<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Paralelne veze

Iako pristaju na paralelnu vezu, ljudi se nadaju da će se voljena osoba ipak ubrzo odlučiti, i to na način koji njima najviše odgovara

17. februar 2015, 12:00

Jedno od važnih pitanja partnerske ljubavi jeste da li je moguće istovremeno voleti dve ili više osoba. Odgovor možemo potražiti u drugim vrstama ljubavi, na primer u roditeljskoj ljubavi. Tada bi pitanje bilo da li majka može da istovremeno voli dvoje ili više dece. Iako se deca nekada uplaše da to nije tako, svaki roditelj koji ima više dece potvrdiće da je ova simultana ljubav moguća. A da je to zaista tako i u partnerskoj ljubavi, možemo utvrditi na primeru ljudskih zajednica u kojima postoji poligamija.

Kako je naša kultura monogamna, tako postoji moralni imperativ da treba biti samo sa jednim partnerom. Ako pogledamo mitski početak, Adam u raju nije imao drugu do Eve, kao što ni ona nije imala drugog Adama. Na vezu sa najstarijim mitovima ukazuje i naš jezik. Izraz pol dolazi od glagola poloviti, isto kao i izraz seks u latinskom, što dolazi od mita o androginima. Ukratko: ljubav je nastala kada su bogovi prepolovili androgine da bi sprečili da ih ovi zamene na Olimpu. A ovi, u prevodu, „muškoženci”, imali su četiri ruke i četiri noge i dve glave tako da su od njih tako nastali muškarci i žene kao odvojena bića. Zadržavši sećanje na savršeno stanje spojenosti, muškarci i žene su počeli da jedni među drugima tragaju za svojom izgubljenom polovinom.

I otuda mnogi ljudi misle da negde tamo, u velikom svetu, postoji neka osoba koja je izgubljena polovina, a koja im savršeno odgovara. Jasno je da ne može postojati treća, četvrta polovina.

I zato kada neko ko smatra da treba voleti jednog partnera shvati da je zavoleo dva, ulazi u unutrašnji konflikt između stvarnosti i morala. To znači da osoba koja voli dve ili dvojicu prisiljava sebe da se odluči za jednoga. A to je mnogima bolno jer će sigurno ostati bez jedne osobe do koje im je stalo.

Neki od njih pokušavaju da pronađu kompromis, da ništa ne izgube, a da sve dobiju. Tako nastaju paralelne veze. Nekada su motivisane ovim strahom da će se izabrati pogrešan partner, da će onaj koji nekoga odbaci biti kriv i nesrećan, da trećeg treba bolje upoznati, a nekada čistom dečijom željom da se ima sve, da se ništa ne izgubi.

Paralelne veze su u stvari privremene veze. One ne mogu dugo trajati iz prostog razloga što je u njima uvek neko nezadovoljan. Iako pristaju na paralelnu vezu, ljudi se nadaju da će se voljena osoba ipak ubrzo odlučiti, i to na način koji njima najviše odgovara. I zato se u paralelnim vezama čeka: da se voljena osoba odluči, da odluči onaj treći, da se pojavi neko četvrti, itd. A retki su ljudi koji su toliko strpljivi da godinama čekaju.

Tako ispada da, iako je moguće voleti više ljudi istovremeno, ljudi se osećaju najbolje u monogamnim odnosima.

Izvor Politika