<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Buka Analiza: Ekološki rizici termoelektrana po zdravlje ljudi u regionu

TERMOELEKTRANE I ZDRAVLJE

Ugrožena područja u BiH, Crnoj Gori i Srbiji: Tuzla, Kakanj, Zenica, Pljevlja, Obrenovac, Lazarevac i Kostolac, Bor, Pančevo...

15. novembar 2013, 12:00

Nije tajna da korištenje prljavog uglja ima ekonomske, ekološke i zdravstvene posljedice. Zdravstveni troškovi kao posljedica prljavog uglja, koje je moguće izbjeći, u BiH, Crnoj Gori i Srbiji, iznose 6.5 milijardi eura.

Grupa nevladinih organizacija nedavno je u Beogradu objavila izvještaj “Vrijeme je za postepeno ukidanje prljavog uglja u Jugoistočnoj Evropi: Skriveni trošak koji možemo izbjeći”. Ovaj izvještaj svjedoči o potrebi zaštite građana i građanki Jugoistočne Evrope od zdravstvenih poteškoća koje su rezultat sagorijevanja uglja.

Regionalna organizacija SEE Change Net, u saradnji sa organizacijama Centar za zastupanje građanskih interesa – CPI (Bosna i Hercegovina), Fraktal i CEKOR (Srbija) i MANS (Crna Gora) ranije su pozvale Ministarsko veće Energetske zajednice, pod vođstvom Srbije da izbjegne bilo kakve zastoje pri implementaciji direktiva Evropske unije koje regulišu smanjenje zagađenja vazduha od strane termoelektrana na ugalj.

ZAGAĐENJE PREVAZILAZI EU STANDARDE

U ovom izvještaju se ističe da regija Jugoistočne Evrope posjeduje neke od najboljih ekoloških kvaliteta u Evropi, kao što su visok stepen biodiverziteta i važni vodeni resursi. “Međutim, stanovništvo ove regije je istovremeno izloženo zagađenju koje prevazilazi prihvatljive standarde EU. Nažalost, čak i uz dugoročni strateški interes zemalja Jugoistočne Evrope da se približe EU, rad na poboljšanju okolišnih standarda za njene građane teče sporo”.

Podsjećaju da se ove zemlje u velikoj mjeri oslanjaju na električnu energiju proizvedenu u termoelektranama. Sva ova postrojenja (osim Plomina 2 u Hrvatskoj, koji je sagrađen 2000. godine) izgrađena su prije 1990. godine i većina njih koristi mrki ugalj ili lignit iz lokalnih rudnika.

Kombinacija rudnika uglja i termoelektrana predstavlja neke od najvećih društveno-  ekonomskih konglomerata i oblikuje društvenu i ekonomsku strukturu čitavih regija. Prema nacionalnoj strateškoj dokumentaciji, u protekloj deceniji je u zemljama regije
modernizovano samo nekoliko termoelektrana, od kojih je većina već zastarjela ili je u najmanju ruku na kraju radnog vijeka, čime se postavlja pitanje njihove budućnosti.

“Trebalo bi ih usavršiti kako bi zadovoljile ekološke standarde EU, zamijeniti novim blokovima, ograničiti proizvodnju, ili bi se trebale postepeno ugasiti. U bilo kojem slučaju, u narednih deset godina su potrebna velika ulaganja u vezi sa samim termoelektranama ili za njihovo zatvaranje i zamjenu drugim izvorima. Pitanje je u koju bi opciju ili opcije države trebale ulagati. To je ključno pitanje za razvoj energetskog sektora, za okoliš i šire aspekte ekonomskog razvoja, kao što su industrijska politika i društveno-ekonomski razvoj regija”, stoji u ovom izvještaju.

Organizacije iz BiH, Srbije i Crne Gore ističu da se, za sada, zemlje regije nisu uspjele pripremiti za strožije standarde za emisije i da su, dok se rokovi približavaju, u potrazi za izgovorima.

BIH: NAJVEĆA ZAGAĐENJA U TUZLI, KAKNJU I ZENICI

Tanja Jokić iz Centra za zastupanje građanskih interesa BiH rekla je da prljavi ugalj utiče na zagađenje vazduha i predstavlja veliki ekološki rizik za zdravlje ljudi, a procjenjuje se da godišnje uzrokuje oko 2 miliona prerane smrti širom svijeta.

“U gradskim sredinama i rudarskim regijama u kojima postoji veća količina štetnih gasova i čestica, ljudi oboljevaju od hroničnih plućnih bolesti (bronhitis, astma, itd.) Procjenjuje se da se godišnji zdravstveni troškovi kreću u rasponu od 2,3 do 6,5 milijardi eura u zemljama regije (Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji). Čak i u slučaju da se zagađenje smanji za 90% u odnosu na sadašnje vrijednosti, godišnji zdravstveni troškovi će iznositi između 250 i 650 miliona u ove tri zemlje”, rekla je Jokić za BUKU.

U BiH, najveća zagađenja vazduha su u gradovima, djelimično zbog termoelektrana u Tuzli i Kaknju, a djelimično zbog korištenja uglja za zagrijavanje stambenog prostora u Zenici.

“U 2005. godini su termoelektrane emitovale 199.097 tona SO2, 24.790 tone NOx i 13.102 tona čestica. U 2012. godini su samo tuzlanska i kakanjska termoelektrana emitovale 135.343 tona SO2, 16.059 tona NOx i 5687 tona čestica. Stopa morbiditeta hroničnih plućnih bolesti u Federaciji Bosne i Hercegovine je oko 150/100.000”, objašnjava Jokićeva.

Ističe da, sa bilo kojeg aspekta održivosti, nije pametno ulagati u ugalj u trenutnom kontekstu pretjeranog snabdijevanja električnom energijom u Evropi i pada troškova i cijena obnovljivih izvora energije. Veća upotreba obnovljive energije bi trebala dovesti do stranih ulaganja, otvaranja radnih mjesta i preduzeća u ekonomiji efikasnih resursa.

“Postoji značajan potencijal za energetsku efikasnost i obnovljivu energiju u Bosni i Hercegovini, posebno u pogledu biomase. Biomasa se već izvozi i mogla bi pokriti potrebe zemlje za grijanjem, pod pretpostavkom da se sagorijeva na čist i efikasan način i da se poboljša energetska efikasnost zgrada. Postoji potencijal i u vjetru, solarnoj energiji, geotermalnoj energiji i malim hidroelektranama. Procjenjuje se da bi 400 do 600 MW kapaciteta snage vjetra moglo biti instalirano u narednih nekoliko godina”, kaže Jokićeva i dodaje da u geotermalnom sektoru postoji potencijal za iskorištavanje visokotemperaturnih izvora, kao i niskotemperaturnih izvora koji se koriste za grijanje zgrada.



“U Srbiji se predviđa ulaganje u proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije: vjetroelektrane sa kapacitetom od 300 MW, hidroelektrane od 42 MW (<10 MW) i solarne elektrane od 5 MW koje bi trebale biti izgrađene do 2015. godine. Prema trenutnim procjenama za razvoj obnovljivih izvora energije, Srbija će premašiti svoj cilj od 27% za 2020. i dostići udio od 27.3%”, kaže Jokić.

Ona ističe da najveći potencijali obnovljivih izvora energije u Crnoj Gori su vodena, solarna i energija vjetra, kao i biomasa, koja već pokriva većinu energetske potražnje za grijanje u zemlji.

OPŠTINA PLJEVLJA CRNA TAČKA U CRNOJ GORI

Dejan Milovac iz organizacije MANS iz Crne Gore rekao je da, kada je u pitanju zemlja iz koje dolazi, ne postoje zvanični podaci o tome koliki je uticaj termoelektrane u Pljevljima na zdravlje lokalnog stanovništva, niti precizna istraživanja koliko rad TE u tom gradu zapravo "košta" građane.

On ističe da je pljevaljska opština među vodećima u Crnoj Gori kada su u pitanju respiratorne bolesti lokalnog stanovništva, a nema sumnje da dobar dio zasluga za to ima i TE Pljevlja. Milovac napominje da su skriveni troškovi rada elektrane nešto što se ne predočava građanima Crne Gore prilikom ulaska u nove, slične investicione poduhvate.

“Opština Pljevlja jeste definitivno crna tačka u Crnoj Gori kada je u pitanju zagađenje vazduha nastalo spaljivanjem uglja, a procjenjuje se da ova elektrana ima i značajan uticaj i na granične oblasti sa Bosnom i Hercegovinom i Srbijom imajući u vidu da se nalazi na tromeđi između pomenutih država i Crne Gore”, kaže Milovac za BUKU

On ističe da je situacija u Crnoj Gori donekle specifična u odnosu na ostale zemlje regiona imajući u vidu da nakon sasvim izvjesnog gašenja proizvodnje u Kombinatu aluminijuma kao najvećem potrošaču, ova zemlja više neće imati deficit električne energije.

“S tim u vezi, svaka nova investicija zapravo promoviše Crnu Goru u izvoznicu struje, pa je sa aspekta alternative za ugalj odgovor veoma jednostavan. Crna Gora je zemlja koja je formalno po Ustavu ekološka, što bi trebalo da pretpostavlja ugalj kao posljednju opciju kada je u pitanju generisanje električne energije. Ono gdje definitivno postoji ogroman prostor jeste ušteda struje kroz bolju energetsku efikasnost, ali i veće iskorišćenje energije sunca za šta Crna Gora zbog svog položaja ima značajan potencijal”, kazao je naš sagovornik.

SRPSKE ELEKTRANE UZROČNICI 2.100 PRIJEVREMENIH SMRTI

Lidija Kesar iz organizacije Fraktal iz Srbije rekla je da je, kada je riječ o zagađenju i uticaju na ljudsko zdravlje, situacija najkritičnija u zonama gdje su smješteni najveći zagađivači, odnosno termoelektrane gde se sagorijeva lignit uglavnom niskog kvaliteta, a to su Obrenovac, Lazarevac i Kostolac. Kaže da se ovome pridodaju i regioni velike kontaminacije vazduha gdje se nalaze emiteri kao što su na primjer rudarsko-topioničarski basen Bor i rafinerija nafte Pančevo, koji drastično doprinose sveukupnom industrijskom zagađenju.

“HEAL (Health and Environment Alliance) je procenila da emisije sumpor dioksida, azot oksida i lebdećih čestica koje dolaze iz srpskih elektrana na ugalj mogu biti uzročnik 2.100 prevremenih smrti svake godine i dovode do zdravstvenih troškova od 1,8–5 milijardi evra. Što se tiče uticaja na zdravlje ili zdravstvenih troškova uzrokovanih proizvodnjom energije na ugalj, Srbija se nalazi na petom mestu od 30 zemalja Evrope. Gornja granica zdravstvenih troškova iznosi 680 evra po glavi stanovnika godišnje i u odnosu na količinu električne energije proizvedene iz uglja i lignita u Srbiji, cifra od 21,5 evra po kWh za eksterne zdravstvene troškove je čak i mnogo veća od cena koje potrošači plaćaju za električnu energiju”, kaže Kesar za BUKU.

Što se Srbije tiče, Kesar kaže da jako veliki broj studija danas pokazuje da je alternativa u obnovljivim izvorima energije u obaveznoj kombinaciji sa energetskom efikasnošću.

“Tu se najpre izdvajaju potencijali solarne enregije i biomase. Međutim, nedavni događaji su nam pokazali da će Srbija, kao i ceo region Jugoistočne Evrope, nadalje i dugoročno, nastaviti sa eksploatacijom uglja. Za to je dobila i podršku Evropske unije na poslednjem Ministarskom savetu Energetske zajednice Jugoistočne Evrope”, ističe Kaser.

Na kraju napominje da je upravo to tijelo, Energetska zajednica Jugoistočne Evrope, koje je glavni  instrument i pokretač energetske i s njom povezane politike životne sredine u regiji, nedavno donijelo odluku da se rok za primjenu ključnih evropskih direktiva za smanjenje emisija i zagađenja vazduha u regionu Jugoistočne Evrope, umjesto 2018. godine, odloži za 2027. godinu. Istovremeno je dato i odobrenje za  listu od 35 proritetnih energetskih projekata koji su u sukobu sa ciljevima Evropske unije, kada je riječ o životnoj sredini i klimatskim promenama.  

Vezan tekst:

NVO iz regije: Zašto EU podržava energetske projekte koji štete ljudima?