Ovaj simpatični dječak iz Tilave kod Istočnog Sarajeva ponos je svoje porodice i Osnovne škole „Sveti Sava“, koju pohađa.
– Svi su zadivljeni njegovim napretkom. Samostalno prati nastavu po prilagođenom programu, naučio je da čita i piše, a od nedavno uči da svira gitaru – kaže Ognjenova mama Slobodanka.
Za Ognjena ovo su koraci od sedam milja, jer dječak boluje od Vilijams sindroma, teške i neizlječive bolesti, koja ostavlja trajne posljedice.
Ovaj rijetki genetski poremećaj izaziva zaostajanje u rastu i mentalnom razvoju, probleme u kretanju, te ozbiljne tegobe sa srcem i buburezima.
Do tri i po godine Ognjen se borio za život i pet puta je operisan. Prohodao je sa dvije i po, u četvrtoj godini je skinuo pelene, a zbog teškoća u razvoju, bilo je malo nade da će se uklopiti u društvo vršnjaka.
Odrastao je u skromnoj radničkoj porodici, uz oca Mladenka, radnika u komunalnom preduzeću, i majku nezaposlenu frizerku, u malom mjestu, daleko od rehabilitacionih i zdravstvenih centara.
Ipak, uz pomoć roditelja, starijeg brata, te nastavnika, logopeda i drugara, koji su ga, nakon početnog negodovanja, prihvatili i zavoljeli, Ognjen je pokazao da za uporne nema prepreka.
– Da smo sjedili skrštenih ruku, od našeg djeteta ne bi bilo ništa. Nisu htjeli da ga prime ni u vrtić, ni u školu, jedva smo se izborili za tretman kod logopeda, ali nismo odustajali – kaže tata Mladenko.
Nema tih vrata na koje Slobodanka i Mladenko Džebo nisu zakucali, kako bi svom sinu obezbijedili ono što mu po zakonu pripada.
Lavovski su se borili da ga redovno vode na kontrole u Foču, Banjaluku i Beograd, da mu obezbijede skupe lijekove i stručnu pomoć.
Foto Privatna arhiva
U borbi za Ognjenovo obrazovanje i napredak, kažu, najviše im je pomogla direktora OŠ „Sveti Sava“ Danijela Mrda. Uz njenu podršku, Ognjen je često odlazio i na radionice za djecu sa teškoćama u razvoju.
Na jednoj takvoj radionici defektolozi su primjetili da Ognjena interesuje muzika, pogotovo gitara.
Kako roditelji nisu imali novaca da mu nabave instrument, posudili su dječaku gitaru i dali mu domaći zadatak: da kod kuće vježba motoriku, kako bi se od decembra mogao upisati u Muzičku školu.
– Volim školu i svoje drugare, ali gitaru još više volim. Vidjećete, postaću pravi gitarista – kaže Ognjen.
Ognjen redovno ide i na tretmane u senzorsku sobu u svojoj školi, koju je, prije dva mjeseca, svečano otvorio sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom.
U svim ovim aktivnostima odlično se snalazi i s radošću isčekuje svaki novi dan.
Roditelji, borite se za svoju djecu!
Mladenko Džebo kaže da primjer njegovog sina može ohrabriti i drugu djecu sa teškoćama u razvoju i njihove roditelje.
– Moramo se boriti za svoju djecu, kako bi ona postigla svoj maksimum. Nama na istoku RS je u toj borbi mnogo teže, nego porodicama u Banjaluci i drugim većim gradovima i zato bi bilo dobro da osnujemo udruženje, kako bismo jedni drugima pomogli, razmjenjivali iskustva i međusobno se ohrabrivali – kaže Džebo.
