Nagrade i priznanja koja gradski parlament uručuje provodom 22. aprila – Dana grada Banjaluke iduće godine će se dodjeljivati prema drugačijim mjerilima. Odnosno, pripremljen je prijedlog za izmjenu kriterijuma na osnovu kojih se ova priznanja dodjeljuju, a gradska skupština već radi na tome.
U medijima je izašla informacija da je dio prijedloga u ovom promjenama i taj da se uvede posebna nagrada koja će biti posvećena sestrama Gajić, a koja bi se dodjeljivala za humanost, a čekaju se dijalozi i prijedlozi o ovoj nagradi.
Podsjetimo da je prošle godine Gradu predana inicijativa, sa potpisima 3.000 građana, da se u Banjaluci uspostavi nagrada za humanost, koja bi nosila naziv po sestrama Gajić, a pokretač inicijative bila je Adriana Basara, banjalučka aktivistkinja i novinarka.
Adriana Basara kaže da nema tih riječi kojima se može opisati količina sreće koju je osjetila kada joj je saopštena vijest da su na korak od toga da nagrada za humanost Grada Banjaluka nosi naziv po sestrama Gajić.
"Iako smo inicijativu predali prošle godine, jednostavno nisam gubila nadu da će biti sluha kod onih koji odlučuju o nagradama našeg grada", kaže za BUKU Basara.
Borba porodice Gajić već poznata u mnogim dijelovima svijeta.
"Zbog njih se zna za humanost našeg grada i naroda. Oni su najveći donatori da se lijek za Laforu pronađe, bez obzira na to što su među finansijerima projekta bile mnoge bogate zemlje. Ta lavovska snaga koju ova porodica ima, bez obzira što je izgubila jednog borca, sve nas drži. Mi se u nekim našim borbama dižemo i spuštamo više puta, odustajemo, vraćamo ponovo na kolosijek, ali porodoca Gajić takvih momenata nema. Kad god mi je potrebno neke pozitivne energije, znam da mogu kod njih da je nađem. Teško je opisati kakva je to porodica, jer to jednostavno morate osjetiti. Zato mislim da je uspostavljanje ove nagrade, odličan način na koji se Banjaluka i njeni stanovnici mogu odužiti porodici Gajić", ističe Basara.
Na pitanje kako je uopšte došla na ovu ideju Adriana nam kaže:
"Prilikom dodjela nagrada Grada, a s obzirom na to da se bavim građanskim i humanitarnim aktivizmom u slobodno vrijeme, razmišljala sam koji Banjalučanin je toliko zadužio grad u globalnom smislu da bi nagrada za humanost nosila njegovo ime. Prva asocijacija mi je bila porodica Gajić. U filmu mog kolege Denisa Bojića, u jednom kadru su ispisani donatori za ispitivanje pronalaska lijeka protiv Lafore, i prvo što sam primijetila da je njihovo prezime na vrhu spiska, kao najvećeg donatora sa više od milion maraka. Na primjer jedna Švajcarska je donirala 200€. Kraj njihovog imena piše Banjalka, Republika Srpska. Mnoge porodice širom svijeta čija djeca boluju od ove bolesti, biće im zahvalna za njihovu sizifovsku borbu. Smatram da Banjalučanima treba da bude čast što žive u istom gradu gdje i porodica Gajić", kaže Adriana.
Ona dodaje da je humanost sastavni dio svakog čovjeka.
"Neki to čine pomažući najbližima, neki se odlučuju da više vremena na to utroše i da zahvate svojim humanitarnim djelovanjem što veći dio populacije. Danas, u doba modernih tehnologija i užurbane svakodnevice, čak je mnogo lakše da ljudi koji pomažu drugima budu vidljiviji putem društvenih mreža i medija i lakše mogu uvezati donatore i ljude u potrebi. Smatram da djecu od malih nogu trebamo učiti da ne budu samoživi, već da dijele, da pomažu, da učestvuju u dobrim inicijativama, a kako to najbolje učiniti nego vlastitim primjerom. Generalno, mi smo narod koji je spreman podijeliti posljednju koricu hljeba s komšijom, tako da gore navedeno prije važi za neke druge narode nego za nas".
A na pitanja šta nju konstantno vuče u daljnje borbe za humanost Basara kaže:
"Mene konstantno vuče adrenalin koji pršti mojim venama kada radim bilo kakvu akciju, humanitarnu ili kada je riječ o nekom građanskom aktivizmu. Ako mogu da doprinesem da se spasi nečiji život, da nahranim gladna usta, da poboljšam život u zajednici, meni je velika čast. I nekako, moja duša se tim hrani. Takođe, kada vam uspije jedna inicijativa, vama je to dodatni stimulans za nove borbe i inicijative".
Lafora je neurološko oboljenje koje napada dijete u adolescenciji i neizbježno vodi u fatalan kraj u roku od dvije do 17 godina od početka pojave prvih simptoma, među kojima su najznačajniji intelektualno narušavanje, usporenost razmišljanja i nesposobnost kretanja.
Sestre Gajić su oboljele od Laforine bolesti 2007. godine, a njihova porodica prikupila je do sada više od milion maraka za istraživanja, radi otkrivanja lijeka koji će pomoći cijelom čovječanstvu.
Mlado i hrabro srce Tatjane Gajić prestalo je da kuca 2014, u 23. godini, a njena sestra Milana se i sada uz pomoć porodice bori za ozdravljenje.
Sad samo čekamo buduće konačne odluke Grada kada je ova Nagrada u pitanju, aktivisti i građani su uradili sve što su mogli.
