Ona pripada vrijednostima na kojima je Evropska unija utemeljena i jedan je od kopenhaških političkih kriterija za pristupanje Evropskoj uniji.
Što se tiče slobode medija u BiH, čini se da se ona konstantno pogoršava. O ugroženosti slobode izražavanja svjedoče slučajevi zastrašivanja novinara i medijskih kuća, kao i sve češće zloupotrebe Zakona o kleveti u tužbama protiv medija. Šta se može naučiti iz iskustva najmoćnije članice Evropske unije, Savezne Republike Njemačke?
Dvodnevna posjeta glavnom gradu Njemačke, Berlinu, bila je odličan povod da se dobije uvid u kvalitet medija u toj zemlji.
Jedan od stubova svakog demokratskog društva su javni RTV servisi. Najveće javne TV stanice u Njemačkoj su ARD i ZDF, a finansiraju se iz pretplate, koja za svako domaćinstvo iznosi 17 Evra mjesečno. Na godišnjem nivou, javni servisi sakupe oko 7 milijardi Evra.
Uplitanje politike u javni servis u Njemačkoj nije toliko velika tema kao u drugim članicama EU, ali jeste donekle. Bivši šef javne televizije ZDF, Nikolaus Brender, dobio je otkaz 2009. godine zbog političkog pritiska. Brender se žalio Ustavnom sudu na tu odluku i nedavno je dobio parnicu. Kao rezultat toga, njemačke federalne države moraju izmijeniti svoje zakone do 2015. godine i smanjiti uticaj političara na javni servis ZDF.
Većina privatnih medija u Njemačkoj bori se sa ekonomskom krizom i ne ostvaruju nikakav profit.
Sa problemom naplate najviše se suočavaju internetski mediji. Najposjećeniji portali u Njemačkoj su bild.de (dio Axel Springer grupacije) i spiegel.de, kao online „ogranak” najpoznatijeg sedmičnika u zemlji. Ono što predstavlja problem jeste kako naplatiti sadržaj sa online izdanja, pa su tako uvedeni i tzv. plaćeni članci na najčitanijim portalima u zemlji. Među najvećim izazovima sa kojima se suočavaju njemački mediji danas jeste i pitanje kako naplatiti sadržaj na mobilnim telefonima i kako se reklamirati na tim platformama, koje postaju sve popularnije.
Kada govorimo o kvalitetu sadržaja i provjerenosti informacija, njemački mediji poznati su po tzv. „double checking” metodi, što podrazumijeva da se svaka informacija koja se objavljuje provjerava više puta, kroz više filtera, kako bi čitaocima bila prezentovana istinita činjenica.
Tako moćni Spiegel, najtiražniji news magazin u Njemačkoj (tiraž je oko 900 000 primjeraka), zapošljava cijeli tim profesionalaca (uzgred rečeno, to je ujedno i najplaćeniji odjel u ovom magazinu) koji provjeravaju svaku činjenicu koja bi trebala biti objavljena u njihovom sedmičniku.
Spiegel ujedno posjeduje i najveću arhivu tekstova, koja sadrži 100 miliona tekstualnih fajlova, i oko 10 miliona ilustracija. Za svaku temu koju Spiegelov novinar želi obraditi u svom autorskom članku, postoji značajan broj informacija u arhivi ovog magazina.
Kako smo uspjeli saznati, i najbolji nekad pogriješe, ali većinom se greške u Spiegelu dešavaju na najbanalnijim stvarima i na stvarima za koje svi misle da ih znaju (npr. Kako se piše ime bivšeg predsjednika Fransoa Miterana u originalu, sa jednim ili dva „r” u prezimenu. Ovakve stvari čine Spiegel najrespektabilnijim sedmičnikom u Evropi.
Njihova politika je jasna: uvijek budi aktuelan i objavi više informacija u svom nedjeljniku i više pozadinske priče od onoga što čitalac može pročitati u dnevnim listovima! Svaka činjenica mora biti bez greške, svi izvori u člancima moraju biti identifikovani i priča mora sadržavati „dvije strane”.
Na potpuno suprotnoj strani medijskog spektra nalazi se Axel Springer grupacija, najmoćnija grupacija printanog novinarstva u Evropi, koja obuhvata oko 170 brendova širom Starog kontinenta. Na Wikipediji se nalazi podatak da je prihod ove kompanije u 2012. godini bio preko 3,3 milijarde Evra, dok grupacija trenutno zapošljava preko 13 000 radnika.
Najpopularniji brend ove grupacije svakako je tabloidni dnevni list „Bild”, koji je najprodavanija novina u kontinentalnoj Evropi, a poslije britanskog lista „Sun”, drugi najprodavaniji u Evropi ukupno.
Noseći dnevni list Axel Springera je svakako „ Die Welt”.
Da biste imali najtiražniji dnevni list, vaše informacije moraju biti ekskluzivne i moraju biti napisane na jeziku široke čitalačke publike, jer je Bild prije svega orijentisan na masovno tržište.
Georg Baltissen, urednik inostrane rubrike dnevnog lista Die Tageszeitung, kaže za BUKU da je sloboda medija u Njemačkoj zagarantovana i da nema stvarnih prepreka za medije u ovoj zemlji.
”Ponekad neki slučaj dospije na sud, npr. ako se neko osjeća uvrijeđenim. Ima slučajeva kada vjerske zajednice ili crkve idu na sud. Čak i ako policija ili neka druga državna institucija želi izvesti novinu ili novinara pred sud, održava se normalno suđenje”, kaže Baltissen za BUKU.
On ističe kako se u većini slučajeva podrazumijeva da se sloboda medija mora zaštititi u svakom slučaju ili na svaki način. Naravno, važno je šta je napisano, šta je objavljeno i u kojem mediju.
Ipak, Baltissen kaže da je u novinama lakše kritikovati vladu i druge javne institucije nego na TV-u.
Reinhard Hönighaus, šef odjeljenja za odnose sa javnošću Evropske komisije u Berlinu, kaže da su mediji u Njemačkoj slobodni, pluralistički i aktivni.
„Međutim, kao što je slučaj širom Evropske unije, mediji u Njemačkoj prolaze kroz velike ekonomske i strukturalne promjene, kao posljedica interneta. Njihova uloga slobodnih i objektivnih medija koji podržavaju demokratiju postaje svakim danom sve važnija. Komercijalni pritisak zbog sve manjih prihoda od reklama predstavlja prijetnju za nezavisne, provjerene informacije – u Njemačkoj, kao i svugdje”, navodi Hönighaus za naš portal.
Što se tiče situacije u medijima u ostalim članicama EU, Evropska komisija je zabrinuta zbog situacije u vezi sa slobodom medija i pluralizmom u nekim članicama. Komisija je ograničila pravne nadležosti u ovoj oblasti, ali konstantno se suočava sa pozivima na djelovanje.
„Mi smo Evropska unija. Dijelimo iste vrijednosti. Dijelimo ideale. Dijelimo i snosimo posljedice zajedno. Zbog toga Komisija vidi potrebu da osigura nezavisnost audiovizualnih regulatornih tijela i transparentnost vlasništva nad medijima širom EU”, kaže Hönighaus za portal BUKA.
On ističe da je sloboda izražavanja ključni indikator spremnosti jedne zemlje da postane članica EU. To pokazuje opredijeljenost za demokratiju, dobru vladavinu i političku odgovornost. U skladu s tim, nijedna država ne može se pridružiti EU, a da ne garantuje slobodu izražavanja kao osnovno ljudsko pravo (Član 49 Lisabonske povelje).
Kada je riječ o smjernicama za našu zemlju, Reinhard Hönighaus, ispred Evropske komisije u Berlinu, kaže da nema mnogo pravnih dokumenata na nivou EU, budući da su mediji i njihova tržišta na nivou država.
„Međutim, u kontekstu politike proširenja EU, Evropska komisija je obavezna prema političkim kriterijima iz Kopenhagena uraditi temeljnu evaluaciju i zaključiti da li postoji stvarno poštivanje i iskrena opredijeljenost za promovisanje slobode izražavanja u zemljama koje teže pridruživanju”, ističe Reinhard Hönighaus i dodaje kako bi evaluacija trebala biti opsežna i uočeni nedostaci bi se trebali korigovati u budućim članicama, iako nema EU regulative prema kojoj se treba usklađivati i koju treba implementirati.
Georg Baltissen, novinar Tageszeitunga, inače odličan poznavalac prilika u zemljama Balkana, kaže kako je situacija u BiH pravi politički izazov.
”Prije svega, vi ste u situaciji zbog koje je mnogo teže sačuvati slobodu koja vam je potrebna. Klanovska i stranačka politika čine prilično teškim da se sačuva sloboda medija. Mora doći do institucionalne i političke promjene koja se tiče nekih temeljnih stvari u vašoj zemlji i regiji”, kaže Baltissen.
Iz svog velikog iskustva kaže da su uvijek potrebni hrabri ljudi koji će preduzeti prve korake, bez obzira koliko to može biti opasno.
Vezani tekstovi
Poštivanje dječijih prava u BiH: EU standardi su još uvijek daleko od nas
Ženska prava u BiH: Skandinavija još uvijek nedostižan uzor
Romi u BiH - između predrasuda i diksriminacije
BUKA Analiza: Kontroverze oko GM hrane - Gdje je BiH po tom pitanju?
