<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dragan Bursać: Sutorino, Akvagrade moj!

SATIRA

Dođoh sa posla. Lagano skliznuh u fotelju i ona me obuhvatno omami. Namah. Počeo je neki film. Do sada, sličan i jesam i nisam gledao. San u snu, šta li je?

29. januar 2015, 12:00

Prelijepa Peršingova jahta "Hilandar Dva", okupana hercegovačkim suncem, ulazi u malenu luku, tek izgrađenu u Sutorini. Kao da je stvorena za ovog “Poršea” među jahtama. I jeste, zapravo. Na vezu je dočekuju dva kedija u mornarskim uniformama i preko platforme "Vido X" izvode zvanice na plažu.

Svoj izvajani torzo, tek preplanuo, vladika Grigorije, tobože, sakriva pod vijorećom bijelom mantijom. Pored njega, stari jahtaš u elegantnoj polo majici Emir Kusturica, poput detektiva iz "Poroka Majamija" u usporenom snimku, sigurno hode ka samoj plaži.

Rizort "Vodeni Horizonti" je tek otvoren. Udobne ležaljke čekaju prve zvanice. Sa kopna se pojavljuje, za ovu priliku svježe prefarban u bijelo, predsjednički Majbah. Iz njega izlazi, u lanenoj majici, Milorad Dodik. Srdačno, ali opet odmjereno, hita u zagrljaj Grigoriju i Kusturici.

-Pa svaka vam čast, momci, maheri ste da vas nema, odjekuje Milin glas i nošen maestralom slijeva se sa dubinama mediteranske Crne Gore. Nisam vjerovao da ćete za dva mjeseca napraviti i luku i vez i pristanište i ovaj rizortić. A,vidim da ste mi bili kod kumare u Monte Karlu, malo ste ukrali nacrte tamošnje, đavli, a? Oprosti mi Vladiko, skrušeno će u zadnji čas Predsjednik.

-U redu je, Mile, opušteno će Grigorije. Ali nije to sve. Zapravo, ovo je ništa, šta ćemo ti sad pokazati. Jesi li se ti spuštao iz Trebinja ovamo dolje kolima?

- Jašta sam!

-E, pa prije ulaska u Sutorinu, neimar Kusturica, stalno zaboravim dal' je Stefan ili Nemanja, hehehe, dakle, prije ulaza, pravi veliki akvagrad "Mali Krim". Dede ti Emire, ovaj Nemanja, ti ćeš to bolje objasniti.

- Vidite, predsjedniče... Hahahahaha, de ba opusti se Mile, moram malo zvanično. Dakle, skonto sam gore na početku napraviti Akvagrad "Mali Krim" sa bazenima, toboganima, Putinovim spomenikom, ruskim paravoj..., ovaj regularnim jedinicama, jebi ga, loži me to sad. A loži i svakog pravog srpskog separatistu.

- Ma, u redu je, čovječe, i mene loži, nego, koji će moj Akvagrad gore na kopnu, promrsi Dodik?

- Jebo ga ti, predsjedniče, k'o da ne pratiš moj koncept. Prvo i osnovno, ako si zapazio, ja ti te gradove pravim imitirajući mjesta, ljude i događaje. Dakle, kopije. Fabrikujem, kontaš! Ja sam, vidiš, umjetnik i mogu to. Može mi se. Khmkhm, preciznije, ti mi omogućavaš, ako moram biti korektan i konkretan.

- Pa, ono, jeste tako, pare su narodne, dakle, moje, ali hoće li raja provaliti da se brčka u slanom bazenu na naduvavanje, dok se mi ćundramo dvaes' metara niže u rizortiću na  Peršingovom "Hilandaru dva" i dok skačemo  bombače sa "Vida X" u Crno, ovaj Jadransko more??

-Ma jok, raja je ovca. Kad su mi do sada dolazili, što ne bi i od sada?! A,osim toga, zamisli čerge Hercegovaca ili, nedaj Allahu dragom, Balija, koji svojataju našu Sutorinu!! Oni su umislili da je to dio  pu pu pu , BiH, a ne Republike Srpske. Zamisli svu tu svjetinu kako se miješa sa nama na plaži? Ne ide, brate mili!

-Ufff, zajebano, ote se Dodiku. Dede, Kusta pričaj mi još malo o Akvagradu!

- Ma, šefe, to vam je sve isti koncept kao i onaj Drvengrad što mi dao Koštunica i Andrićgrad, vaš, a "Lotikin"..hehehehe. Dakle, u ovoj igrici je bitno dovesti u vezu Srbe sa morem i voala. E, sad, Srbi od Dušana Silnog nešto nisu imali te  morske izlaze, pa cijenim da ću ih krimskim vonderlendom najbolje opčiniti. A i ne košta ništa. Par Specnaza, jedan raketni sistem GRAD, može i rashodovan i drvena crkva. Desetak miliončića, to ne bi trebao biti problem. Ovo za Putina sam ti već izložio.

- Ček, ček, ček, glasno povika sijed mladiću liijepoga torza, blistavog osmijeha u Gandalfovoj odori. To je, Kusta, oprostićeš mi, moj rejon, iskrivi se Grigorije. Dakle, Predsjedniče naš, ja sam planirao ovdje poviše Akvagrada napraviti manastir posvećen svetom Vasiliju Ostroškom. Naš je čoek, Hercegovac.

- Čekaj, Grigorije, svetog ti Vareša, pa ima tu u blizini manastir, original, uzjoguni se Mile.

- Kakve to veze ima? Kad može ovaj " umetnik" Krim, mogu i ja namastir! A, osim toga, ti znaš da sam ja hiperrentabilan od Dobruna, do Trebinja. Od Mostara do Herceg Novog. Đe sam ja, tu su i kafići, pare, vino, etno- turizam, žene, hehehehe...

- Ne pregoni, lijepi, tiše će Dodik, čuće nas neko. Ajde, dobro, pravi manastir, pravi vjerski kompleks, šta bilo, samo da se plusamo. Ko da su ovi u Međugorju pametniji od nas.

Plusamo, pulsamo, plusamo, pulsamo....

- Predsjedniče, stigli smo, probudi Milorada iz polusna glas vozača.

Crni Mercedes je, kao i svaki dan, pristao ispred Palate predsjednika. Sumorno zimsko banjalučko nebo i mikrosan dodatno pokvariše raspoloženje prvog među nejednakima.  Dodik, žurno, gotovo utrča u kabinet. Sa vrata uze novine i pročita naslov - "Sutorina je Crnogorska i to je gotova stvar" - u potpisu gradonačelnik Trebinja, Božidar Vučurević.

-Mali, pali helikopter, idemo na jug! Dosta su nas zajebavali za trebinjski aerodrom! Sad će dobiti i aerodrom i luku i Akvagrad! Pa da vide kako Baja dere jarčev narod. I nazovi nam onu našu agenciju, da okači po Republici bilborde Srpska Sutorina-Jer mi to zaslužujemo, Samo Sutorina Srbina Spasava! Jooj, sve ja moram. I naslove sastavljati!! A i dosta sam, brate, pravio predizborne spotove po Kozari, Romaniji i zabitima Istočne Hercegovine! Sad samo toples, primorska varijanta!

Svježe oprana gazela odnijela je Predsjednika put Trebinja, a još jedan naš i njegov dan dobio je neizreciv besmisao.

Dan, san, san, dan... Budim se i gledam u TV. Dva čovjeka, meni nepoznata, raspravljaju o malom selu u Crnoj Gori. Sutorina se zove. Film je odavno završio.

Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar