Ono što ljude često zatvara u osjećaj nemoći je neizražavanje sebe. Kako se izraziti? Verbalno, neverbalno, kroz odnose, kroz razvijanje talenata, kroz želju za upoznavanjem sebe i svijeta… Načina je puno, a opet je tako malo ljudi koji su u potrazi za vlastitim, jedinstvenim načinom da izraze svoju najdublju bit.

U nama postoje izolirani, otuđeni dijelovi. U nama postoje prostori za koje mislimo da je nemoguće istražiti. U nama postoje praznine kojih se bojimo i bolne, daleke točke usamljenosti koje ponekad gravitiraju poput crnih rupa u svemiru. Ono što malo ljudi shvaća jeste da to može i ne mora biti tu. Odnosno, ako već jeste tu, da se s tim da nešto učiniti. Samo je potrebno pronaći način kako izraziti ono što se čini nemogućim za izraziti.

Zvuči kao nemoguća misija - pronaći način za izraziti ono što se čini nemogućim za izraziti. Stvar je u tome što to zapravo nije nemoguće za izraziti, nego se “čini” nemogućim. Kada izolirani dio unutar čovjeka nabuja i preuzme ga, on bi najradije nekud pobjegao. Iz unutarnje izolacije bi pobjegao u vanjsku izolaciju, pobjegao bi od ljudi i odnosa koji ga pritišću i čine taj izolirani dio unutar njega komprimiranim, nabijenim, takvim da bi najradije puknuo i sve poslao u… (birajte svoje omiljeno mjesto sami.)

A kada se taj izolirani dio podijeli s nekim ili se na neki drugi način izrazi, potreba za bijegom nestaje, kopni poput sante leda pod zrakama sunca. Tako hladnoću zamjenjuje toplina, a udaljeno mjesto na koje bi se rado pobjeglo, kroz bliskost s drugom osobom ili kroz izražavanje sebe na neki drugi način postaje dostupno, može biti bilo gdje (jer je zapravo iznutra). Udaljeno mjesto napokon može biti tu.

A kada je izolirani, otuđeni, oteti, odbjegli ili “nedostupni” dio sebe napokon tu, on počinje biti izvor kreativnosti i inspiracije za stvaranje skladnih odnosa, sadržajnih umjetničkih djela, usavršavanje vještina, uživanje u prirodnim ljepotama – za stvaranje života ispunjenog radošću i zadovoljstvom.

www.poticaj.net