U sinoćnjoj emisiji "Pošteno", kao gost Duške Jurišić, pojavio se Milorad Dodik. Čitav koncept od preko sat vremena sveo se na nekoliko tema.
Sve je stalo u dosadu
Milorad Dodik je pojasnio kako se u Jasenovcu desio genocid, kako se u Srebrenici desio zločin i kako je njegovo priznavanje srebreničkog genocida 2007. zapravo stvar promjene mišljenja. Nacionalista, a postmodernista, naivni bi pomislili. Tek, realnost huda je jednostavnija. Dodik po ko zna koji put demonstrira malograđansko pragmatično konvertitstvo. Zapravo, Predsjednik Republike Srpske je ultimativni konvertit. Nije njemu teško bilo biti predsjednik socijalističke omladine, reformista Ante Markovića, samostalni poslanik, mali od palube Biljane Plavšić, ljubimac međunarodne zajednice, pa na posljetku ultimativni nacionalista sa pratećom, kobiva, socijaldemokratskom agendom. Natrpalo bi se tu još toga, samo da su okolnosti i vrijeme zahtijevali.
Promijenio je Milorad više političkih opcija nego osrednji nigerijski fudbaler istočnoevropskih klubova. Ali jedna je opcija konstantna.
Dodik uvijek i stalno za sebe govori da je "bio uspješan privrednik" i da je "odvajkada bogat čovjek". Ovo je zapravo pleonazam, pošto Dodiku ne možemo pripisati neku duhovnu dubinu niti intelektualno bogatstvo, pa ovo "privrednik" ostaje jednako "bogat čovjek". To što je realnost da Predsjednik RS-a NIJE oduvijek bio bogat, parali čovjek, a čujte - Tim gore po realnost, što bi pokoji preživjeli hegelijanac zaključio. Jedino za promjenu, nije Predsjednik RS-a pominjao sinoć svoje bogatstvo. Takva vremena došla.
Uopšte uzev, osim bukačkog stava čiji je osnovni, a i da se ne lažemo, jedini narativ - Mi smo dobri, vi ništa ne valjate - u sedamdesetak minuta i nije se moglo čuti bogznašta pametno. Verbalna parada inata i doza bezobrazluka na fonu panslavenskog sveruskog prijateljstva, sa miksom partijske monolitnosti po kojoj će Dodik biti opet i opet prvi i jedini stranački lider, tek je puki već viđeni galimatijas retoričkih ćoraka. Dakle dobar rijaliti sa olinjalim starletanom.
Treba imati i želudac i živce za sve Dodikove vratolomije. Doduše, želudac prosječnog stanovnika Republike Srpske, odavno je prevario Miloradove eskapade. Gladnom i praznom, ostaje mu jedino da vari Dodika. Samo treba se impuls iz praznog trbuha preseliti do iznervirane glave i lokalni izbori 2016. će pokazati koliko je teška Dodikova priča o dobrom, ali totalitarnom autarhu. Paradoksalno, jedini saveznik mu je sedativizirana opozicija u Republici Srpskoj, koja da se više trudi pomoći Dodiku, ne bi uspjela, kao što sada uspijeva svojom inertnošću.
Usamljeni starletan
Nego, sinoćnja emisija je pokazala jednu Dodikovu slabost. Da ne kažem manu. Filozofi su to egzistencijalno zvali "Bolest na smrt", a sociolozi alijenacija ili otuđenje.
Boli, naime, Predsjednika Republike Srpske donji dio leđa i za Radojičićeve tvitove i za Vasićeve blogove. Boli njega briga i za kreditne aranžmane od nula bambija sa Rusijom i za prošnju dolara, dva od MMF-a. Ne svrbi Milu što je Republika Srpska kao narkoman u zadnjem stadijumu navučena na..., pa bilo šta.
Usamljen je Milorad! To ga užasava! Zaobilaze Banjaluku i kurta i murta, a i kad dođe pokoji diplomata, više čavrlja sa hudim opozicionarem mimo Palate predsjednika.
Osta nam prva politička starleta bez pažnje!
E, to je problem. Čudo međunarodne zajednice, koga su prvi visoki predstavnici zvali i "čedom i projektom", sve više je osuđen da samog sebe gleda samo na svom RTRS-u. Zato je valjda i izmislio RTRS 2, da se češće vidi. Zato je valjda i došao na "mrsku, teheransku" Federalnu televiziju. Daj, šta daš. Tipičan pad i sunovrat jednog starletana.
Najjednostavnije rečeno, ispucao je sve svoje adute, prijemčive homo balkanikusu, od sexizma, bahatosti do nekulture i nadobudosti. Bilo je tu svega-i šatora i psovanja u prajm tajmu. Eh kad se čovjek sjeti svih tih prijetnji, dijaloških monologa u okruženju medijskih klimoglavaca...
A, sada?
Ponedjeljak naveče, ništa sa ničim, raja gleda "Parove", Zmaja i Macu, a Dodik usamljen na FTV-u.
Poput bivše rijaliti zvijezde, na koga je produkcija prestala bacati novce, iznova i iznova Milorad Dodik se prijavljuje na nove rijalitije. Nije bitno kada i gdje.
Indikativno je kako ga ni voditelji više ne doživljavaju kao zvijezdu. A, za starletana je to pogubno.
Znao je Predsjednik Republike Srpske i prije u gstima da se dernja i u 70 minuta ne kaže ništa. Ali sinoć mu je voditeljka osim postavljenih pitanja ostavila samo korektnu i hladnu pustopoljinu nezainteresovanosti. "Mile, samo si dosadan", odjekivala je tišina eterom.
A, to prvi u zapadnih Srba ne podnosi. On i dalje gleda best off sebe iz 2006. Samo vrijeme ga gazi. Ni rezolucije o tzv. nezavisnosti Srpske, ni zaklinjanje u braću Ruse, ni epopeične sage o velikom projektu izmaštanog naftovoda-jednostavno verbalno ne funkcionišu.
Ova starleta je završila svoj pleonastički put ka zvjezdicama i zaista se gasi. Polako pada u cartvo osrednjosti i anonimnosti.
A, koliko će neko podgrijavati političkog mrca, isključivo je stvar opozicije i na kraju krajeva naroda, koji već na obzorju traži svog novog Zmaja od Republike Srpske. Hoće li to biti Mladen Bosić, koji se preko noći prometnuo u potpredsjednika PS Vijeća Evrope ili neko drugi, vidjećemo?
Tek sinoć smo vidjeli kako jedan rijaliti politički sistem jede svoju starletu. Upravo onu starletu koja je od lokalne politike napravila zvjezdano nebo i smisao života u našeg puka.
Ostalo je od Dodika samo dosadno neprijatno stanje koje vas goni da prebacite kanal.
