Podnaslov same Školice nosio je naziv “kako vaspitati dijete u savremenom dobu”, pa su se i teme koje su obrađivane fokusirale na problem sa kojima se roditelji današnjice suočavaju.
Bilo je oko osam učesnika različitih profila, roditelja (čitaj majki) sa malom ili malo većom djecom, kao i stručnjaka koji nemaju djecu, ali rade sa djecom, pa su željeli da prošire svoje znanje, a edukaciju su vodile psiholog Snežana Jondža i socijalna radnica Bojana Delibašić Bjelić.
Na početku smo se suočili sa činjenicom da smo uslovljeni sopstvenim vaspitanjem, koje je moglo biti dobro ili loše, ali to nam je i jedini obrazac vaspitanja koji nam je poznat, pa je sad na nama da li želimo da ga promijenimo.
Postoje metodi da se to uradi, sad je na nama da li to želimo. Da li želimo da odgajamo dijete onako kako smo mi odgajani ili želimo nešto da mijenjamo?
Kroz Školicu smo obrađivali teme komunikacije sa djetetom, kazne, pohvale, igru, a učili smo da pravimo reciklirane igračke i analizirali smo vaspitne stilove, sa posebnim fokusom na destruktivne vaspitne stilove, jer tim putem ne želimo da idemo.
ZAHTJEVI
Na primjer, kada imamo neki zahtjev najbolje je da se djetetu obratimo kratko i jasno sa što više preciznim rečenicama, jer je recimo zahtjev spremi sobu za njih apstraktan i nejasan, bolje im je reći složi odjeću u ormar, spremi knjige, skloni igračke. Znači, sa djecom ne treba komplikovati – treba im reći sve jednostavno, jasno i precizno.
Naučili smo i zanimljiv metod 3,2,1… Kreni…
Šta to znači?
Ako smo negdje vani sa djeteom ili u gostima, djetetu trebamo dati vreme da završi šta radi. Trebamo mu reći “idemo za 10 minuta”, nakon nekog vremena kažemo ”idemo za 5 minuta”, pa “idemo za tri minute”, onda kažemo “krećemo” i doslovno, bez obzira na ishod, moramo sa djetetom krenuti. Dijete će možda plakati, tražiti da ne ide i slično, ali ovaj proces će se desili jednom ili dva puta i nakon toga će dijete uvijek htjeti ići bez ikakvih scena, bar tako kaže psihologija.
A znate li da djeca vole izbor?
Međutim kad su manja djeca u pitanju ne treba im dati da previše biraju. Oni mogu birati između dvije stvari. Ako ne žele da biraju vi trebate izabrati za njih između te dvije stvari, kad su djeca malo veća možete im dati veći izbor stvari. Ovo može biti zanimljivo u izboru šta ćeš za ručak: mahune ili grašak :)
Kad su manja djeca treba im dati dva izbora, nakon 3-4 godine možemo im dati tri izbora ili možda četiri, nikako previše. Naravno, ima djece koja ne vole biranje, pa njima ne treba ni davati da biraju.
Velika pažnja posvećena je uticaju tehnike na razvoj djeteta, na to se misli na korištenje tableta i telefona. Krajnji zaključak je što manje ovih uređaja u životu djeteta. Ako možete nikako do druge ili treće godine, pa sad sve zavisi kako ko može to da kontroliše. Ja u tome ne uspijevam najbolje, a ovo je bio i jedan od rijetkih susreta koje sam propustila.
Sad vam ne smijem baš sve otkrivati, jer želim da vas podstaknem da Školicu i sami završite u nekom narednom ciklusu.
Sama edukacija je osmišljena tako da predstavlja balans između teorije, vježbe i obrađivanja pojedinačnih situacija, pa smo kroz susrete imali dosta praktičnih primjera sa kojima se roditelji svakodnevno susreću.
Školica je trajala 18 sati, a podjeljena je u 9 različitih tematskih cjelina, a svaki susret trajao je 2 sata. (Išli smo od 10.11 do 9.12). Imali smo i jedan susret posvećen zdravoj hrani. Časovi su održavani u ugodnoj atmosferi Centra za životnu sredinu u Banjaluci.
Na kraju svi su učesnici dobili priručnik "Školica za roditelje" u kojima je sabrano teorijsko znanje o ovoj temi.
Eto, ako ste u prilici svakako vam preporučujem da se priključite nekom narednom ciklusu Školice za roditelje, jer vaspitanje je nešto što svi mislimo da znamo, da nam je sa dobijanjem djeteta urođeno i dato, ali nije na odmet saznati šta struka kaže, proširiti znanje i edukovati se, ako ništa dajemo svoj primjer djeci da je cjeloživotno učenje važno.
Biografije edukatorki:
Snežana Jondža rođena je 19.05.1985. godine u Zrenjaninu, Srbija. Diplomu psihologa stekla je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Završila je pet godina edukacije iz transakcione analize. Snežana je edukatorka i za asertivnu komunikaciju. Posjeduje više od osam godina radnog iskustva sa različitim ranjivim kategorija kroz različite projekte i programe. Kao psihološka savjetnica radi od 2007. god. pri različitim udruženjima i samostalno.
U Udruženju “Nova generacija” Snežana je 2013. pokrenula prvu savjetodavnu besplatnu i anonimnu liniju za djecu i mlade u BiH „Plavi telefon“, kojim je koordinisala sve do kraja 2016. god.
Radeći sa odraslima uvidjela je da poteškoće sa kojima se suočavaju imaju uporište u načinu na koji su vaspitavani. Smatra da radeći sa roditeljima na unapređenju njihovih vještina i znanja je moguće poboljšati odnos roditelj - dijete te prevenirati potencijalne poteškoće njihove djece u odraslom dobu.
Snežana je 2016. god. postala majka blizanaca koji je inspirišu da još više uči i trudi se da bude bolja majka i osoba, kao i da svoja znanja i vještine prenosi drugima i pruža podršku na putu roditeljstva i odrastanja.
Bojana Delibašić Bjelić rođena je 24.07.1983. god. u Novoj Gradišci, Hrvatska. Zvanje socijalne radnice stekla u aprilu 2009. u Banjaluci. Posjeduje više od petnaest godina iskustva u radu sa djecom i mladima kroz različite preventivne, psiho-socijalne, istraživačke i volonterske aktivnosti i projekte.
Psihosocijalna savjetnica je za osobe koje žive sa HIV/AIDS-om te edukatorka iz seksualnog i reproduktivnog zdravlja za djecu i mlade.
Potencijal da svoja znanja i iskustva prenese na druge roditelje prepoznaje nakon pohađanja “Školice za roditelje” kod Snežane Jondže i pročitanog velikog broja stručnih knjiga o roditeljstvu.
Smatra da je roditeljstvo zahtjevna uloga te da je roditeljima potrebna podrška u toj ulozi. Bojana je od 2010. god. majka djevojčice koja je konstantno inspiriše da istražuje i uči na putu majčinstva. U novembru 2016. god. Bojana je postala certifikovana učiteljica joge za djecu (Yoga&Kids program).
Vezan tekst:
