<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Darko Cvijetić: Prilozi kritici književne nagrade Skender Kulenović

Dali su kabanicu onome koji je pokazao gdje se nalazi masovna grobnica u Tomašici...

17. april 2014, 12:00

 Dali su kabanicu onome koji je pokazao gdje se nalazi masovna grobnica u Tomašici

Koji je šutio dvadesetdvije godine

Jer je žestoka kiša padala kada je pokazao – evo ovdje, rekao je

Petnaest metara duboka

Gotovo hektar s hiljadu tijela

Ali ja tebi pišem Havo

Kojoj su jučer javili da su joj našli u njoj i tijela šest sinova  i oca im

Havino brdo kostiju

Mater moja Stojanka rekla bi da voćnjak naš posiječem i dam ti samo za daske

Za tabute i nišane

Šest tvojih utroba

Mogli su ih ne naći

Mogli su ih s rudom željeza na vagone pa u peći visoke u Zenici i Sisku

Mogli su šipke čelične postati i postave za brodove

Mogli su se vratiti jednom rosfrajni ucakljeni navareni jedan na drugi

I sve mu bi se otad uzimala – sonetnina

I dlanovima koji su milovali kuniće

I zrnevlju u golubljoj utrobi

I kruhu ukuglanom pod jezikom

Tebi pišem Havo Trnopoljko majko šest lubanja dvanaestoro očiju dvanaestero ruku

Eno se tamni i Knešpolje i Briševo i Zecovi i Mrakovica

Pišem ti ja Stojankina ostarjela kćer

I bista Skenderova na kiši drhti pod krstom

Iščupava joj se kosa al nema ruku nema čim

Tebi Havo čija ruka kabanicu daje

Onom djetetu nečijem

Da ne kisne

Petnaest metara iznad svoje razbacane djece