Ne smijem ni zamisliti šta bi se desilo kada bi pobijedila neka politička struja koja bi otvorila firme i kombinate, otela nam vrijeme za kontemplaciju, te nas natjerala za strugove i plugove. To bi bila potpuna katastrofa, jer šta bi narod radio od silnih plata koje bi redovno, svakog prvog lijegale na njihov račun. Možda bi se, nedobog, od viška novaca navukao na evrokrem, puter od kikirikija i sladolede. A da ne spominjem ljetovanja, zimovanja i druge stvari koje poštenog čovjeka samo smaraju.
Mi smo na neki poseban i plemenit način oslobođeni lošeg uticaja Zapada, a zasluge za stanje u ovom bezbrižnom vilajetu u kojem borave naši narodi i narodnosti pripadaju predivnim političarima i njihovim poštenim partijama koje evo već 24 godine državu Bosnu i Hercegovinu na miran, dostojanstven i nadasve demokratski način uvode u evropske integracije. To je razlog više da 12. oktobra izađemo na izbore i legalizujemo njihove političke mandate i funkcije, uz pomoć kojih će nas odvesti u bolje, ne samo sutra, nego i prekosutra.
Na Izborima 2014, po sedmi put od raspada bivše Juge, na viteški i plemenit način, bez niskih udaraca i lažnih optužbi za korupcije, malverzacije i kriminalne radnje, bosanskohercegovačke političke stranke i njihovi lideri uhvatiće se jedni s drugima u koštac kako bi se na demokratski način dokopali vlasti i završili svoj naum da podignu standard građana na nivo koji zaslužujemo.
Naravno da među prvima treba spomenuti SNSD, vladajuću i dominantnu stranku u RS-u, koja fer, pošteno i transparentno vodi politiku kulture dijaloga i drži se civilizacijskih tekovina. Njen lider, Milorad Dodik, sadašnji predsjednik RS, nikada svadljiv i bučan, uvijek umjeren i dosljedan svojim principima, i ovaj put kandidovao se za predsjednika srpskog entiteta, kako bi nastavio politiku pomirenja naroda BiH. Ne zaboravimo da je RS zbog zasluga Miloradovih bolji i ljepši dio Bosne i Hercegovine i da nedovršeni autoputevi čekaju samo na pobjedu SNSD-a kako bi nastavili sa daljim asfaltiranjem novih kilometara.
Njegova desna ruka,Željka Cvijanović, sadašnja premijerka RS, kandidat je za srpskog člana Predsjedništva BiH, a kandidaturu je zavrijedila svojim bespoštednim trudom i zalaganjem da ovaj entitet izvadi iz kaljuge nezaposlenosti i ekonomske krize. Razlika od 10000 penzionera više od ukupnoga broja zaposlenih dokazuje da se stručno pristupilo ovom problemu, jer da cijeli tim eksperata nije radio na tome ova cifra bi bila mnogo, mnogo veća. Uostalom, da ne podnosi nerad Cvijanovićeva je dokazala zaposlivši sina ljubimca u državnu firmu, jer ne želi da se ovaj ulijeni i živi na grbači ćaće i matere. Akobogda da Mile produži svoje predsjednikovanje, a u Skupštini RS-a ubjedljivu pobjedu odnese koalicija SNSD, Socijalistička Partija RS i DNS, na mjestu premijera Srpske od oktobra mogao bi da osvane Igor Radojičić, sadašnji predsjednik Skupštine RS. On je dokaz da je SNSD multietnička stranka, jer je po narodnosti Crnogorac i ako bi zauzeo ovo mjesto, bio bi to nakon Radovana Karadžića prvi Crnogorac koji stoji na čelu izvršne vlasti ovog entiteta. Sposobnost Miletovih koalicionih partnera, Petra Đokića, koji je kao ministar rada dao sve od sebe da posao bude svetinja o kojoj ljudi u RS najviše maštaju i Marka Pavića, koji je Dodika lično politički previjao i mijenjao mu partijske pelene dok je ovaj još bio mali, ne treba spominjati. Sve sam pošten svijet, a crvena partijska boja koja se viori iznad njihovih glava ukazuje na spremnost ove garniture da se po svaku cijenu održi na vlasti.
SDS je politički kontrapunkt SNSD-ov i nakon decenijskog spavanja napokon je odlučio da izađe iz stanja hibernacije, te da pokaže i dokaže narodu da iako nije naučio da živi bolje - bolji život postoji. Na čelu sa Mladenom Bosićem, SDS odlučno ide u borbu za vlast, a da je ozbiljan u namjeri da opet zavlada ovim prostorom dokazuje osnivanje ''Saveza za promjene'', u koji su ušli mnogi istaknuti građani ovog entiteta.
Predsjednik PDP-a, profesor doktor Mladen Ivanić, početkom milenijuma je bio naša uzdanica i kao takav dobio priliku da pokaže svoje političke supermoći na mjestu Premijera RS. Nakon toga obnašao je i funkciju ministra vanjskih poslova BiH. Mladen Ivanić je ovaj put odlučio da uđe u predsjedništvo BiH i pokaže šta umije. Na putu mu jedino stoji Željka Cvijanović, koju će ovaj džentlmenskim manirima pokušati šarmirati i tako zbunjenoj uskratiti joj pobjedu. Ova rabota biće mnogo komplikovana, jer Željka nije od onih žena koje padaju na romantiku.
Tu je i Dragan Čavić, nekadašnji partijski vođa i kolega Mladena Bosića, a sadašnji predsjednik Narodnog demokratskog pokreta. U slučaju pobjede ''Saveza za promjene'', njemu će najvjerovatnije pripasti mjesto predsjednika Skupštine RS, jer ovaj iskusni političar i ekonomista ne bi ulazio u političke obračune da nema priliku pokusati politički kajmak, barem krajičkom jezika. Uostalom, Dragan Čavić je bivši predsjednik RS i najmanje što mu može pripasti nakon eventualne pobjede saveza jeste skupštinski čekić.
Namjerno sam za kraj ostavio ambicioznog Ognjena Tadića, koji je za svoje godine, a radi se o četrdesetogodišnjem advokatu, uspio da ostvari zavidnu političku karijeru. Nećemo spominjati koliko je stranačkih dresova promijenio i da je nekada bio okorjeli protivnik partije u čije ime danas neumorno galami o prvima građana i borbi protiv nepotizma i korupcije. Znamo da je njemu na prvom mjestu uvijek bila Republika Srpska, kao uostalom i svim gorespomenutim političarima, zato niko nema pravo da ovog mladog čovjeka i za šta osuđuje. Da se radi o hrabrom političaru dokazuje činjenica da je po drugi put stao na put velikom bosu Mili Dodiku, upirući prstom u njega i ukazujući na nedostatke vladajuće koalicije. Čak se usudio da dovede u pitanje muškost predsjednika RS-a pozivajući ga na javno sučeljavanje. Da li će do kraja kampanje Mile uslišiti želje mlađahnog Ognjena Tadića - vidjećemo, ali da i bez tog tv duela nećemo ostati uskraćeni za ''divan politički vokabular'' i demagoške govorancije koje će nam iz dana u dan sve više ''otvarati oči'', u to nema nikakve sumnje.
U svakom slučaju, ovom prilikom vas pozivam da u nedjelju 12. oktobra, obavite svoju građansku dužnost i izađete na izbore. To je demokratsko pravo svakog građanina koje, iako se ne može konzumirati prije navršenih 18 godina, ne može da naškodi zdravlju. Ja ću svakako tu dužnost obaviti, jer rođendanski poklon koji mi je država, u vidu izbora, ove godine priredila nemam srca da odbijem.
