<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Ceker, bicikl, voda iz česme - navike koje nas ništa ne koštaju, a od kojih imamo višestruku korist

Ekolozi savjetuju

”Istina je da je zagađenje globalni problem, ali nije floskula da moramo da djelujemo lokalno i to svako koliko može. Neće niko drugi doći i uraditi to umjesto nas”, kaže dr Slobodanka Pavlović, dekanica Nezavisnog univerziteta Banja Luka i aktivistkinja u udruženju Ekosfera.

13. februar 2018, 12:00

Iako je njen poziv direktno vezan za zaštitu životne sredine, Slobodanka se i kao obična građanka ponaša odgovorno prema svom okruženju. ”Svako od nas se suočava sa određenim odlukama i izborima, i to svakodnevno. Isto je i sa zaštitom naše okoline”, kaže ona. "Samo trebamo odlučiti da nešto poduzmemo i promijenimo u našim životima, što znači da je volja da se promijeni nešto osnova za sve. Svi mi smo zajedno svojim bitisanjem i zadovoljavanjem svojih potreba pridonijeli zagađenju, pa valjda ima i način da to svi zajedno koliko možemo i popravimo." Podizanje svijesti po ovom pitanju je, kaže, i poslovno i privatno njen prioritet.

Ali ko nije u prilici da se više posveti zaštiti životne sredine, može unijeti barem male promjene u svoje svakodnevne navike, koje ne zahtijevaju nikakva odricanja, a koje donose višestruku korist.  

Racionalna potrošnja prirodnih resursa

”Štedim vodu, kratko se tuširam, nikad ne punim kadu, a mašinu uključujem samo kad je puna. Štedim energiju tako što isljučujem električne aparate iz struje ako ih ne koristim, jer oni crpe energiju i kada nisu upaljeni. Bojler palim po potrebi, ne pregrijavam prostorije zimi, pa da hodam u kratkim rukavima, a ljeti najčešće rashlađujem u našem narodu opasnim propuhom. Koristim štedne sijalice, trudim se da ne vozim često i da koristim bicikl kad mogu”, nabraja Slobodanka.

Iako u Banjaluci, kao i u ostalim dijelovima BiH, nemamo razvijen sistem upravljanja otpadom, Slobodanka se trudi da koliko je to moguće poštuje tri osnovna principa (RRR - reduce, reuse, recycle) - prije svega da proizvodi što manje otpada, da stare, odbačene stvari ponovo vrati u upotrebu i na kraju da reciklira.

Razdvajanje otpada

”Kući razdvajam papir i plastiku. Kada mi prikupljene količine plastike i papira počnu smetati, odnesem ih u škole za koje znam da imaju kontejnere za razdvajanje otpada, ili ih odnesem u krug kampusa i tamo ubacim u odgovarajuće kontejnere, ili dam sakupljačima, odnosno ljudima, našim sugrađanima, koji ove sirovine traže po kontejnerima. Ako „naletim“ na nekog od njih, zamolim ih da sačekaju i iznesem ono što u tom trenutku imam prikupljeno”, priča Slobodanka.

Za odlaganje opasnog i medicinskog otpad takođe ne postoji sistemsko rješenje. Ipak, uz malo više truda, moguće je naći koliko-toliko zadovoljavajuće rješenje.

”Ne odlažem stvari koje se smatraju opasnim u komunalni otpad, baterije, sijalice i lijekove. Prikupljam i odnosim baterije i sijalice u kutije koje su za to namijenjene, a nalaze se u Konzumu, kod Emporija, a preko prijatelja koji rade u zdravstvenim ustanovama, predam lijekove njima na zbrinjavanje, jer za sada drugog načina nema”, kaže ona.

Upotreba polovnih stvari

Odjeću, posteljinu, jastuke i sliče stvari ne baca, već ih daje onima kojima je potrebno. Postavljanje kontejnera za odjeću i obuću na nekoliko lokacija u Banjaluci, znatno su olakšali posao ljudima koji žele da se riješe stvari koje im više ne odgovaraju.

Slobodanka Pavlović

Izbacivanje plastičnih kesa iz upotrebe

Globalni problem zagađivanja životne sredine plastičnim kesama najveći broj evropskih država nastoji riješiti naplaćivanjem kesa u prodavnicama. Kod nas još uvijek nisu uvedene nikakve mjere, pa je pretjerana i potpuno neracionalna upotreba najlonskih kesa nešto što karakteriše naše kupovne navike.

Kada bismo umjesto jednokratnih kesa, koristili platnene cekere, učinili bismo veliku stvar za očuvanje životne sredine.

”Koristim cekere i ljutim se na sebe kada uđem u prodavnicu i vidim da ga nisam vratila u torbu nakon korištenja. Imam ih svuda, po torbama, hodniku, autu, ali ako se desi da sam ga zaboravila ponijeti, kupim novi ceker na licu mjesta“, kaže Slobodanka.

Odgovorna poljoprivreda

Kada govorimo o prehrambenim navikama, Slobodanka kaže da kupuje domaće proizvode i podržava lokalne farmere kad god joj se pruži prilika.

Iako je svjesna da sve navedeno nije dovoljno za značajnije promjene, kaže da bi bilo sjajno kada bi ljude usvojili barem ove male navike, koje ne traže od njih da žrtvuju svoj način života. Takođe, ove stvari, napominje, može raditi svako ko ima volje, bez obzira na ekonomski status.

”Ma koliko se činilo da su za spašavanje svijeta potrebna velika tehnička dostignuća i političke odluke, stanje na Planeti je upravo ovakvo - sve lošije – zato što svaki pojedinac živi sebično i sa ciljem da što više konzumira materijalnih stvari, pokazujući jako malo solidarnosti”, kaže Tihomir Dakić, koordinator programa Transport u Centru za životnu sredinu.

Uvjeren je da, ukoliko bismo samo nekoliko stvari radili na drugačiji način, to bi imalo značajan uticaj na naše okruženje.

Voda iz česme

Tihomir kreće od vode. Jedna od savremenih navika ljudi, kaže on, jeste da kupuju flaširanu vodu sebi i djeci, iako nam je voda iz vodovoda ispravna i dobrog kvaliteta. Isto važi i za naručivanja vode iz boca u kafićima i restoranima. ”Kupujući vodu u plastičnim bocama proizvodimo jako puno otpada. Jednostavno kupite sebi bocu koja je napravljena od 'zdrave' plastike ili aluminijuma za višekratnu upotrebu i punite tu bocu vodom iz česme", predlaže Tihomir.

Kao i Slobodanka, i Tihomir savjetuje upotrebu platnenih cekera.

”Veliki broj puta vidio sam kako kupci u marketima pakuju po jedan proizvod ili nekoliko prozvod u najlonske kese, koje se ne mogu reciklirati, umjesto da sa sobom uvijek imaju platnenu vrećicu ili ceker od drugog materijala koji može da ponese i više kilograma i da se koristi više puta. Veliki broj ljudi u pekarama bez razmišljanja dozvoli da im prodavac upakuje recimo jedan kroasan, izlazi iz pekare vadi kroasan i baca najlonsku kesu u smeće”, negoduje Tihomir.

Tihomir Dakić

Biciklom na posao

Tihomir predano radi na popularizaciji upotrebe bicikla u prevozu. ”Koliko puta možete da vidite kolone automobila u Banjaluci gdje po jedna osoba sjedi u svakom od automobila. Zna se desiti da po 3-4 osobe iz istog naselja idu na isti posao i svako sa jednim autom. Danas se distance od 3 kilometra prelaze automobilom i do 30 minuta, dok tu razdaljinu biciklom pređete za manje od 10 minuta, a onda ste sretniji, vitkiji, raspoloženiji, produktivniji i napravili ste uštedu za sebe ali i za planetu. Takođe, jedno od sebičnih ponašanja je i to kada vozači ostave upaljen motor automobila i po 5-10 minuta, pa i duže. Iako misle da time pokazuju statusni simbol, time ustvari pokazuju samoživost, sebičnost, bahatost i primitivizam.”

Tihomirova koleginica iz Centra za životnu sredinu, Marina Kuburić, po struci ekotoksikolog, takođe koristi cekere prilikom kupovine. "Mislim da je to nešto što svi znaju, a malo ljudi praktično primjenjuje, a to je da treba da ljubazno odbiju plastične kese u prodavnici, te kupljeno stave u ceker”, kaže Marina Kuburić.

Takođe, Marina nikada ne koristi slamke, plastične čaše, tanjire i slične predmete za jednokratnu upotrebu. Njena dugoročna težnja je život bez stvaranja otpada.

Marina Kuburić

Prirodna kozmetika

"Što mogu od kozmetike pravim sama, a što kupujem nastojim da ne bude zapakovano u plastiku, već da bude u ambalaži od stakla. Kad god sam u mogućnosti hranu kupujem od malih, lokalnih proizvođača, jer se na taj način hranim zdravo, smanjujem negativan uticaj na životnu sredinu jer moja hrana ne putuje iz dalekih zemalja, a i podržavam ljude koji su izabrali ekološki način poljoprivrede", kaže Marina.

Sve ovo su mali koraci, ali kada bi ih svi primjenjivali, doveli bi do značajnih, pozitivnih promjena, uvjerena je.

Marina takođe poručuje da svi treba da pratimo šta se dešava u našoj okolini, te da dignemo svoj glas ukoliko neki projekat prijeti da na bilo koji način ugrozi našu prirodu.