Za samo četiri mjeseca od usvajanja Zakona o akcizama, građani BiH su po ovom osnovu platili 100 miliona KM. Pa ipak, javna preduzeća oba entiteta još uvijek nemaju spremne papire ili akcioni plan gdje uložiti ove milione.
Osman Lindov, profesor na Saobraćajnom fakultetu u Sarajevu, za Buku kaže da novci nikada nisu bili prepreka gradnji saobraćajne infrastrukture u našoj zemlji. Problem je uvijek isti - neznanje i nerad.
O cestogradnji u BiH se već godinama priča. Imamo dionice koje su proteklih godina otvorene, pa imamo jedan prostor gdje nisu ni započeti radovi, a najavljuju se i novi putevi. Rekla bih, onako laički, da se grade autoputevi za nigdje samo da bi političari tu i tamo mogli presjeći crvenu vrpcu, dok nam postojeća saobraćajna infrastruktura propada. Koliko je zapravo situacija u ovoj oblasti, sa stanovišta struke, haotična i loša?
Trenutno niti jedno resorno ministarstvo saobraćaja, ni državno, ni entitetska, kao ni javna preduzeća Autoceste FBiH, Autoputeve RS, ne vode stručnjaci, odnosno, kako bi bilo prirodno, inženjeri saobraćaja, nego policajci, pravnici, građevinci, ekonomisti i ostali, što jasno ukazuje koliki može biti haos na cijelom prostoru BH i koliko je struka zastupljena u ovom segmentu. Tako da vam svi dođu da se uče na saobraćaju, pa bih onda zaključio da smo i dobri, obzirom na stručnost prvih ljudi koji nam sjede na ključnim mjestima u ministarstvima i direkcijama za saobraćaj.
Svega nekoliko mjeseci nakon što je usvojen za mnoge sporni zakon o akcizama, objavljena je informacija da je samo od akciza prikupljeno oko 100 miliona KM, a za to vrijeme nadležne institucije nisu osmislile nikakav plan gdje uložiti ova sredstva. Kako to komentarišete?
Ispada da je ovo normalno kada ministarstva i javna preduzeća iz domena saobraćaja vode ljudi koji ovu struku ne razumiju i tek pred kraj mandata skontaju kako funkcioniše saobraćaj i transport, pa traže novi mandat i kažu “sada znamo”. Prema tome, mišljenja sam da nije trebalo ni usvajati Zakon o akcizama dok "stručnjaci“ iz pomenutih institucija nisu predočili realan program realizacije i utroška tih sredstava. I nije riječ samo o tim sredstvima, već i o ostalim koja su znatno veća od akciza, a koje odobravaju evropske banke. Nije se jednom desilo da nam danas istekne grejs period uzetog kredita za saobraćajnu infrastrukturu, a ne počne se niti graditi, a kamoli da nastupi eksploatacija ceste, što bi bilo realno. Ali kod nas se ne odgovara za nerad, kod nas se odgovara za rad i, sve dok je tako, mi ćemo kaskati u svemu.
A željeznice, kuda trenutno ide brzi talgo voz?
One su nerealno zapostavljene. Imali smo jednu veliku investiciju 9 setova talgo vozova bez ijedne lokomotive, pa nam sad voze stare lokomotive ove vozove po starim prugama, e to je realnost željeznice. Paprena investicija bez dobre ekonomske opravdanosti i vizije ostalog razvoja željeznica, na cijelom prostoru BiH, nemaju smisla. Željeznice, kao i putevi u BiH, su u vrlo lošem položaju upravo zahvaljujući slabim upravama i slabom politikom u željezničkom sektoru. Nažalost, biće i dalje tako, sve dok nestručni vode ministarstva i javna preduzeća i za nerad ne odgovaraju.
Više puta ste isticali da iz problema i stalnog uvećanja gubitaka željeznice može izvući jedino teretni prevoz.
Željeznice inače nemaju profita od putničkog prevoza u većini zemalja osim ako nisu dio javnog međugradskog prevoza između velikih gradskih centara. Ono što preostaje od pamtivijeka do danas su masovni tereti i prevoz opasnih materija, gdje je željeznica nezamjenjiva. Ova dva segmenta treba razvijati i subvencionirati u funkciji zaštite okoliša i sigurnosti koje ne mogu ponuditi cestovna vozila. O ovome trebaju stručnjaci, zajedno sa saobraćajnom politikom i strategijama i akcionim planovima, postići dogovor i neovisno o bilo kojoj vlasti sprovoditi u djelo. Ovo će nekad biti akobogda, ali sada ne vidim snage i stručnjake koji će ovo uraditi. Tačno je da svi političari govore o slušanju struke, ali nijedan je ne poštuje i ne ponaša se tako.
Kada je riječ o saobraćajnoj infrastrukturi vezano za vazdušni saobraćaj, da li je ovdje nešto bolja situacija? Da li je mreža aerodroma u funkciji ekonomskog razvoja?
Jeste, ali nažalost i ovdje imamo nerazmjernosti i neplanskog razvoja. Mi, eto, planiramo i govorimo o aerodromu Trebinje, a banjalučki aerodrom propada, i to po onoj 'brigo moja pređi na drugoga'- jedan problem rješavamo novim problemom. Ili, evo, naredni primjer- mi ćemo bez ikakve analize, kako stručne, tako i naučne, krenuti u gradnju aerodroma Golubić Bihać pa šta se izrodi. Zračni saobraćaj nije za igranje, to je skup biznis.
Tuzla, Mostar, Banjaluka, Sarajevo, koji aerodromi su dostigli svoju isplativost, a koji ne?
Sarajevo je jedino trenutno isplativo, gledajući da je samoodrživo i da donosi profit državi, ovi ostali traže subvencije i potporu države, entiteta ili kantona, zavisno čiji je, nemamo jasnu strategiju zračnog saobraćaja BiH, zbog nerada i nerazumijevanja Ministarstva komunikacija i transporta BiH, jer to je njihova direktna nadležnost. Takođe, napomenimo da još nismo uspostavili cjelokupnu kontrolu bh. prostora, da ne govorimo o izgubljenim sredstvima, napravili smo u zračnom saobraćaju samo agencije i direkcije i postavili upravne i nadzorne organe i menadžmente, u tome ne kaskamo. Tu se lahko dogovorimo.
Ne znamo niti kuda ćemo, niti kada ćemo imati jasnu kontrolu bh. prostora, niti koje aerodrome razvijati, niti kuda idemo u ovom vidu saobraćaja i transporta. Uništili smo BH Airlines, i nikom ništa. Naši školovani kapetani ostaše bez posla, odoše po bijelom svijetu da rade, jer ne mogu u svojoj zemlji ni cesnu da voze jer je nemamo...
Koji hendikep predstavlja činjenica da je radno vrijeme Međunarodnog aerodroma Sarajevo ograničeno u ljetnom periodu do 23 sata i u zimskom do 22 sata i ima li neko rješenje na vidiku?
Mora biti ograničeno, jer je usred naselja, ali se opet kaska u njegovom širenju, ne planira se ništa od alternative Sarajevu. Tako će biti do daljnjeg i samo će se uspostavljati nova ograničenja za sarajevski aerodrom, ako budemo ikad došli do EU, jer stroge norme zagađenja zraka i zagađenja bukom biće dodatni limiti razvoja ovoga aerodroma, ali nećemo skoro tamo, šta nas briga da se sad sekiramo oko toga...
I na kraju se nameće zaključak da novac i nije glavni problem, već to što nemamo jasnu viziju kada je riječ o saobraćanoj ili transportnoj politici?
U pravu ste, ja to ponavljam već 20 punih godina. Nikada u BiH za ova pitanja nije bio problem novac, niti će biti. Problem je neznanje, nestručnost i sve što ide uz ove dvije odrednice. I da ne bude sve crno, reći ću na kraju - biće bolje, akobogda....
