Dugo je najgledaniji kratki film o Banjaluci, na svjetskim internet portalima, bio onaj kad dva učenika tuku trećeg, dok ostali drugari to gledaju i mirno jedu svoje kifle.

Ovih dana novi filmski uradak svijetom promoviše naš grad.

U ovom, veoma gledanom, filmu učenik na času šamara svoju nastavnicu a njegovi drugari,
koji to snimaju, se veselo klibere.
Cjeli razred mirno posmatra ovaj tužni performans.

Novi film je svojevrsna nadogradnja prethodnog i ako ima razuma moramo se zapitati-Šta će biti u sledećem ?
Koju vrstu progresa nasilja treba očekivati, smijemo li pomisliti?

Svako društvo ima problem sa nasiljem, ali, u rijetkim društvima, kao što je to slučaj sa našim, je nasilje državotvorni koncept.

Već godinama naše političke elite, svojim govorima i ponašanjem, promovišu nasilje i prijete obračunama.
Na taj način šalju poruku da je ono dozvoljen i poželjan način ponašanja da bi se ostvario cilj. 

Ako najpopularniji političar u BiH, prijeti, javno i glasno, da će problem sa novinarom, s kojim se ne slaže,  riješiti tako što će ga nokautirati, onda ne postoji razlog da učenik svoj problem ne rješi tek „blagim“ pljuskama svojoj nastavnici.

Ostaje nam da vidimo, da li ćemo do sljedećeg razvlačenja crvenog tepiha na filmskom festivalu u Banjaluci imati poseban domaći program ispunjen filmskim radovima u kojima učenici tuku jedni druge, svoje nastavnike,ili što je mnogo vjerovatnije-nekog od nas.