Zimsko računanje vremena počinje posljednjeg vikenda u oktobru i traje do posljednjeg vikenda u martu.
Pomjeranje kazaljki u zapadnoj Evropi uvedeno je početkom 1970-ih godina, uz obrazloženje da se time "produžava" dan, omogućuju uštede u potrošnji električne energije, povećava produktivnost, poboljšava prilagođavanje ljudi i radni dan čini efikasnijim.
Prelazak na ljetnje i zimsko vrijeme prvi put je zabilježeno 1916. godine u zemljama na sjeveru Evrope, a do sada je uvedeno u oko 70 zemalja, uglavnom na sjevernoj hemisferi.
Kazaljke se ne pomjeraju svugdje u svijetu u isto vrijeme. Tako su SAD i Kanada uvele od 2007. godine da zimsko računanje vremena počinje prvom nedjeljom u novembru i završava drugom nedjeljom u martu.
Pomeranje vremena se u većini slučajeva obavlja u noći između subote i nedjelje, da ne bi uzrokovalo veće probleme za radno stanovništvo.
Rusija je ukinula zimsko računanje vremena potpuno 2011. godine.
Island je jedina evropska zemlja koja nije uvela zimsko i ljetnje računanje vremena.
Ipak, pojedini astronomi su protiv pomeranja kazaljki i vještačkog “produženja” dana, jer smatraju da prirodu ne treba “mučiti”, makar se to pravdalo i ekonomskom računicom.