Fotografija mrtvog dječaka Ajlana Kurdija izbačenog na evropsku obalu najstrašnija je fotografija vijeka.
Odsjekle su mi se noge kad sam je maločas ugledao.
Tresem se od muke i nemoći.
Držim da uživo gledamo konačno i definitivno obesmišljavanje ljudskog života i potpuni nestanak civilizacije kakvu poznajemo.
Svi vijekovi obrazovanja, kulture, nauke, uljuđivanja ljudi nestali su u ovom trenutku u grčkom pijesku zapelom u ručicama nedužnog mališana, anđela koga ničim nismo zaslužili.
Koji je naivno pomislio da mu možemo pomoći.
Završavamo na istim onim obalama sa kojih smo prije hiljade i hiljade godina i počeli praviti neki bolji svijet.
Nismo uspjeli.
Biblija kaže da oni koji se prave da ne čuju druge kako vrište i mole za pomoć, nema potrebe da vrište kada im samim pomoć bude trebala, niko ih tada neće čuti.
I Bogovi su digli ruke od nas.
Ovaj sebični svijet gluvih, nijemih i slijepih bolje nije ni zaslužio.
Srijeda, 2. septembar, 18.47h