Čekao je skrušeno Predsjednik Srpske dugih i predugih 60 dana, u nadi da će ga po njegovim riječima ,,politički idiot“ i politički pobačaj“, a sada predsjednik Republike Srbije, pozvati u vaskoliku serpsku prestonicu. Čekao i posipao se pepelom po glavi. Čekao i pitao se, kud pruži podršku ,,kljakastom Boletu“, šta mi bi da u ,,Areni“ onako zapjenim, otkud mi ideja da pričam kako sam iskorijenio radikale u Srpskoj, pa ću i naprednjake...??? Pitalo se prvo plavo oko Srpske i kako da se izvini Tomi Grobaru, pardon Predsjedniku Republike Srbije, šta je dovoljna kazna za veselu retoričku eskapadu kojom je ocrnio Toleta, pardon Predsjednika Republike Srbije?
Bio je spreman i da ga Tomislav sve vrijeme sastanka naziva Bosancem. Jak je Mile, može on to podnijeti, samo da se ukaže pismonoša sa pozivom u Beograd. Bodrio se Milorad u čekanju, pa je čak i lokalnim medijma izjavljivao kako ,,ide u Srbiju da raščisti stvar“. Pokušavao je Milorad nešto i da spinuje, pa se samoubijeđivao kako će ,,on voditi sastanak“.Čudan je taj strah. U čekanju se nostalgično sjećao vrelih političkih zagrljaja sa Borisom Tadićem. Znao je da će ga ovaj put u Beogradu dočekati (eventualno) hladna šumadijska ruka.
Čekao, ali nikako da dočeka poziv. Nije mogao da izdrži, pa je tri puta za Srbiju išao. Kobiva slučajno. Prvo Mile ode na svečanu akademiju povodom 70. godišnjice od bitke na Kozari, zatim se zajedno sa Tadićem prošeta po Tari planini, a onda u Beogradu poljubi ruku patrijarhu Irineju. Džaba, Tomislav tvrdi pazar i ne javlja se.
Ali, konačno presta femkanje i Belgrade calling Dodika.
Jer, Tomislav Nikolić je ocijenio da je ,,rano za početak, prekasno za kraj“, što bi rekao Rambo ili, pučkim jezikom, taman kad treba, a to su dva mjeseca kazne, i tek onda je uputio poziv ,,malom sa zapadne strane Drine“ da se dovuče u Beograd.
Nigdje kraja veselju u režimskim medijima Srpske: Sastala se dva srpska predsjednika, Predsjednik Dodik u zvaničnoj posjeti kod predsjednika Tadić...pardon Nikolića. Specijalne i paralelne veze se podižu na viši nivo, odjekivalo je Srpskom, kao onomad Jevropom kad su se Regan i Gorbačov trefili na Islandu.
U realnosti, dakako da se nije desilo apsolutno ništa. Mrmoljili su Tomica i Mile nešto o Rusima, Kinezima, a mogli, su vala, i o olimpijadi, isto bi im se fatalo. Sve u svemu, presipanje iz šupljeg u prazno. Milorad je pokajnički sa savjetnicima morao da sjedi za stolom spuštenog pogleda. Međutim, to i nije najveći patos koji Dodik može podnijeti. Progutao je on svašta i promijenio trilion mišljenja na mjesečnoj bazi, ne bi li kako ostao na vlasti. Bar je u tome šampion i mora mu se odati priznanje.
Inače, specijalne i paralelne veze su, zapravo, izgovor za vječito litanije na temu - Ako je Drina granica, popićemo je, pa su Tomislav i Mile ovdje našli zajednički jezik. Samo da im ne pripadne muka od tolike tečnosti.
Odistinski, Dodikov uticaj u Srbiji je, iz malog, prešao u status mizernog. To vrlo dobro zna i sam Milorad, pa je, u pokušaju da spasi što se spasiti da, napravio ad hoc presicu poslije sastanka sa Nikolićem. Treba napomenuti da Tomislav Nikolić nije organizovao bilo kakvo zvanično obraćanje medijima poslije sastanka sa Dodikom. Prvo, nije imao čovjek šta da kaže, pošto nisu pričali ni o čemu bitnom. Drugo, pokazao je da mu je ovaj susret minorna stvar u dnevnom planeru i još više - stavio Dodika tamo gdje mu je i mjesto. Negdje ispod Dačića, Vučića i patrijarha, treća klupa lijevo, zajedno sa Dinkićem.
Otužno je bilo gledati Dodika kako sam na pola ulice drži press-konferenciju, koju su logično ispratili mediji iz Republike Srpske. Srbijanskim medijma je bilo potpuno passe slati novinare po onoj vrućini na beogradski asfalt. A i njima je dobro došlo da lupe Mili pedagošku ćušku u vidu medijskog bojkota za istjerivanje jednog od novinara agencije BETA iz banjalučkih odaja.
I, kud će-šta će, Mile udario istu pjesmu. Izjavio je da je BiH nesposobna da preživi i da postoji samo zahvaljujući podršci međunarodne zajednice.
Ako je to bila sva suština sastanka sa Nikolićem, džaba si Mile palio helikopter!
Ali stvar je u nečem posve drugom. Svjestan je Milorad da nema nikakvog uticaja u Srbiji. Zato je ova ulična presss konferencija bila namijenjena građanima BiH, a pogotovo Federacije. Naime, Dodik se nakako nada da stanovništvo Federacije živi u neznanju i da misli kako je on ,,najveći srpski sin“ , a samim tim i najveća opasnost po opstanak BiH. Uopšte uzev, donekle je i uspio u ovom spinovanju. Jer, vodeći mediji u Federaciji su nasjeli na Miloradovo srbovanje, po ko zna koji put, napravili od muhe slona, a Dodik je i zvanično počeo sa predizbornom kampanjom.
Suštinski, ništa se nije desilo, osim što je otvorena nova, po ko zna koji put po redu, sezona predizbornog nacionalističkog pljuvanja u BiH. Dodik je samo zloupotrebio svoju funkciju, pa je sezonu otvorio iz Beograda, a ne, recimo, iz gore narečenih Trebinja, Banjaluke ili Zvornika.
I kao da mu to nije dosta, poslije hladne beogradske političke ćuške Milorad Dodik je počeo sa histeričnim izjavama o nekakvoj srpskoj homogenizaciji, pa je tako po povratku izjavio: ,, Sada nam treba zajednička srpska politika za cijeli region. Moramo da saberemo gdje smo, šta nam se dešava, šta nam je interes i da se za taj interes zajedno borimo. Hoću da pokrenem pitanje zaštite srpskog naroda gdje god se on nalazi, jer smatram da je to moja i obaveza svih koji su na mjestima na kojima se odlučuje".
Zaista, krajnje je vrijeme da se Dodiku postavi pitanje, o kakvoj se to ,,zajedničkoj politici radi“ , i ko to toliko mari u Srbiji za Srbe u BiH? Ako, ne zna Predsjenik RS, evo mu malo demografskih podataka- Srba sa zapadne strane Drine ima kao pola Beograda, kao trećina Vojvodine...dakle brojčani jad i čemer. Ali to je već drugi par rukava.
Sve je isto u božjoj bašči, samo se kulise ponekad malo promijene. Politička agenda u buduće, biće u rukama Tomislava Nikolića, a ne Milorada Dodika, koliko god to Dodiku ne bilo milo & drago.
