<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Nasilje nad ženama i dalje je veoma prisutan problem u našem društvu

Najčešći oblik nasilja kome su izložene žene je psihičko, kao i kombinovano psihičko, fizičko nasilje i seksualno nasilje.

25. novembar 2014, 12:00

“Žrtve nasilja u porodici imaju pravo na pristup svim subjektima zaštite i oslobođene su svih troškova postupka. Pravo na besplatnu pravnu pomoć imaju u postupcima ostvarivanja svojih prava i zaštite u skladu sa propisima koji regulišu oblast besplatne pravne pomoći. Žrtve nasilja se mogu javiti na besplatnu SOS liniju 1264 ili policiji na broj 122”, kazala je Dijana Tepšić, portparolka Gender centra za BUKU.

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama
obilježava se danas širom svijeta. Ovaj dan prvi put je ustanovljen 25. novembra 1981. godine u Bogoti, a na taj dan Ujedinjene nacije, vlade i humanitarne organizacije širom sveta pozivaju sve društvene aktere da se uključe u aktivnosti koje za cilj imaju sprečavanje nasilja nad ženama.

Dijana Tepšić, portparolka Gender centra - Centar za jednakost i ravnopravnost polova Vlade Republike Srpske
rekla je da je nažalost nasilje nad ženama, nasilje u porodici i uopšte nasilje u partnerskim vezama i dalje veoma prisutan problem u našem društvu.

“Istraživanjem o rasprostranjenosti i učestalosti nasilja nad ženama u BiH na reprezentativnom uzorku, utvrđeno je da je 47,3% ispitanih žena u Republici Srpskoj tokom svog života doživjelo neki oblik nasilja, a najčešći počinioci su njihovi sadašnji ili bivši partneri. Pored činjenice da teško pogađa direktne žrtve nasilja, koje su najčešće žene, nasilje u porodici ostavlja duboke, trajne i teške posljedice na djecu, koja su uvijek žrtve, direktne ili indirektne. Kako su već istraživanja pokazala, djeca iz nasilnih porodica često su i sami žrtve drugih oblika nasilja, ili postaju nasilnici prema drugima. Drugim riječima, ovo je pitanje ljudske sigurnosti koje ne bi smjelo biti zanemareno, jer direktno utiče na ekonomski i socijalni status i često je povezano sa rizicima koje proizvodi siromaštvo, te takođe u velikoj mjeri utiče na zdravlje, radnu angažovanost, na položaj najranjivijih grupa stanovništva i slično”, kazala je za BUKU Tepšić.

Ona dodaje da se ovo pitanje se može posmatrati dvostruko. Ako mislimo na učestalost pojavnosti ovog problema, onda možemo reći da se ono dešava svakodnevno i u tom smislu se radi o normalnoj, uobičajenoj pojavi. S druge strane, ukoliko mislimo na prag tolerancije i reakcije društva na nasilje u porodici, evidentna je promjena na bolje kako u stavovima i postupanju stručnjaka zaposlenih u institucijama subjektima zaštite, tako i šire javnosti.

“Sigurno je da je povećan broj slučajeva nasilja u porodici iz godine u godinu u velikoj mjeri rezultat promijenjene svijesti javnosti, koja sada mnogo hrabrije i odlučnije prijavljuje nasilje u svom ukruženju, dok zaposleni u policiji, centrima za socijalni rad, domovima zdravlja, pa i obrazovnim ustanovama, sada znaju da će biti novčano sankcionisani u slučaju da prećute nasilje o kojem imaju saznanja”, kaže ona.

PODACI:

• Prema posljednjem Istraživanju o rasprostranjenosti nasilja nad ženama u BiH, koje su uradili Agencija za ravnopravnost polova BiH i Gender centri Federacije i Republike Srpske, 47,3% žena je tokom svog života doživjelo neki od oblika nasilja;

• Žene u Republici Srpskoj najčešće bivaju žrtve partnerskog nasilja i to njih čak 39,6%;

• Počinioci nasilja u porodici su uglavnom muškarci, sadašnji ili bivši supruzi ili partneri;

• U proteklih 14 godina u Republici Srpskoj je ubijeno 76 žena, kao žrtve partnerskog ili porodičnog nasilja;

• Od 2005-2014. godine evidentirano je 32.601 poziv na SOS liniji 1264 za žrtve nasilja u porodici, od kojih je 98% žrtava ženskog pola.


ŽENE SA ISKUSTVOM NASILJA TREBA DA ZNAJU:


Tepšić kaže da zaštitu, pomoć i podršku žrtvama nasilja u porodici dužni su pružiti: policija, tužilaštvo, centri za socijalni rad, odnosno službe socijalni zaštite, zdravstvene i obrazovne ustanove i nadležni sud (subjekti zaštite), kao i sigurne kuće za smještaj žrtava nasilja u porodici.



Žrtve nasilja u porodici imaju pravo na pristup svim subjektima zaštite i oslobođene su svih troškova postupka. Pravo na besplatnu pravnu pomoć imaju u postupcima ostvarivanja svojih prava i zaštite u skladu sa propisima koji regulišu oblast besplatne pravne pomoći. Žrtve nasilja se mogu javiti na besplatnu SOS liniju 1264 ili policiji na broj 122.

Najčešći oblik nasilja kome su izložene žene je psihičko, kao i kombinovano psihičko, fizičko nasilje i seksualno nasilje.

“Važno je isto  tako znati da fizičko nasilje nikad ne dolazi izolovano od emotivnog nasilja. Tu su i seksualno i ekonomsko nasilje, koje se, istina, dešava u znatno manjoj mjeri. Najšire je rasprostranjeno nasilje koje prema ženama vrše partneri (sadašnji ili bivši) i, u cjelini posmatrano, sfera intimnih partnerskih i porodičnih odnosa daleko je veći izvor opasnosti od nasilja za žene nego što je to šira društvena zajednica. Mlade žene su više izložene nasilju nego starije, a seoske žene više nego gradske. Žene slabijeg zdravlja i sa invaliditetom nisu pošteđene od nasilja, što ih čini dodatno ranjivim”, kaže naša sagovornica.

Tepšić napominje da rodno zasnovano nasilje predstavlja širok spektar nasilja kojem su izložene uglavnom žene i djevojčice, a koje proističe iz rodne neravnopravnosti i potčinjenog društvenog položaja kojeg žene imaju u odnosu na muškarce.

“Rodno zasnovano nasilje ne predstavlja izolovane ili sporadične oblike konflikata, već svakodnevnu pojavu koj postoje istovremeno u sferi javnog i privatnog života. Rodno zasnovano nasilje je najrasprostranjeniji, a ujedno i najviše društveno tolerisani oblik kršenja ljudskih prava. Oko 70% žena u svijetu je tokom svog života doživjelo neki od oblika rodno zasnovanog nasilja! Oblici rodno zasnovanog nasilja uključuju, ali nisu ograničeni na: nasilje u porodici, seksualno zlostavljanje (npr. incest, pedofilija), silovanje, trgovinu ženama, prisilnu prostituciju, seksualno uznemiravanje (na radnom mjestu, u školi, na fakultetu, na ulici itd.) kao i mnogi drugi”, objašnjava Dijana Tepšić.

ZAKONI


Republika Srpska je, u okviru sprovođenja prve po redu Strategije za borbu protiv nasilja u porodici u Srpskoj do 2013, tokom proteklih par godina, u velikoj mjeri uskladila normativno-pravni okvir sa međunarodnim standardima iz ove oblasti, ali i pored postignutog napretka u formalnom smislu i definisanim politikama i dalje postoje problemi vezani za njihovu nedosljednu primjenu.

“Postoji niz primjera dobre prakse na terenu, što ukazuje na poboljšane rezultate u saradnji organa unutrašnjih poslova, pravosuđa, socijalnih i zdravstvenih ustanova, nevladinih organizacija i ostalih nadležnih subjekata. Međutim, treba imati u vidu da ova vrsta saradnje ne treba da zavisi od pojedinaca koji su uvjereni u korist razmjene informacija, već zahtijeva jasne procedure, pravilnike i protokole kojih će se pridržavati svi organi, kao i dovoljnu obučenost zaposlenih o njihovoj primjeni u cilju što efikasnijeg djelovanja. Nasilje u porodici se procesuira kao i svako drugo krivično djelo ili prekršaj u skladu sa postojećom zakonskom regulativom. Isto tako, Zakon pruža i veliki dijapazon zaštitnih mjera i kazni, koje se mogu dosuditi učiniocima”, kaže naša sagovornica.

Tepšić napominje da izvještaji subjekata zaštite sa terena i zvanična statistika svjedoče o izrazito malim kaznama za učinioce nasilja, gdje se uglavnom radi o novčanim kaznama, koje opet idu na teret budžeta čitave porodice, te jedna od preporuka svakako treba da bude da se kazne za učinioce pooštre kako bi se i na taj način djelovalo stimulatvno na potencijalne recidiviste i sve druge učinioce.

“Problem nasilja u porodici je posljednjih godina postao mnogo vidljiviji i u tom smislu je došlo do određene promjene u pristupu institucija sistemskom rješavanju ovog pitanja, kao i senzibilizacije javnosti. Međutim, društveni kontekst je takav da sa jedne strane povećava pojavnost i rasprostranjenost nasilja u porodici, a sa druge strane ga ponovo gura u red manje važnih pitanja, pored svih ostalih problema sa kojima se stanovništvo i porodice suočavaju”, kažu iz Gender Centra RS.

PREVENCIJA

Nasilje nad ženama se može spriječiti mijenjanjem stavova javnosti i duboko ukorijenjenih patrijarhalnih normi ponašanja. Podizanje svijesti djece i mladih o rodnoj ravnopravnosti kao vrijednosti za sve i iskorijenjivanju patrijarhalnih i stereotipnih ponašanja koji vode ka diskriminaciji i nasilju.

Tepšić kaže da se obrazovne institucije i mediji i u ovoj oblasti nameću se kao ključni partneri u podizanju svijesti. Potrebno je uključiti muškarce svih uzrasta u sve aktivnosti mijenjanja stavova i percepcija o rodnim ulogama u društvu i to na svim nivoima djelovanja!

“Redovnim edukacijama povećati senzibilnost javnosti, a posebno profesionalaca u zaposlenih u relevantnim institucijama, pogotovo za druge često skrivene i teže dokazive oblike nasilja, koji ne ostavljaju za sobom vidljive posljedice poput fizičkog udarca, davljenja, šamaranja i sl. Realizovati programe i mjere koji podstiču žene i muškarce na obrazovanje, te doprinose ekonomskom osnaživanju žena kroz npr. uspostavljanje olakšica za dobijanje mikrokredita za početak vlastitog biznisa. Unutar politika nadležnih institucija, potrebno je jasnije povezati ekonomsko jačanje žena sa nasiljem nad ženama. Uvesti programe upravljanja stresom i ljutnjom, kao i programe nenasilnog rješavanja sukoba na svim nivoima obrazovanja, kako bi se promovisala kultura komunikacije. Uvesti i unaprijediti savjetovališta za brak i porodicu, te programe liječenja od različitih ovisnosti”, kaže ona.

Tepšić dodaje da je potrebno razvijati svijest žena o nasilju kao društveno neprihvatljivom ponašanju, te jačati njihove kapacitete da prepoznaju nasilje, jasno ga definišu te da znaju kako takvi oblici ponašanja mogu biti zakonski kažnjeni. Promovisati i ojačati ulogu institucija koje su dužne zaštititi žrtve nasilja i pružiti im podršku, naročito na lokalnom nivou. Lokalne zajednice treba da budu nosioci ovih aktivnosti zajedno sa ženama sa iskustvom nasilja i nevladinim organizacijama koje imaju višegodišnje iskustvo u pružanju zaštite ženama sa iskustvom nasilja.



SVAKA DRUGA ŽENA DOŽIVJELA NEKI OBLIK NASILJA

Istraživanja Džender centra Federacije BiH sprovedena u saradnji sa Agencijom za ravnopravnost polova BiH pokazuju da je svaka druga žena u BiH doživjela neki oblik nasilja, među kojima su najčešće kombinacije fizičkog, psihičkog, seksualnog i ekonomskog nasilja.

Posebno je poražavajući podatak da ni žene slabijeg zdravlja, kao ni žene sa invaliditetom nisu pošteđene nasilja. Prema rezultatima istraživanja pod nazivom “Rasprostranjenost i karakteristike nasilja prema ženama u BiH”, psihičko nasilje je najrasprostranjenije, s ukupnom stopom prevalencije od 42 odsto, a zatim slijedi fizičko nasilje sa 24 odsto na životnom nivou.

Seksualno nasilje doživjelo je šest odsto žena. Ovim istraživanjem utvrđen je i podatak da je najšire rasprostranjeno nasilje koje nad ženama vrše njihovi sadašnji ili bivši partneri, jer su oni počinioci u 72 odsto slučajeva. “Mlade žene izložene su više nasilju nego starije, pa tako stopa prevalencije kod žena dobi od 18 do 24 godine iznosi 56 odsto, a kod starijih od 65 godina 44 odsto”, navedeno je u istraživanju.

Ana Vuković, direktorica Džender centra FBiH r
ekla je da je rodno zasnovano nasilje ili nasilje zasnovano na polu globalni fenomen koji pogađa žene i djevojčice širom planete u svim državama i kulturama, bez obzira na društveno uređenje, religiju, vrijednosti i stavove.

Vezan tekst

Ono što se desilo u bivšoj Jugoslaviji spada među najgore primjere seksualnog nasilja u svijetu