Da li je uopšte potrebno postaviti ovako glupo pitanje? Što bi rekao onaj mali debeli iz politički korektnog filma o Brozu - To se ne pita! Ali pitanje je palo na zelenu kockarsku čoju naših “mozaka”, pa valja vrlom pitcu i odgovoriti.
Prvo, SNSD-ovi klinci igraju bolje uličnog basketa od SDS-ovih. Baš je juče Kopanjin zbornik "Nezavisne" donio tu prijeko potrebnu vijest od vitalnog nacionalnog interesa. Elem, mladi socijaldemokrati su ispred pozorišta u Banjaluci (koje je takođe u vlasništvu SNSD-a) satrali SDS-ove pulene. Sad, možda će se nekim puritancima i čistuncima, koji se gadljivo krste na sve živo, ova informacija činiti efemernom, no nije.
Jer dok drugi brste visoku politiku, bave se krizom diskursa u svoja četiri zida, lajkaju ne bi li pomogli malom Obivangu Mndureu u Lagosu da preboli ebolu, polijevaju se ‘ladnom vodom zamišljajući da odgovaraju Đovaku na čelendž, podmladak Miloradov se bavi sportom. Šta bavi se, krši sve pred sobom! Aktivni mladi ljudi, koji će danas-sutra zamijeniti svoje roditelje na usijanim stolicama od Vodovoda, Toplane, Gradske uprave, Banskog dvora, do Elektrodistribucije, Vlade i Srpskih pošta. To novo pokoljenje će provoditi nekad i po pet, šest sati dnevno na radnom mjestu bez fejsbuka, samo sa tviterom i običnim kablovskim internetom, gledajući filmove online, a sve to za mizernih 2 milje, samo da bi svima nama bilo bolje.
Šarović je prisutan, ako se malo koncentrišeš
Pa ti mladi čovječe, objektivno, stisni pa ne glasaj za SNSD! Naravno, budimo iskreni, i ti želiš da kritikuješ postmodernizam, da bariš cice sa par Verlenovih stihova i to je lijepo. Samo, vidiš, nije da cice ne vole kad im dečko zna sastaviti prosto proširenu rečenicu, nego mora postojati i materijalna baza. Da ne tupim, od audija do buđelara i platne kartice, kojom bi mogao ispoštovati žensku na Mikonosu ili barem Tasosu, ako me razumiješ. A ti, ako si pametan, razumjećeš i da to nećeš dobiti ( "to" definiši kako hoćeš) ako si pusti SDS-ov podmladak, zarobljen između Šarovićeve katatonije, Tadićevih i Šešeljevih demona i Bosićevog političkog stelt angažmana.
Bićeš vječito drugi. Drugi u redu ispred šaltera, drugi ispod crte na prijemnom, na konkursu za posao, "drugi" djevojci u životu (lol), drugi u basketu... Ma, drugi u svemu. A, naučno je dokazano da srebrena medalja stvara veće frustracije od bronze. Jer, jebi ga, kad si srebrni, izgubio si zlato, a trećeplasirani je prestigao četvrtog i domogao se medalje. Dakle, tvoj život je vječna privremenost, što bi rekao naš glavni mislilac i predsjednik Milorad Dodik.
Nadaćeš se ti nekom radnom mjestu, nekoj državnoj donaciji (čitaj plati), nadaćeš se odmoru od 21 i više dana koje ti po zakonu pripadaju, nadaćeš se gore narečenoj cici... A sve što ćeš dobiti, ako te fortuna pogleda, biće mjesto kakvog portira propalog preduzeća u istočnoj Bosni, sa domestikus djevojkom i partijskim stiskom ruke Mirka Šarovića, koji nećeš ni osjetiti. Dakle, frustracija sizifovska za sve izborne cikluse, na svim nivoima.
I zato glasaj za SNSD, jer:
-Jer će SNSD ovako ili onako pobijediti
-Jer SNSD vlada već godinama, zna kako se to radi i dijeli mrvice svojim članovima
-Jer, ako si u SNSD-u, ne ideš u zatvor, makar u gepeku kidnapovao čovjeka
-Jer SNSD može kad nestane para da izmisli trezorske zapise, a kad nestane zapisa da izmisli platne kartice
-Jer je SNSD zajebao sve zakone ekonomije i silnih ekonomista koji su predvidjeli propast ovog sistema prije 6 godina, a ništa se nije desilo, naprotiv
-Jer ćeš glasajući za SNSD možda dobiti zlatnu priliku da postaneš drug član
-Jer ti oni mogu kupiti posao, curu, fakultet, kola, roditelje, slobodu, pumpu, šumu, željeznicu... ma sve što zamisliš i više od toga
-Jer je SNSD cool partija koju vole stranci i koju su stranci doveli na vlast, pa nećeš biti šumnjak nego kosmopolita
-Jer SNSD ima Rajka Vasića, a SDS (dodajte sami...)
-Jer SNSD ima Dodika, a SDS...paaa...nikoga
-Jer će svi tvoji drugari iz prepunog SDS-ovog šatora glasati za SNSD, a neće ti to reći.
-Jer je Nikola Dronjak nekul izdajnik i strani plaćenik koji se bori protiv SNSD-a, a ti nećeš da budeš nekul dečko.
I na kraju, jer je prelijep osjećaj potapšati po ramenu drugara aktivistu iz partije čiju skraćenicu ne znaš i ne možeš rastumačiti i otići u Trebinje pod punom dnevnicom na kulturno vazdizanje i terensko partijsko vizuelno upoređivanje prednjeg i zadnjeg trapa Slobode Mićalović sa Monikom Beluči.
A, nemoj mi reći da ne bi Moniku Beluči!
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar
