<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Nikolić dobitnik nagrade „Pavle Vuisić“

Novi laureat prestižne glumačke nagrade „Pavle Vuisić“, koju dodjeljuje Udruženje filmskih glumaca Srbije za životno djelo je Marko Nikolić

21. august 2012, 12:00

Novi laureat prestižne glumačke nagrade „Pavle Vuisić“, koju dodjeljuje Udruženje filmskih glumaca Srbije za životno djelo je Marko Nikolić. Popularni pozorišni, TV i filmski glumac ostvario je nezaboravne role u brojnim filmovima - „Biće skoro propast sveta“, „Divlje godine“, „Devojački most“, „Užička republika“, „Boško Buha“, „Petrijin venac“, „Veliki transport“, „Kvo Vadis“, „Gluvi barut“, „Dnevnik uvreda 1993.“, „Država mrtvih“, „Šejtanov ratnik“, „Montevideo, Bog te video“...

Da nije postao glumac, prateći stope majke Leposave, mogao je da „rola bubamaru“, bude košarkaš, biciklista... ili pecaroš. Kako kaže, ko se rodio uz Ibar i Ribnicu, ne može da ne peca.

 Ipak, djetinstvo je proveo igrajući se pozorišnim rekvizitima i dremkajući tokom majčinih proba, u velikoj crvenoj fotelji kraljevačkog pozorišta. Dešavalo se da igrajući predstavu mora da se nadvikuje sa pjevaljkom iz obližnje birtije pa je tanane emocije morao na sceni da iznosi urlajući, dešavalo se i da ga u Budvi potpuno zagluši vatromet.

Tada, kaže Nikolić, sebi objasni: „Ti si profesionalac, idi tamo i radi svoj posao. Kada fudbalski tim izađe na teren, niko ga ne pita da li mu smetaju navijačke pjesme, vuvuzele, da li ga hvale ili pljuju...“

Dvaput je pokušavao da upiše studije glume, ali okolnosti to nisu dale do one treće, srećne prilike, a već na pola puta, uveliko je bio član Narodnog pozorišta.

Dugo je izbjegavao kontakte s medijima, jer su ga nekoliko puta „gadno ujeli“.

Sa šest godina imao je ribolovačku kartu, ali su ga dolazak u Beograd i velike reke zbunile - nije znao kako se ovde peca.

Danas, osim u kladionici, vrijeme provodi na Dunavu, na svom brodu. Dragan Nikolić bi rado, ako se ukaže prilika, snimao nastavke „Boljeg života“. „Hvala bogu, svi smo živi i zdravi, bilo bi zanimljivo vidjeti šta se s Popadićima dešava u demokratiji. Pravili bi se novi likovi, unučad...“ Raduje se penziji jer se zasitio pozorišta, ali će ipak u matičnoj kući zaigrati onda kada naiđe nešto što bi rado glumio.

Nagrada za izuzetan doprinos umjetnosti glume u domaćem filmu, koja nosi ime velikana našeg glumišta i dodjeljuje se od 1994. godine, sastoji se od plakete sa likom Vuisića, monografije i dokumentarne filmske storije o dobitniku.

Po tradiciji, uručuje se na Festivalu glumačkih ostvarenja domaćeg igranog filma Filmski susreti u Nišu, pred publikom i u prisustvu svih glumaca i gostiju festivala, koji izlaze na scenu u čast dobitnika.