<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Kako me je čitanje knjiga učinilo produktivnijim…

SLOBODNO VRIJEME

Pre pola godine sam shvatio kako se davim u bujici informacija koje su mi na dohvat ruke. Internet – i sve divne stvari na njemu, Wikipedia, Twitter, the New Yorker, email, TED razgovori, Facebook, Youtube, Buzzfeed, i da, čak i Harvard Business Review – pružaju neograničen izvor svega i svačega jednim klikom prsta.

12. decembar 2015, 12:00

Internet vrvi od informacija koje zadivljuju, ali nije sve u njemu tako divno. Često sam dekocentrisan na poslu, ili kada sam sa porodicom ili prijateljima, konstantno umoran, razdražljiv i uvek se borim sa plimom stresa koji je neposredno oko mene, a izazvan je konstantnom potrebom za digitalnim informacijama. Moj stres kao da je bio elektronski programiran, kao da sam sastavljen od bitova i bajtova koji mi se pojavljuju na ekranu. I to me je iscrpljivalo.

Ovo mi se iskristalisalo pred očima kada sam shvatio, na sopstveno zaprepašćenje (ali bez ikakvog iznenađenja), da sam tokom 2014. pročitao samo četiri knjige. To je jedna knjiga u tri meseca. To je trećina knjige mesečno. Volim da čitam knjige, knjige su moja strast, jer radim u svetu izdavaštva. Osnivač sam LibriVox-a, najveće biblioteke besplatnih audio knjiga na svetu, i većinu vremena provodim u organizaciji onlajn izdavačke kuće Pressbooks.

Volim knjige. A ipak, ne čitam ih dovoljno. U stvari, nisam mogao da ih čitam. Pokušavao sam, ali bih svaki put nakon treće ili četvrte rečenice ili proverao mejl ili zaspao.

Počeo sam da se pitam da li bi ponovno učenje čitanja knjiga moglo da mi pomogne oko stresa izazvanog poplavom digitalnih informacija u životu? Da li bi lek za previše informacija mogao da bude sporije saznavanje? Kao što zmijski otrov može da se upotrebi za pravljenje lekovitog protivotrova, pitao sam se da li bi stariji, sporiji oblik informisanja – čitanje knjiga – mogao da se ponaša kao antidot za stres izazvan konstantnim prilivom digitalnih informacija. Da li bi moja nesposobnost da ostanem fokusiran – na poslu, kod kuće, dok čitam knjige – mogla da se izleči pronalaženjem načina da taj fokus držim… na knjizi?

Razumevanje mozga, prvi deo: Dopamin, zadovoljstvo, učenje loših navika

Nedavno neurološko istraživanje moglo bi da nam pomogne da razumemo zašto se ponašamo ovako kada su u pitanju moderni informacioni sistemi. Ispostavilo se da ljudski mozak vrednuje novu informaciju više od bilo čega drugog (uključujući, po nekim studijama, hranu i seks). Obećanje te nove informacije, podstaknuto recimo, stalnim refrešovanjem sandučeta elektronske pošte, ili zvukom nove notifikacije na Tviteru, predstavlja okidač za oslobađanje neurotransmitera – dopamina – u mozgu. Dopamin nas čini svesnim potencijalnog užitka, pa su naši mozgovi ovisni o konstantnom traženju stvari koje obećavaju generisanje ove hemijske supstance.

Postoji petlja učenja u ovom procesu: nova informacija + dopamin = zadovoljstvo, i ona je integrisana u nervni sistem, a treba da “nauči” naš mozak da postoji neka nagrada ako pritisnemo refresh dugme u imejl sandučetu (čak i kad ta nagrada nije ništa više od poruke Dejva iz računovodstva).

Ova petlja je ojačana svaki put kad pogledate drugi, treći, peti smešni klip na Facebook-u. I veoma je teška za raspetljavanje. To je skoro – skoro – kao da je stotine milijardi dolara uloženo u projektovanje i dizajn proizvoda koji će predstavljati savršenu mašinu za ometanje, savršeni sistem koji će golicati određene kablove u mozgu.

Razumevanje mozga, drugi deo: trošenje energije na „gluvarenje“

Dok je zavisnost o novim informacija jedna strana problema, trošenje energije prilikom skakanja sa jedne vesti na drugu, pa ponovo na prvu, je druga strana.

Prema rečima Danijela Levitina, neuronaučnika, ljudski mozak teži oko 2% ukupne telesne mase, ali crpi oko 20% čovekove energije. To šta mozak radi u nekom trenutku diktira koliko će se energije trošiti: kada se opuštate ili gledate kroz prozor vaš mozak „odmara“ i troši oko 11 kalorija na sat. Čitanje troši oko 42 kalorije, ali obrada velike količine novih informacija podrazumeva oko 65 kalorija. A skakanje sa teme na temu je još gore.

Svaki put kada prekinete sa poslom da biste pročitali mejl, ne samo da trošite vreme, nego i energiju. Prema Levitinovim rečima: „Ljudi koji dozvole sebi da se fokusiraju na jednu stvar ne samo da urade više posla, nego su i manje umorni i neurohemijski iscrpljeni nakon toga.“

Šta možemo da uradimo?

Moj posao je vezan za digitalne informacije: tastatura, veliki ekran, internet konekcija, podaci koje šaljem, rukovanje krizama, rešavanje problema. Mogu da napravim neke promene u pristupu svom radnom danu, ali mi je skoro nemoguće, većini nas je, da izbegnem digitalnu eru u toku radnog vremena. Za mene je bilo najefikasnije da počnem sa odvikavanjem od interneta u životu van posla.

Čitanje knjiga je postalo moj novi fokus, svim snagama sam se potrudio da se odvojim od modernog protoka informacija i ponovo povežem sa onim sporijim načinom saznavanja u kom sam ranije toliko uživao.

Ustanovio sam tri stroga pravila koja postižu dva cilja: podstiču me da ponovo čitam knjige i pružaju mom mozgu odmor od konstantnog digitalnog overload-a.

1. Nema korišćenja laptopa ili iPhone-a nakon posla. Ovo je verovatno bila najstrašnija promena – postoji neko očekivanje da smo stalno prisutni, stalno konektovani, ali kod mene je, zapravo, malo mejlova koji stignu u 22:15 i na koje mora hitno da se odgovori. Postoje periodi kada zbog obima posla moram da radim i u večernjim satima, ali osim tog slučaja, jasan i odmoran um ujutru vredi mnogo više nego biti preopterećen i isrpljen od odgovaranja na mejlove pretohodne noći.

2. Nakon večere, ne gledam Netflix, TV, i „ne visim“ na internetu. Ova promena je imala najveći uticaj. Ta dva sata su, zapravo, jedino pravo slobodno vreme koje imam u toku dana. Dakle, čim su deca u krevetu, sudovi oprani, više se i ne postavlja pitanje; uzmem knjigu i počnem sa čitanjem. Često u krevetu, i to veoma rano uveče. Mislio sam da će mi ova promena biti najteža, ali zapravo nije; odvajanje vremena za knjigu je bilo pravo zadovoljstvo (a ja uživam u televizijskom programu koji sam, u tom trenutku, gledao više nego ikad).

3. Bez svetlećih ekrana u spavaćoj sobi (Kindle je OK). Ovo je bio prvi dalji korak u odvajanju od „internet zavisnosti“ i, iako sam povremeno varao kod druga dva pravila, ovo ni jednom nisam prekršio. Nemati priključen iPhone ili iPad pored kreveta znači da ne postoji iskušenje da proverim imejl u 03:30 ili se ulogujem na Tviter u pet ujutru jer sam se rano probudio. Umesto toga, u tim trenucima nesanice, posegnem za knjigom (i obično odmah ponovo zaspim).

Poštovanje ova tri pravila je napravilo ogroman uticaj u mom životu. Imam više vremena – pošto ne jurim konstanto sledeći bajt novih informacija. Čitanje knjiga mi je dalo više vremena da razmislim, da se zapitam, i unapredilo mi je koncentraciju i kreativnost u rešavanju problema na poslu. Nivo stresa mi je znatno niži, energičniji sam.

Upravljanje količinom digitalnih informacija koje se pojavljuju kako na poslu, tako i u privatnom životu, predstavljaće stalni izazov za sve nas. Protok tih informacija će postati brži i obimniji u decenijama koje dolaze. Internet je samo nekoliko decenija star, a smart telefone imamo manje od deset godina.

I dalje učimo kako da živimo u ovom informatičkom ekosistemu, i kako da u njemu sačuvamo ekosistem za ljude. Postaćemo bolji u tome – kao ljudska vrsta, kao tvorci tehnologije, a u međuvremenu, čitanje knjiga može da pomogne.

Hju Mekgvajer
(prevod: Iva Kosovac)

izvor: hbr.org

Glif