Bila je sredina veljače kad su dvije uniformirane osobe naoružane pištoljima pozvonile na vrata tadašnjeg direktora slatinske Jugobanke.
– Ajde, pođite s nama, vodimo vas na informativni razgovor – kratko su mu, smrtno ozbiljni, priopćili vojni policajci Luka Perak i Damir Hokal.
Učinili su to po nalogu i na zahtjev Dinka Mijatovića, policajca koji im je rekao da ga odvezu u graničnu karaulu na Dravi. Mijatović im je rekao da s Kosićem mora obaviti neki privatni informativni razgovor i pitati ga neke važne stvari.
Perak je poslije na sudu ispričao da je Mijatović direktora Kosića potom odveo u jednu prostoriju u karaulu na razgovor. Tu je bio još jedan čovjek, Peraku se činilo da je riječ o zapovjedniku karaule koji se, kaže, poslije ubio.
– Nakon nekih pola sata Mijatović je s pištoljem u ruci izašao iz karaule s Kosićem. Nama trojici – meni, tom zapovjedniku karaule i Hokalu – rekao je da bi Kosića trebalo ubiti. Ja ga neću ubiti, odbrusio sam mu, a on se naljutio i Kosiću naredio da se uputi stazom prema Dravi – svjedočio je Luka Perak poslije na sudskom ročištu.
Svojim je očima, kaže, vidio kad je Mijatović Kosića upucao hicem iz pištolja u glavu. Tijelo nesretnog Nikole Kosića nikad nije pronađeno.
Pravosudni repovi ubojstva vuku se punih 26 godina kasnije
– Sjećam se da ga je prije nego što će pucati pitao: Je li, stvarno nećeš ništa reći o tome kome si dao novac? Četnicima? Poslije je Kosićevo beživotno tijelo u Dravu gurnuo taj muškarac koji je bio s nama – prisjetio se Perak strašnih trenutaka iz veljače 1992. godine, u jeku Domovinskog rata.
Punih 26 godina poslije, još se vuku pravosudni repovi tog ubojstva. Vojni sud u Osijeku vrlo je brzo od te strašne noći trojku proglasio krivima. Perak i Hokal zbog otmice Kosića dobili su godinu dana uvjetno, a Mijatović četiri godine i šest mjeseci bezuvjetnog zatvora. Vrhovni sud tu je presudu potvrdio još u rujnu 1994. godine.
Dinko Mijatović nikad nije priznao zločin za koji je pravomoćno osuđen, a Peraka je optužio za lažno svjedočenje, piše Podravski.hr.
– Nikola Kosić nije bio mrtav, već je živio u Novom Sadu, što je bilo vidljivo i iz službene zabilješke slatinske policije koju sam nakon izlaska iz pritvora dobio od tadašnjeg dozapovjednika policijske postaje Slatina – branio se Mijatović na jednom od ročišta.
No, ta navodna zabilješka slatinske policije nikad nije došla na sud, premda Mijatović tvrdi kako je siguran da je na vrijeme proslijeđena.
– Osuđen sam na osnovi indicija, a pet puta sam prošao poligrafsko ispitivanje koje nije prihvaćeno kao materijalni dokaz. Dokazao sam da Luka Perak laže, a ja osobno nikad nisam razgovarao s Nikolom Kosićem i nisam ga poznavao – svjedočio je on.
No, niti jedan sud nije mu povjerovao. A bilo ih je u tih 26 godina. Prvo Vojni sud u Osijeku, pa Vrhovni sud. Potom parnice na Općinskom sudu i Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, a nakon njih i ročišta na zagrebačkom Županijskom sudu te revizija na Vrhovnom sudu. Svi su potvrdili da je direktor slatinske Jugobanke ubijen te da su za otmicu i ubojstvo odgovorni pripadnici oružanih snaga RH.
Bio je to prvi slučaj u Hrvatskoj u kojem su pripadnici vojske i policije tijekom Domovinskog rata pravomoćno osuđeni za ubojstvo, nakon čega je država obitelji ubijenoga morala isplatiti odštetu. Republika Hrvatska u tri je navrata – od 2007. do 2011. godine – Kosićevoj supruzi, kćeri i sinu isplatila ukupno 949.000 kuna s kamatama i parničnim troškovima. Svi su najprije presudom trebali dobiti po 230.000 kuna s kamatama, ali Vrhovni sud sinu je smanjio odštetu na 160.000 kuna jer tada nije živio s roditeljima.
U međuvremenu, Republika Hrvatska tužbom je zatražila od osuđenoga trojca da joj podmiri štetu od gotovo milijun kuna.
Slatinska stalna služba Općinskog suda u Virovitici u petak je, nakon provedene glavne rasprave, nepravomoćno presudila da Perak i Mijatović državi moraju vratiti ukupno 633.000 kuna koji su iz proračuna RH već bili isplaćeni Kosićevoj obitelji. Damira Hokala država nije teretila jer je s njim za vrijeme parničnog postupka u Slatini postigla izvansudsku nagodbu kojom je Hokal platio svoj dio – oko 316.000 kuna.
Perak i Mijatović mogu se žaliti na presudu, što će vjerojatno i učiniti. Ni 26 godina nakon ubojstva Nikole Kosića, dakle, slučaj još nije pospremljen u pravosudni arhiv.
