infrastrukture. Gradimo autoput bez i jednog evra kredita i ispod budžeta. Privredni sektor mnogo je jak, a kad je riječ o izvozu, moram naglasiti da je Albanija dobro tržište za izvoz naših proizvoda”, rekao je za BUKU Selimi.

Dodao je da je jako važno za Kosovo da se uspostavi normalizacija odnosa sa Srbijom, jer Kosovo može biti jako dobar partner Srbiji.

“Građani nisu zaboravili deset godina apartheida koji su kosovski Albanci trpjeli. Ljudi su dobijali otkaze zbog imena i prezimena, djeca nisu mogla ići u škole, jednom riječju, svi su kosovski Albanci odjednom otišli u podzemlje, nisu bili vidljivi. Ali to je prošlost, ono što mi hoćemo jeste da budemo normalno prihvaćeni danas i u budućnosti, a normalnost Kosova je jedan od naših najjačih argumenata”, istakao je Selimi.

(Nedovršena srpska pravoslavna crkva u Prištini)

Mediji na Kosovo podliježu strogim zakonskim regulativama i ne smije se desiti da u javnost iz medija izađe govor mržnje, jer svi koji rade u ovoj oblasti znaju koliko to može narušiti slici Kosova.

Nehat Islami, iz regulatorne agencije za štampu, istakao je da je najvažniji zadatak novinarima objasniti da se tekstovi ne pišu samo sa jednim izvorom.

“Kad je u pitanju jezik mržnje u medijima, mogu primjetiti da je on na dosta nižem nivou nego ranije. Niko se više ne usuđuje da govori na taj način, jer takav jezik ne može dovesti do ničega dobrog. Naš posao je da sve pritužbe koje dobijemo, a koje dolaze na rad određenih medija, provjerimo i iako nemamo novčanu kaznu, ipak upućujemo moralnu kaznu medijskoj kući koja se proglasi krivom za nepoštivanje pravila objektivnog i pravednog izvještavanja”, rekao je za BUKU Islami.

Elviana Berani, urednica novinske agencija Info Globi sa Kosova, kaže da je kritična prema medijima, ali, kako je dugi niz godina u ovom poslu, zna da je situacija u ovoj oblasti jako teška.

“Mislim da idemo dobrim putem i, iako se suočavamo sa određenim problemima, mislim da se oni ipak mogu riješiti. Ne treba zaboraviti da je 70 odsto stanovništva na Kosovu mlađe od 35 godina, a ti mladi ljudi u kontaktu su sa svijetom, obrazuju se u inostranstvu i onda se sa znanjima koja imaju vraćaju da bi našli posao kod kuće. Još uvijek nas muči velika stopa nezaposlenosti, ali mi smo tranzicijska zemlja i svi problemi su rješivi”, objasnila je Berani za naš portal.

Dokufest u Prizrenu

Ako na Kosovo dolazite početkom sedmog mjeseca, imate sreće, jer će vas put sigurno odvesti u prelijepi stari grad Prizren. Naime, u to vrijeme se u ovom gradu održava jedan značajan filmski festival, a riječ je o Dokufestu. U Prizrenu se u to vrijeme okupi veliki broj filmskih radnika, ljubitelja filma, novinara i svih onih kojima je filmski izraz važan, kako bi uživali u fantastičnim dokumentarnim filmovima koji govore o nepravdi u društvu, životu običnih ljudi i drugim dokumentarističkim temama.

(Otvaranje Dokufesta u Prizrenu)

Ove godine, festival se održava pod motom “PUNK PROTEST”, a organizatori su istakli da protesti i revolucije ove godine imaju velik značaj ne samo za ovaj dio Evrope, nego i za cijeli svijet. Kažu da su protesti i protestovanje nešto veliko i važno, jer ljudi imaju pravo da tim putem ukazuju na probleme i nepravde u društvu u kojem žive, a na ta način njihovo nezadovoljstvo može biti vidljivo i očigledno javnosti.

Veton Nurkollari, umjetnički direktor festivala, rekao nam je da je Dokufest jako značajan za Prizren, jer u vrijeme održavanja ove manifestacije u grad dolaze ljudi iz svih krajeva svijeta.

“Ove godine, Dokufest je u svom jedanaestom izdanju i ono što se iz godine u godinu može primijetiti jeste to da festival raste. Svake godine imamo sve više gostiju, program je raznovrsniji i drago nam je što je festival uspio da postane događaj svih Prizrenaca. Moto pod kojim se održava festival uvijek prati društvena i politička kretanja u svijetu, a ove godine smo u toku otvorenih apolikacija dobili mnogo filmova na temu revolucija, pa nam se činilo da bi bilo dobro da ove godine uzmemo baš temu protesta kao ono što se provlačilo kroz cijeli festival”, rekao je Nurkollari.

Na Dokufestu, koji se održavao od 7. do 15 jula, prikazano je preko 170 ostvarenja iz 40 zemalja, a žiri je donio odluku da glavno priznanje pripadne autoru koji je ispričao priču o desetak ambulantnih kola. Riječ je o filmu “Sofia’s last ambulance”, bugarskog režisera Iliana Meteva.

Metev je pokušao da prikaže na koji način jedan urušeni sistem utiče na pojedinca, čiji je poziv spašavanje života ljudi. Žiri, u satavu Marta Andreu iz Španije, Srđan Keča iz Srbije i Cinta Peleja iz Portugala, naveo je u obrazloženju da nagradu dodjeljuje zbog toga što autor ovog filma sa velikom sposobnošću koristi bioskopski potencijal da artikuliše ono što je u kadru, kao i ono što se ne vidi, te da izrazi suštinu ljudskog bića u njegovom odnosu prema svijetu.


(Džamija u Prizrenu)

Šetajući Prizrenom, uočićete veliki broj starih vjerskih objekata, čijoj arhitekturi se divi svaki namjerni ili slučajni putnik, a ukoliko se odlučite popeti na tvrđavu koja se nalazi na obližnjem brdu, pogled na grad je nešto što će vam zauvijek ostati memorisano. Svaki kadar tog pogleda obuhvata nekoliko vjerskih objekata, crkvi ili džamija, okruženih starim kućama.

Na tvrđavu sam se penjala sa omanjom grupom ljudi. Bila je tu jedna gospođa iz Grčke koja je ubrzala penjanje sa djevojkom sa Kosova, a ja sam, usporenim hodom, zahvaljujući svojoj "nekondiciji", išla sa dečkom kojeg sam upoznala na Kosovu. Pričali smo na engleskom, sa upadicama na bhs jeziku, ali niko od nas dvoje nije bio toliko hrabar da prestane pričati na engleskom. Taj njihov odnos prema nekorištenju bhs jezika je, čini mi se, mnogo veći politički čin od uvoza Plazme iz Srbije ili struje iz Republike Srpske.

(Pogled na Prizren sa tvrđave)

Brisanje prošlosti

Na Kosovu je, kao u svim postjugoslovenskim zemljama, prisutan pokušaj brisanja nedavne prošlosti iz kolektivne, ali i pojedinačne svijesti. Zajednička prošlost nastoji se zaboraviti, jer su kosovski Albanci u ranijem periodu bili ugnjetavani i tlačeni od različitih vlasti, pa im je svaki pogled na istoriju mučan.

Oni žive u sadašnjosti, u kojoj je Kosovo za njih samostalna država koju je, od proglašenja nezavisnosti 2008. godine, priznalo devedesetak država širom svijeta. No i dalje postoje mnoge države koje nisu spremne na taj korak, kao što su Srbija, Grčka, Španija, Rusija, Bosna i Hercegovina i druge…

Građani svoj identitet grade prema dalekoj prošlosti, pa kada mladog Kosovara pitate za nacionalnost, on će vam reći da je Albanac, iako Albanija nije država u kojoj se rodio. Kad ga pitate da vam to objasni, dobićete kratak odgovor: Mi smo nekad davno bili zajedno.

Zbog toga se osjeti prisutnost folklora i mita u današnjem kosovskom društvu, ali i potreba za što većom evropeizacijom, koja nije toliko vidljiva u drugim zemljama regije. Evropa i Amerika ovdje ne nose konotaciju nečeg lošeg, nečega što je protivno lokalizmu, nego su upravo odnosi koji su građeni prema ovim stranama doprinijeli da lokalizam, koji  je na Kosovu dugo vremena bio marginalizovan, postane dominantan u javnosti. Zato se nemojte iznenaditi ukoliko na ulicama nekog kosovskog grada početkom jula vidite američke zastave, jer se ovdje proslavlja Dan nezavisnosti Amerike.

Naravno, Kosovo i Kosovare čeka još mnogo posla, još mnogo suočavanja sa prošlošću, pitanjima manjina, odnosima između Srba i Albanaca. Pitanje poboljšavanja sigurnosti svih građana, bez obzira na nacionalnost, prioritet je razvoja i budućnosti Kosova. Posebno sada, kada su Albanci na Kosovu većina, ne bi smjeli ponavljati greške iz prošlosti u postupanju prema manjinama, a koje su njima smetale kada su oni bili u toj poziciji.