<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Akira Kurosava: Zašto ljudi ne mogu živjeti sretnije zajedno?

23. 3. 1910. - 6. 9. 1988.

Akira Kurosava, japanski filmski režiser, scenarist i producent, zbog složenosti autorske ličnosti, kojom nadmoćno nadvladava složene raspone raznih dramskih struktura, na zapadu je nazvan "Šekspirom savremenog filma", dok je u domovini dobio nadimak "Imperator".

23. mart 2015, 12:00

Jedinstvenu temu svoga stvaralaštva Kurosava određuje pitanjem: "zašto ljudi ne mogu živjeti sretnije zajedno?"

Kurosava je rođen 23. marta 1910. godine, a umro je 6. septembra 1998. godine.

Bio je najmlađe od osmero djece, a njegova porodica je živjela u predgrađu Tokija.  Kurosavin otac je radio kao direktor srednje škole kojom je upravljala japanska vojska, a on je poticao iz loze bivših samuraja, pa je tako njegova porodica financijski bila iznad prosjeka. Otac Akira Kurosave je prihvatio zapadnjačku kulturu uvodeći atletske programe koje je vodio i vodeći porodicu da vidi filmove koji su se tada tek počeli prikazivati u japanskim kinima. Kasnije, kad je japanska kultura odbacila američke filmove, nastavio je vjerovati da su filmovi pozitivno obrazovno iskustvo.

Akiru je u osnovnoj školi učitelj ohrabrivao da crta i počeo se zanimati za njegove talente. Njegov stariji brat, Heigo, imao je veliki utjecaj na njega. Heigo je bio vrlo inteligentan te je pobijedio na nekoliko školskih natjecanja, ali je imao i ono što će se kasnije nazvati njegovom ciničnom ili mračnom stranom. 1923. je Tokio pogodio veliki zemljotres i ubio 100 000 ljudi. Nakon događaja, 17-godišnji Heigo i 13-godišnji Akira su prolazili kroz ruševine. Posvuda su virili ljudski i životinjski leševi. Kad je Akira pokušao skrenuti pogled, Heigo ga je nagovarao na suprotno. Prema Akiri, ovo će ga iskustvo kasnije naučiti da se izravnim gledanjem u užase svladava strah.

Kurosava je 1936. doznao o šegrtskom programu za redatelje koji je organizovao veliki filmski studio PCL. Unajmili su ga te je započeo raditi kao pomoćnik redatelja Kajirou Yamamotu. Nakon svog redateljskog debija sa “Sagom o judu”, nekoliko njegovih sljedećih filmova je snimljeno pod budnim okom japanske ratne vlade te su ponekad sadržavali nacionalističke teme.

Njegov prvi poratni film “No Regrets for Our Youth”, je kritika starog japanskog režima, o ženi ljevičarskog disidenta koji biva uhapšena zbog svojih političkih nazora. Kurosava je snimio još nekoliko filmova s temom savremenog Japana, od kojih su najpoznatiji “Pijani anđeo” i “Stray Dog”. Međutim, međunarodnu slavu je stekao filmom “Rašomon”, s kojim je osvojio Zlatnog lava na Venecijanskom filmskom festivalu.


 Kurosava je imao jedinstvenu snimateljsku tehniku, koju je razvio do pedesetih godina, a koja je njegovim filmovima davala jedinstven izgled. Volio je koristiti daljinske leće jer su izduživale kadar te zato što je vjerovao da će postavljanjem kamera dalje od glumaca od njih dobiti bolju izvedbu. Osim toga, koristio je i nekoliko kamera što mu je omogućavalo da snimi akcijsku scenu iz raznih uglova.
Zbog svog režiserskog stila je bio poznat kao "Tenno", doslovno "Imperator". Bio je perfekcionist koji je provodio mnogo vremena i trošio mnogo truda kako bi postigao željene vizualne efekte. U “Rašomonu” je vodu obojio crnom kaligrafskom tintom kako bi postigao efekt jake kiše, a sve je završilo time da je potrošio cijele zalihe vode na lokaciji kako bi prikazao olujnu kišu.

Poznate su i priče kako je zahtijevao da se tok rijeke okrene u suprotnom smjeru kako bi se postigli bolji vizualni efekti te da se ukloni krov kuće jer je smatrao kako bi prisutnost krova bila neatraktivna u kratkoj sekvenci snimanoj iz voza.

Njegov perfekcionizam se očitovao i u pristupima kostimima. Naime, mislio je kako ne bi izgledalo nimalo autentično da glumcima da nove kostime. Kako bi to riješio, često je glumcima davao njihove kostime sedmicama prije snimanja i zahtijevao od njih da ih nose svakodnevno i da se na taj način povežu sa njima.

Iako su mu neki japanski krtičari prigovarali da je "prezapadnjački", Kurosava je bio i pod uticajem japanske kulture, uključujući kabuki i noh kazalištima i žanrom Jidaigeki.

Jedna zanimljivost o njegovom radu je ta da je bio na zlu glasu kao strastveni sladokusac te je trošio obilne količine novca na filmskim setovima za razne delikatese, posebno meso, za glumce i ekipu, iako je meso ponekad ostavljano za zvučne efekte zvukova oštrica koje sijeku meso u mnogim mačevalačkim scenama.

Poznati filmovi: Najljepši trenutak života, Pijani anđeo, Skandal, Rašomon, Idiot, Sedam samuraja, Skrivena tvrđava, Madadayo i mnogi drugi.


Vezan tekst:

Bernardo Bertoluči: Žudnja na italijanski način