Sukob predsjednika Hrvatske Ive Josipovića i prvog čovjeka Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca za samo deset dana pretvorio se u pravu sapunicu.
O njegovom intenzitetu možda najbolje govori činjenica da su pitanja za ovaj intervju morala da se dopunjavaju dva puta, zbog odgovora Josipovića na pisanje „Novosti“, pa Pupovca na pismo Josipovića, pa Josipovića na intervju Pupovca u srbijanskim medijima te reakcije i prijetnji predstavnika drugih čelnika organizacija koje okupljaju Srbe u Hrvatskoj, od kojih je pomenuta i "srpska Fimi medija", ali i lažne optužbe da je urednik “Novosti” Ivica Đikić bio pripadnik HOS-a u vrijeme rata.
Teško se oteti utisku da je dio novinara iz ugašenog Feral Tribunea, koji je utočište našao u tjedniku "Novosti", ponovo stigao na metu jednog od čelnih ljudi države zarad svog pisanja. U vrijeme Ferala smetali su bivšem premijeru Ivi Sanaderu, danas optuženom u nekoliko teških korupcionaških afera, a sada njegovom imenjaku Josipoviću, čije ime se pominje u aferi „ZAMP“ o kojoj su pisale „Novosti“, čiji je izdavač SNV.
Iz ovog sukoba za sada su konkretizovane samo dvije stvari – javni sukob predstavnika srpske manjine, u kojem predsjednik Hrvatske otvoreno učestvuje i huškačko desničarenje jednog dijela novinarske struke koje se ne bi postidjelo ni Tuđmanovog vremena. U jednom od takvih uradaka objavljenom u Večernjem listu metafora je napravljena sa „smrdljivom pticom pupavcem“.
Zato smo sa glavnim urednikom nedeljnika „Novosti“ Ivicom Đikićem pokušali da protresemo novonastalu situaciju vezanu za sudbinu novina koje vodi.
U tri teksta ste nagovjestili da Josipović pokušava da zaustavi dotacije države za izlaženje lista. Gdje, kako i kome Josipović lobira protiv nedjeljnika "Novosti"?
Čini to na adresama koje su nadležne da odlučuju o javnom financiranju Novosti.
Na kojim adresama?
Jednoj jedinoj – Vladi Republike Hrvatske.
Ali Josipović je to demantovao u pismu tjedniku „Novosti“ kada je vaš način pisanja nazvao „podmetanjem“.
Predsjednik Josipović službeno je reagirao na tekst u kojem smo ustvrdili da je kod onih koji odlučuju intervenirao da se obustavi financiranje Novosti javnim sredstvima, te je u svom reagiranju samo potvrdio ono što smo napisali. Evo kako je on to formulirao: „Kako to da u vremenima u kojima su propali mnogi mediji, ili su negdje na rubu propasti (Vjesnik, Nacional, Forum…), jer su izloženi nemilosrdnim zakonima tržišta, kad mnogi novinari, na žalost, ostaju bez posla, baš jedino Novosti i Hrvatsko slovo uživaju državnu potporu?”
Pritom se, naravno, poslužio neistinom. Nisu Hrvatsko slovo i Novosti – koje je, mislim, neumjesno dovoditi u istu ravan – jedine novine koje se financiraju javnim novcem. Hrvatsko slovo i Zarez, naime, dobivaju novac iz budžeta Ministarstva kulture, dok se Novosti, kao i više desetaka drugih manjinskih glasila, financiraju iz budžeta Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske. To što su Novosti iskoračile iz okvira manjinske štampe i postale relevantan politički tjednik – s kojim, eto, i predsjednik države službeno polemizira – to nas, valjda, ne bi trebalo izdvajati u negativnom smislu.
Možete li nam ukratko objasniti o čemu se zapravo radi u aferi ZAMP i u čemu je glavni spor kad je predsjednik Josipović u pitanju?
Radi se, ukratko, o tome da Josipović ima najboljeg prijatelja Marka Vojkovića koji ima firmu Emporion, a ta firma u proteklih desetak godina, svake godine, bilježi čisti profit od nekoliko milijuna kuna, isključivo zahvaljujući poslovima s Hrvatskim društvom skladatelja, odnosno s njihovim projektom zaštite autorskih muzičkih prava (ZAMP). E sad, Emporion je taj posao izravno dobio dok je Josipović, Vojkovićev najbolji prijatelj, bio jedan od čelnih ljudi Hrvatskog društva skladatelja, i čovjek koji je pravno formulirao ZAMP. Nismo činili ništa osim što smo objavili službene podatke o zaradama Marka Vojkovića u tom poslu koji mu je namjestio prijatelj Josipović.
O aferi ZAMP u Hrvatskoj su malobrojni mediji pisali. Kako objašnjavate nezainteresovanost medija za tu temu?
Utjecaj koji Ivo Josipović danas ima na hrvatske medije usporediv je jedino s utjecajem koji je u toj sferi imao bivši premijer Ivo Sanader. Josipović je, zapravo, samo preuzeo kontrolu nad Sanaderovim medijskim logističarima. Nadam se samo da ima na umu kako se Sanader, na koncu, proveo sa svojim medijskim opslužiteljima: kad je počeo padati, oni su bili prvi koji su pohitali da ga nabiju nogom u stražnjicu.
Predsjednik Hrvatske, iako ste vi napisali tekst "Osvetnik s Pantovčaka" u kojem ga optužujete za pokušaj gašenja „Novosti“, u svom demantiju je napisao oštru kritiku dosadašnje politike Milorada Pupovca. Zbog čega je Josipović odlučio tek sad da komentariše način rada Pupovca? Na poziciji predsjednika je dvije godine.
Đikić: Imao je i puno više od dvije godine, naime, mogao je to raditi otkad djeluje na političkoj sceni, ali on - do ovog obračuna - nije dao ni najsitniju naznaku neslaganja s politikom koju je vodio Milorad Pupovac. Jedini razlog njegova bijesa jesu tekstovi u Novostima, tekstovi o ZAMP-u i njegovu prijatelju Vojkoviću, a jedini Pupovčev grijeh jest to što nije zaustavio te tekstove u Novostima. To je početak i kraj svega.
Sedam organizacija Srba u Hrvatskoj je podržalo Josipovića u ovoj priči. Jedan od predstavnika je u nedelju najavio čak „srpsku Fimi mediju“, aludirajući na korupciju u SNV. Šta je postignuto ovim sukobom? Kakve su reakcije javnosti na Josipovićevo pismo?
Đikić: Neki su javno podržavali Josipovića, a to je velika većina mainstream medija, dok su malobrojniji podržali Novosti. Zasad je ovim sukobom postignuto tek to da je sasvim demaskiran Josipovićev osvetnički karakter i njegova spremnost da političku funkciju zloupotrebljava u privatne svrhe.
Koliko pisanje Novosti ima veze sa odabirom predsjednika Hrvatske da se na proslavu Oluje ove godine ne zove niko iz SNV, nego predsjednik Srpskog demokratskog foruma Veljko Džakula?
Pisanje Novosti nema nikakve veze s time, jer Novosti o aferi ZAMP pišu još od proljeća ove godine.
Kako komentarišete poziv Džakuli da dođe na proslavu Oluje?
To je svjedočanstvo o političkom diletantizmu predsjednika Josipovića, i o tome da je zbog privatne osvete spreman nanositi štetu i ovoj državi i instituciji predsjednika Republike.
U kakvoj su poziciji Novosti trenutno, kada je u pitanju finansiranje, ali i plasiranje na kioske i sama prodaja novina? Poznato je da ih je jako teško naći jer se kriju ispod pulta ili među drugim novinama.
Novosti se, s otprilike 80 posto sredstava, financiraju iz budžeta Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske. Na kioscima u Hrvatskoj Novosti se prodaju u prosječno 1500 primjeraka po broju, dok se oko 3000 primjeraka podijeli besplatno u lokalnim uredima Srpskog narodnog vijeća. Na besplatnoj web stranici mjesečno nas čita oko 40 hiljada jedinstvenih posjetilaca. Pokušavamo doći i na kioske u glavnim regionalnim centrima, ali mali smo, pa to nije baš lako.
U Hrvatskoj je samo u poslednjih četiri mjeseca ugašeno nekoliko listova. Nestali su Vjesnik, Nacional, a pre dve nedelje je ugašen i tjednik “Forum”, koji je izlazio nepunih godinu dana. Zašto?
Pa, čini se da ljudi nisu skloni kupovanju novina, pogotovo ozbiljnih novina, čemu je jedan od razloga ekonomska kriza i besparica. Drugi razlozi tiču se činjenice da su medijske kuće u proteklih dvadeset godina odgojile publiku koja je postala alergična na tekst koji govori nešto suvislo o nečemu relevantnom. Mislim da će društvo i Vlada u doglednoj budućnosti morati pronaći model za održavanje na životu ozbiljnih novina, jer je kvalitetna nezavisna informacija preduvjet kvalitete demokratskog odlučivanja.
Vlast u Hrvatskoj se promenila. Da li se promenio i odnos prema medijima?
Moj je dojam da Vlada i predsjednik Vlade Zoran Milanović imaju mnogo civiliziraniji odnos prema medijima nego što je bio slučaj kod Ive Sanadera i njegove Vlade. Nevolja je u tome što je predsjednik Josipović, kao što rekosmo, preuzeo Sanaderovu politiku kad su mediji u pitanju.
U intervjuu povodom nagrade tportala za roman godineza knjigu “Sanjao sam slonove”, govorili ste o besmislu novinarske profesije u današnje vrijeme u Hrvatskoj. Šta ju je obesmislilo?
Profesija je obesmišljena nestankom redakcijske i uredničke autonomije. Vlasnici su postali sve, a urednicima je prepuštena samo tehnička provedba proizvodnje novina koje su zadužene da služe vlasničkim interesima, interesima koji počesto nisu ni u kakvoj vezi s novinarstvom i medijskim poslom. I nije to samo ovdašnji fenomen. Upravo o tome, recimo, govori serijal Aarona Sorkina „Newsroom“, koji se emitira na HBO-u.
Roman “Sanjao sam slonove”, koji je ušao i u uži izbor za regionalnu nagradu "Meša Selimović", sadrži djelove svjedočenja jednog od zločinaca kojeg ste intervjuisali u vrijeme Feral Tribune. Nakon nagrade, i rada u medijima poput Ferala i Novosti, kakav utisak imate kad je u pitanju suočavanje sa zločinima ‘svoje strane’ u Hrvatskoj?
Đikić: Čini mi se da se nešto, ipak, pomaklo nabolje. Još uvijek se javljaju tenzije kad dođu ti neki datumi, ali je do najšireg sloja ljudi prodrlo da su i „naši“ ubijali i unesrećivali ljude koji nisu bili ništa krivi. Mnogi ljudi nikad to neće javno priznati ili izreći, no oni znaju da su se zločini događali i znaju da se nisu smjeli dogoditi. Trebat će još dugo da se situacija sasvim normalizira i da se kapaciteti međunacionalne mržnje svedu na minimum, a da bi proces mogao teći brže nego što teče, naravno, mogao bi. Za to nam trebaju hrabriji političari i odgovorniji mediji.
U romanu pratite tri lika i kroz njih se zapravo može posmatrati geneza hrvatskog društva od nezavisnosti do danas. Čemu pripadaju slonovi i koja je njihova uloga u tih 20 godina novije hrvatske povijesti?
Đikić: Slonovi pripadaju mašti, pa ne mogu reći što je točno njihova uloga. Možda da pokažu izlaz iz začaranog kruga, možda samo da pamte, možda nešto sasvim treće.
