<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

A šta ako smo mi budućnost?

Šta ako smo mi bili samo pokusni kunići za ono što će tek uslijediti u ostatku svijeta?

02. oktobar 2014, 12:00

Često slušamo o nekakvom neminovnom razvoju civilizacije, da je sutra uvijek bolje, da su ratovi prošlost i karakteristika nerazvijenih društava. Čini se opšteprihvaćenom činjenica da su naši narodi i narodnosti na Balkanu u zaostatku. Da smo iza tog nečega novog, mirnog, tolerantnog. Da kaskamo za naprednim dijelom svijeta godinama, decenijama, vijekovima... Za demokratijom, za slobodnim tržištem, za blagostanjem.

Ali ovih dana, dok ISIL odrubljuje glave novinarima po Bliskom istoku i osvaja gradove po čijim su drumovima nekada prolazili karavani što su putem svile prenosili robu od jedne civilizacije do druge, dok rat u Ukrajini (oko kojeg će se kasnije svađati da li je bila agresija ili građanski rat) brzo dijeli ovu zemlju na pola i postavlja temelje za još jednu u nizu država koje su “vječno u tranziciji”, dok NATO najavljuje veća ulaganja u naoružanje i konačno i zvanično nominuje Rusiju za najvećeg neprijatelja alijanse, dok Škoti odlučuju o otcjepljenju na referendumu, a Katalonci glasaju za zakon o takvom jednom referendumu... Dok se sve to dešava, ne mogu a da se ne zapitam: a da nismo mi avangarda? Da nije Balkan budućnost? Da nije ono što se nama desilo ustvari plod naprednosti, a ne zaostalosti.

Šta ako je naš “bratoubilački” rat preteča onim ratovima što će se dešavati? Pa zar nismo mi prethodno dostigli najveći stepen integracije među raznim vjerama?! Zar nismo mi bili mnogo bliži jedni drugima nego što će jedan Švajcarac katolik ikada biti sa sugrađaninom muslimanom, zvao se on Švajcarcem ili ne? Zar nisu naši referendumi bili prvi? Je li ono što se nama dešavalo - taj ubrzani razvoj za vrijeme komunizma, to makar i lažno bratstvo i jedinstvo, taj kolaps, pa rat, pa genocid, pa dizanje granica među jednakima, pa etničko čišćenje, pa integracija, i konačno kulturno nestajanje sa svih mapa gdje smo nekada postojali, to buđenje hrišćanstva i islama u dominantno ateističkom društvu (makar na papiru) – ustvari ono što će se dešavati svugdje u Evropi?

Šta ako će se isto to desiti onima koji su u nas gledali kao u divljake sa surovih balkanskih planina i rijeka, što se crvene od krvi uzaludne... Šta ako smo mi bili samo pokusni kunići za ono što će tek uslijediti u ostatku svijeta?

I ono najmračnije pitanje - Kakav je to svijet u kojem smo mi budućnost?

Mrak.

Now they are sitting on a time bomb
Now I now the time has come
What goes up must come down
Goes around comes around
So much trouble in the world

Marley