<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Horori visokog obrazovanja Republike Srpske

Činjenica je da veliki broj profesora na našim univerzitetima teško može opravdati titule koje nose. Doktorski radovi na osnovu kojih su izabrani u zvanja su ili prepisani ili su u dobroj mjeri irelevantni sa stanovišta prakse....

28. januar 2014, 12:00

Stara mudrost kaže : « ako želiš da osvojiš neku zemlju pošalji vojsku, a ako hoćeš zauvijek da je uništiš, uništi im obrazovanje. » Na svjetskoj mapi kvaliteta visokoškolskog obrazovanja, iznad Republike Srpske nalazi se taman prostor.

Prema evropskom sistemu ocjene kvaliteta visokoškolskih ustanova, webometrics, univerziteti u Republici Srpskoj, u prosjeku, zauzimaju ubjedljivo najgore mjesto. Na listi su bolje rangirani univerziteti u Bjelorusiji, koja se smatra poslednjom diktaturom i koja je izbačena iz Savjeta Evrope zbog kršenja ljudskih prava ili univerziteti u Jermeniji koja je u sukobu za Azerbejdžanom oko Nagorno-Karabaha. Za Univerzitet u Banjaluci koji se nalazi na 5511. mjestu (1), nedostižan je ne samo bjeloruski državni univerzitet na 596. mjestu (2), nego i Univerzitet u Jerevanu koji je na 2321. mjestu (3).  Mjesta na rang listi zavise prvenstveno od prisutnosti akademske ustanove na internetu, što je najefikasniji i najtransparentniji način provjere kvaliteta nastavnog osoblja i naučne vrijednosti i originalnosti njihovih pisanih radova.

U Sjedinjenim Američkim Državama, najpopularnija među studentima a i poslodavcima je lista koju sačinjava i ažurira časopis US World and News Report, o čemu objavljuje rezultate svake godine. Za razliku od webometrics-a, mjesto na listi zavisi od niza faktora kao što su adekvatnost i opremljenost akademskog prostora, kvalitet nastavnog osoblja, rezultati naučno-istraživačkog rada i praktična primjena stečenih znanja. Iako postoji posebno poglavlje posvećeno školama van SAD-a, nijedan univerzitet iz RS ili BiH nije registrovan kao visokoškolska ustanova na toj listi. Ovo je naročito poražavajuće u svjetlu činjenice da se tu nalaze univerziteti iz, recimo, Libana ili sa Kajmanskih Ostrva. (4)

Globalna rang lista ‘Akademsko Rangiranje Svjetskih Univerziteta’ (poznatija kao Šangajska lista) sastavljena je prvenstveno s ciljem da se uporedi kvalitet nastave u zapadnim zemljama i zemljama u razvoju. Šangajska lista uzima u obzir specifičnosti manjih i nestabilnijih zemalja, jer su potrebne godine razvoja i novčanih ulaganja da bi se podigao kvalitet nastavnog procesa, nešto što zemljama u razvoju predstavlja veliki izazov. Nijedan univerzitet iz BiH ne nalazi se ni na ovoj listi, prilagođenoj osobenostima zemalja u tranziciji, sa iskustvima hroničnih finansijskih kriza i oružanih sukoba. (5)

Činjenica je da veliki broj profesora na našim univerzitetima teško može opravdati titule koje nose. Doktorski radovi na osnovu kojih su izabrani u zvanja su ili prepisani ili su u dobroj mjeri irelevantni sa stanovišta prakse. U svakom slučaju, evidentno je odsustvo pomjeranja naučnih granica, što bi trebala biti osnovna pretpostavka i motiv svakog naučnog rada. O ovome najbolje svjedoči činjenica da je gotovo nemoguće naći profesora iz RS koji je citiran negdje u inostranstvu, koji objavljuje radove u nekom od priznatih svjetskih časopisa, sa SCI ili bilo koje druge liste, ili koji je u stanju da prati najmodernije trendove svjetske nauke i da to prenese svojim studentima.

Nerijetka je pojava da se doktorati dodjeljuju međusobno, a mnogi od profesora su doktorirali u ratu, u odsustvu pravilnih procedura i odgovarajućih kriterija za izbore u zvanja. Samo kod nas je moguće da doktoranti iz naučnih centara ranga Kikinde, Subotice, Zenice, Bihaća i Bijeljine dobiju javne katedre odakle prenose svoje naučne i etičke kvalitete generacijama mladih ljudi. Posljedice njihovog neznanja trpiće brojne uništene generacije studenata, budućih akademskih građana i nosilaca najbitnijih društvenih procesa, koje su bile izložene radijaciji visokog obrazovanja od raspada Jugoslavije do danas.

Kao posljedicu imamo pojavu da najteži fakulteti proizvode stručni kadar sa rupama u znanju potpuno nekonkurentan na svjetskom tržištu, što pokazuju i različiti globani indeksi. Prema Indeksu konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma, Bosna i Hercegovina se nalazi na 88. mjestu, daleko iza Šri Lanke (68), Islamske Republike Iran (66) ili Indije (59) gdje oko 200 miliona ljudi ni danas nema pristup pitkoj vodi. Prema Globalnom indeksu inovacije, Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO), BiH je na 72. mjestu, daleko iza Litvanije (38) i Moldavije (50), doduše za jedno mjesto ispred Namibije (73).

Svjesni ove velike obmane, univerzitetski profesori nerijetko pribjegavaju nametanju metode „učenja knjiga napamet“ koja je nepoznata u bilo kojoj razvijenoj zemlji. Cilj ovakve prakse je dvostruk: prikrivanje neznanja kroz eliminisanje mogućnosti razmjene mišljenja, debate ili ocjene alternativnih stanovišta, ali i ubijanje kritičke misli kod studenata po principu rigidnih religijskih režima, gdje djeca koja uče obimne religijske tekstove napamet predstavljaju ubojito oružje u rukama drugih, lišeno svake mogućnosti racionalnog rasuđivanja. Citadela nekompetentnosti brani se po svaku cijenu, pa asistenti pokunjeno ćute i čekaju da profesori umru, da bi došli do izbora na predmet, iako često znaju više od njih. Jedan od mnogih ilustrativnih primjera je Đorđe Popović, učenik generacije '93, banjalučke Ivo Andrić škole, koji je uporedo u Beogradu završio Medicinski i Elektrotehnički fakultet, oba u roku sa prosječnim ocjenama 9,60 i 10. Pošto za njega nije bilo mjesta na banjalučkom univerzitetu, bio je prinuđen da nastavi školovanje i usavršavanje u inostranstvu.

Najbolji način da se provjeri istinitost iznesenih navoda je da Vlada pod hitno donese uredbu kojom se sve visokoškolske ustanove, kako javne tako i privatne, obavezuju da objave disertacije zaposlenih u nastavi, i da ih učine dostupnim u bibliotekama i na svojim internet stranicama. Široka javnost najbolji je kontrolor postojanja eventualnog plagijatorstva, a profesori bi trebalo da se hvale rezultatima svog istraživačkog rada umjesto da ih kriju.

Drugi korak je da se od strane Vlade formira Komisija za reviziju doktorata koja bi ispitala autentičnost radova i njihovu naučnu vrijednost, koja bi obavezno uključivala i članove iz inostranstva koji su upoznati sa najsavremenijim tokovima i pravcima razvoje nauke. Rezultate rada komisije treba javno objaviti jer smo svjedoci inflacije doktorskih zvanja i devalvacije njihove vrijednosti, a ovu mjeru najzdušnije trebaju podržati rijetki izuzeci koji se ovde osjećaju neopravdano prozvanim i koji zaista zaslužuju zvanje naučnih radnika.

Treći i najvažniji korak je angažovanje nadležnih državnih organa, konkretnije Pravobranilaštva kod utvrđivanja i vraćanja imovinske koristi stečene eksploatacijom radova koji nemaju nikakvu naučnu vrijednost, odnosno predstavljaju ponavljanje poznatog, i Tužilaštva kod postojanja plagijatorstva, falsifikovanja i prevare.

Kao skroman doprinos i prvi korak, autor ovoga članka se obavezuje da će isti poslati nadležnim evropskim institucijama za oblast obrazovanja da bi na ovakav način stečenim diplomama i zvanjima bio zabranjen pristup tržištu obrazovanja i tržištu rada dok se navedene vladine mjere ne sprovedu.

Od vitalnog je interesa za državu da bez odlaganja uništi ovaj mikrokosmos sujete, neznanja i lažnog predstavljanja kako bi na ovim prostorima za 20 godina počeli nicati izdanci zdravog društva.

---------------------------


1 http://www.webometrics.info/en/Europe/Bosnia%20and%20Herzegovina

2 http://www.webometrics.info/en/Europe/Belarus

3 http://www.webometrics.info/en/Europe/Armenia

4 http://www.usnews.com/education/worlds-best-universities-rankings/top-400-universities-in-the-world

5 http://www.shanghairanking.com/ARWU2012.html




Predrag Raosavljević je doktor pravnih nauka iz Banjaluke

Vezani tekstovi:

Kad bismo revidirali doktorate, ne bi imao ko da predaje studentima

Kupovina znanja: Brzo i povoljno pisanje naučnih radova

Buka Arhiva