Novu godinu smo odlučili proslaviti u toplijim krajevima.Magla i hladnoća su bili previše depresivni, pa smo počeli da istražujemo. Prijateljica koja studira u Barceloni mi je javila da joj dolazi momak u posjetu za NG te da je vrlo jeftino do tamo ići avionom. Odluka je pala vrlo brzo, a kako i ne bi jer od Graza do Barcelone avionska karta Ryanairom početkom januara koštala je 0.01 Euro. Da nisam putovao na ovaj način, ne bih vjerovao da može biti istinito ali je tako. Avion sleće na Gironu koja je od grada udaljena oko 70 km.
Za nekih sat vremena vožnje autobusom ukazuje se dvomilionski centar Katalonije.
Arhitekt Antonije Gaudi , najzaslužniji za sadašnji moderni izgled Barcelone, poznat je po tome što u svojim građevinam gotovo nema pravih linija. Ovaj sjajni lik je objasnio da ravnih linija nema ni u prirodi, pa ne vidi zašto bi ih bilo u njegovim građevinama.
Sagrada Familia, jedna od najpoznatijih katedrala na svijetu nedovršeno je djelo ovog genija i sanjara, toliko se zanio gledajući svoju zgradu da nije primjetio tramvaj koji ga je zgazio. Kažu da su u Barceloni bili toliko tužni zbog smrti svog omiljenog sugrađanina te su zauvijek protjerali tramvaje iz ovog grada.
Ne znam dali je to tačno, ali ja nisam vidio ni jedan tramvaj u gradu.
Njegova djela danas su glavne turističke atrakcije ovog, po mom skromnom mišljenju, najljepšeg mediteranskog grada na svijetu. Možda zbog Gaudija, ali Barcelona danas ne izgleda ravna, već se od od brda na kome se nalazi Park Guell, koji je po prvom naumu Gaudi projektovao kao mjesto koje će koristiti ovdašnja aristokracija, u urbanom neredu spušta ka moru i gradskoj luci kojom dominira Kolumbov spomenik.
Kao i svaki mediteranski grad za potpuni ugođaj će te morati zamoliti božanstva za malo sunca, tada se od parka Guell pruža preksrasan pogled na cijelu Barcelonu i moru koje zapljuskuje ovu ljepoticu.
Naoružan prethodnim turističkim iskustvom od par kratkih ekskurzijskih posjeta ovom gradu i vodicem Lonely planet-a u pet dana s početka ovog januara obišli smo sve što su noge mogle izdržati. Nemoguće je u je u jednom tekstu navesti sve što trebate vidjeti u ovom gradu ali zato je tu internet pa zaplovite. Gdje god da odete, nećete se razočarati.
Ja lično preporučujem da odete do dijela grada Gracia sa mnogo malih trgova, klubova,Cafea i restorana. Ovo je autentični dio grada u kome nema baš toliko turista. Stvar je prestiža imati stan u ovom boemskom djelu grada pa su cjene m2 i do 8000 Eura.
Takođe obavezno obiđite i gradsku pijacu La Boqueria u centru grada. Na pijaci od ranog jutra vlasnici restorana i lokalno stanovništvo kupuju svježu ribu, voće i povrće. Španci ne vole kada dodirujete njihove proizvode pa se uzdržite jer će vas u protivnom dočekati salva nerazumljivog deranja i vjerovatno psovki.Ovo je odlično mjesto i da se osvježite svježe iscjeđenim sokom iz neke egzotične voćke.
Gradski prevoz, metro ili bus, će biti sjajna podrška svim vašim turističkim ambicijama. Paket od 10 vožnji košta 7,20Eura i duplo je jeftiniji nego da kupujete kartu pojedinacno.
Temperatura je išla do 24 C, koliko je bila na Božić koji smo sjedeći uz more u laganim košuljama obilježili uz paelju i vino u restoranu na fenomenalnoj Barcenoleti.
Ovaj dio grada završava ogromnom plažom koja je i ovih dana načičkana turistima od kojih su se odvažniji i kupali. Vjerovatno su Norvežani ili Rusi. Mediteransko more je nevjerovatno hladno u bilo kom periodu godine se u njemu odlučite okupati, ali ako imate iskustvo kupanja u rijeci Vrbas, onda vam nigdje voda ne može biti hladna. Većina se stoga odlučuje da bulji u more ispijajući sangriju iz nekog od mnogobrojnih lokala i klubova uz obalu, slušajući latino lounge ili već neku drugu chill out muziku.
Mogli bi tako sjediti danima,ali, nemate dovoljno vremena a toliko je toga za vidjeti.
Kada se odlučite da iz stanja dobrovoljne umrtvljenosti i nirvane pređete u gradsku vrevu čeka vas više gradskih ulica koje treba proći i vidjeti.
Nezabilazna La Rambla je ulica iz 18 vjeka oko koje pulsira cijeli grad. Od Placa de Catallunya do Kolumbovog spomenika duga je skoro 1,5 km i podijeljena na tri povezana djela u kojim se prodaju cvjeće, slike i životinje. Na sve strane su aktivni umjetnici koji svojim nastupima, različitog sadržaja i žanra, pokušavaju izmamiti novac od turista. Treba reći da su u ovoj ulici najređi sami Španci, kojih gotovo i nema.
Restorani su na sve strane, ali ako želiš da prođeš jeftinije a da jedeš kvalitetnije, moraš se izvući iz ove ulice u neku od živopisnih sporednih uličica. Ne morate brinuti da će te nešto propustiti, većina ulica u centru je dovoljno interesantna. A sve vam je na dohvat stopala.
U periodu od 1h-4h popodne većina restorana nudi dnevne menie koji su sa cjenom od 6-10 Eura za kompletan obrok više nego povoljni i dovoljni za pauzu i prikupljanje energije.
Veliki broj lokalnih pridošlica i emigranata traži svoj komad sreće u gradu i ne rijetko se, u nedostatku boljih rješenja, odlučuju za kriminal. Nažalost, često su im glavna meta turisti.
Ovo pominjem iz razloga što su me prijateljice upozorile da su dva puta opljačkane za boravka u ovom gradu. Samo trenutak nepažnje je dovoljan da ostanete bez svih svojih vrijednosti. Dakle, ako praviš pauzu stvari ne ispuštaj iz vida, na to vas upozoravaju i tekstualna upozorenja po restoranima, posebno u MCDonaldsu, Starbucks-u ili neko sličnom globalno prepoznatljivom brendu.
Ulice su u svakom trenutku prepune ljudi, krcate tako da imas osjećaj da grad neprestano živi. Španci se ne zadržavaju mnogo u kućama i stanovima već im je cjeli život usmjeren ka ulici.
Što si duže u Španiji sve više primjetiš koliko Almadovar u svojim filmovima nije mnogo izmišljao, naprotiv, na sve strane pred tvojim ocima se odvija scenario, kada se na ulici Barce dvje prostitke tuku u sred dana derući jedna drugoj kosi, kada se pijani starac obrusi poljubcem na krezavu beskućnicu, ili kada lokalni ludak potpuni go hoda glavnom ulicom, to je svakodnevnica ovog mjesta.
Stalni razvoj grada privlači sve veći broj pridošlica iz raznih djelova svijeta te Barcelonu čini kozmopolitkim centrom ovog djela Evrope.
Energija kojom ovaj grad pulsira je nepresušna i napuniće vam baterije ma koliko kratko boravili u njemu.
Woody Allen je nedavno završio film „Ponoć u Barceloni“ i u intervjuu za Playboy komentariše zašto obožava vratiti se u Barcelonu, jer je ..“spektakularan grad-kulturan, urban, sofitsiciran i umjetnički. To je otvoreni svemir-kao New York.Svaki put kada sam ga posjetio sve sam više uživao u njegovoj energiji.“.
Svaki odlazak iz Barcelone završavate mišlju da bi ju bilo dobro ponovo posjetiti.Postoji legenda koja kaže da ćeš se, ako popiješ vodu sa gradske česme na početku La Ramble, sigurno vratiti. Ja sam je popio prvi put kada sam posjetio ovaj grad i od tada sam bio u Barceloni više puta.
Popijte, ništa ne košta.
Ili ako ništa napravite u kućnoj režiji sangriju ali pijte polako i umjereno, upozoravam da ovo pitko piće ima najgori mamurluk koji postoji.
Usrknite sangriju i zamislite na trenutak da ste u Barceloni.
Budite uvjereni da će, kada se jednom dočepate obale ovog prekrasnog grada, sve izgledati mnogo bolje nego što ste mogli zamisliti.
Adios....!
Pisano u januaru 2007 godine
