Prema njenim riječima radničke proteste priželjkuju samo "pojedini mediji, neke nevladine organizacije i pojedine političke partije", pa stoga radničkih protesta neće ni biti.
"Nekome bi jako odgovaralo da ima 100.000 ljudi na ulicama Banjaluke. A ima i onih kojima to nikako ne bi odgovaralo. Mi sada moramo izbalansirati cijelu tu priču da dobijemo ono što nam treba, a da što manje imate gubitaka", rekla je predsjednica Saveza sindikata za list "Nezavisne novine".
Ona je istakla da se na ulice izlazi kada se ima snage i kapaciteta mijenjati stvari, odnosno mijenjati vlast.
"Ako će se izaći samo da se radnicima kaže da je loše, onda je to jalov izlazak", dodala je Mišićeva, istaknuti borac za radnička prava u RS.
Socijalni psiholog Srđan Puhalo kaže da ako izuzmemo 1. maj radnici na ulicama nisu bili još od 1941. godine da bi se borili za svoja prava ili da bi ukazali na tešku ekonomsku situaciju.
"Postavlja se pitanje koga sindikati uopšte predstavljaju i koliku potporu imaju medju samim radnicima. Čak i da ih prva sindikalka pozove, pitanje je da li bi se odazvali na poziv" kaže za BUKU Puhalo.
