IZVOR: SDU CREATE/USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
U današnjem vremenu, gdje granice između disciplina postaju sve fluidnije, mladi istraživači, poput Anje Kunić, predstavljaju istinske vizionare koji oblikuju budućnost. Stoga i ne čudi što je upravo Anja ponijela titulu „Najinspirativnije Banjalučanke“, jer njena biografija je više nego impresivna.
Sa 19 godina, iz Banjaluke se preselila u Milano, Italiju, gdje je stekla diplomu iz arhitekture na osnovnim i master studijama. Tokom studiranja se aktivno uključila i u istraživački rad na fakultetu, fokusirajući se na digitalne tehnologije i njihovu primjenu u arhitekturi, nakon čega je upisala doktorske studije u Danskoj, gdje se preselila prije tri godine i započela studije u oblasti Arhitekturalne robotike.
Za BUKU ova mlada naučnica i doktorantkinja na Južnodanskom tehničkom univerzitetu u Kopenhagenu govori o svom putu, istraživanjima, ali i stavovima o obrazovanju i napretku društva.
Kako ste doživjeli nominaciju za titulu "Najinspirativnija Banjalučanka" i kakav uticaj smatrate da takva priznanja imaju na društvo, naročito žene, da se zainteresuju i angažuju u naučnom istraživanju?
Nominacija za ovu titulu je jedna velika čast i priznanje za sav moj rad. Vjerujem da je nauka nešto o čemu treba više da se priča i približi ljudima, a naročito mladima. Ova kampanja pomogla nam je da uvidimo kakav kvalitet i bogatstvo imamo u našem gradu kada je riječ o ženama u nauci, i vjerujem da je još mnogo imena moglo tu da se nađe. U vrijeme kada su nam sve informacije dostupne, treba da se nađu načini da se cjelokupno društvo što više uputi, osvijesti i podstakne na interesovanje, znatiželju i aganžman u nauci. Edukacija i nauka su pokretači i “podizači” društva na viši kulturni i intelektualni nivo, i smatram da su ovakve kampanje i pokreti veoma značajne u takvom jednom cilju. Iskreno se nadam da je ovaj pokret koji je organizovao naš grad odjeknuo i šire od granica Banjaluke i da ćemo dati lijep primjer i ostalima da se što više okrenu promociji nauke.
Anja, na čemu trenutno radite i šta tačno istražujete?
Moj istraživački rad je poprilično multidisciplinaran i leži na presjeku arhitekture, građevine, robotike i informacionih tehnologija. Sama osnova mog rada se zasniva na potrazi za novim načinom konceptualizacije i izgradnje arhitekture koja je održiva, čiji ciklusi se zasnivaju na cirkularnoj ekonomiji i koja kao cilj ima zaštitu životne sredine i smanjenje uticaja ove industrija na globalnu socio-ekonomsku i ekološku krizu. Moje uže istraživanje bavi se razvojem takozvanog “ReconWood” konstruktivnog sistema od drveta, čiji se elementi mogu koristiti u više životnih ciklusa zahvaljujući optimizovanoj upotrebi materijala i povezanosti fizičkih komponenti sa njihovim digitalnim podacima. Savremene tehnologije poput parametarskog i algoritamskog dizajna, kompjuterskih simulacija, upotrebe robotike, senzora i razvoj konstruktivnih procesa u sajber-fizičkom prostoru, gdje ljudi i roboti imaju pristup istim podacima, neki su od osnovnih stubova mog doktorskog rada, i ono što dozvoljava razvoj jedne nove digitalne i ekološki osviještene arhitekture.
IZVOR: SDU CREATE/USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Kakve impresije nosite o zemljama, odnosno o gradovima u kojima ste boravili i boravite? Šta je to što ih posebno razlikuje od Banjaluke i ostalih bh. gradova?
Italiju i Milano karakterišu, kako vjerovatno i svi znamo, “la dolce vita”, dobra hrana, bogata istorija, kultura i arhitektura, mnoštvo kulturnih događaja, prijatni ljudi i lijep jezik. Mentalitetom mislim da imamo dosta sličnosti sa Italijom, i tamo sam se zaista osjećala “kod kuće” i poprilično integrisala u kulturu i svakodnevni život. U Italiji sam upoznala divne ljude, razvila svoj akademski profil, završila osnovne i master studije iz arhitekture i počela svoje prve istraživačke korake. Italija mi je pružila mnoge životne lekcije i izgradila me kao osobu.
S druge strane, sjeverna Danska je jedna jako organizovana država, gdje cjelokupno društvo poštuje i prati zakone i zajedno se razvija u istom pravcu. Ovdje je, na primjer, značaj digitalizacije, automatizacije i ekološke osviještenosti duboko utkan u sve životne sfere i svi su toga i te kako svjesni. Svaka individua će na svoj način paziti kako i koliko utiče na životnu sredinu kroz bilo koju svakodnevnu aktivnost koju obavlja. Mislim da je ovakva kolektivna svijest nešto jako karakteristično za Dansku i tu vidim veliku razliku u odnosu na našu državu.
A kada je riječ o obrazovanju, prilikama koja se daju ljudima i tokom i nakon školovanja?
U Bosni i Hercegovini imamo priliku da pohađamo dobre škole i univerzitete koji su u stanju da nam prenesu znanje i obrazovanje viskokog kvaliteta, naročito kada je u pitanju teoretska osnova. Ono što još treba da se unaprijedi jeste da idemo u korak sa vremenom i svijetom kada je u pitanju praksa i tehnološki razvoj. U tom smislu, mnogo bolje uslove za lični rast i razvoj kao i za istraživački rad sam pronašla u inostranstvu.
Vjerujem da je jako je bitno za mlade ljude da pokušaju da uspostave kontakt i potraže svoje prilike još tokom studija, a onda daju sve od sebe da taj kontakt i mjesto zadrže i kasnije svojim marljivim radom i predanošću. Ako uspijete da uložite vrijeme i rad u oblast koja vas interesuje, duboko vjerujem da će ljubav prema radu uvijek otvoriti nova vrata i prilike. Naravno, svjesna sam da je taj put dosta lakši u razvijenim zemljama poput Danske koja izuzetno cijeni znanje i vještne, ne gleda na političku opredijeljenost, pol i rasu, i jedino za cilj ima efikasno obavljanje posla i postizanje dobrih rezultata.
Mogu li se neke stvari “prepisati” i ugraditi u naš obrazovni sistem?
U naš obrazovni sistem bih definitivno uvela više prakse, eksperimentalnog i istraživačkog rada i upotrebu savremenih tehnologija koje nam vrijeme u kom živimo donosi. Globalno, svijet i društvo se razvijaju nekom novom brzinom i da bismo uspjeli da omogućimo kvalitet života koji prati ove promjene, smatram da je od izuzetne važnosti da gledamo, tražimo i istražujemo šta se dešava u razvijenijim zemljama i pokušamo da “prepišemo” što je više moguće.
Pored ovih stručnih i tehničkih aspekata, smatram da je od velikog značaja da se tokom školovanja više priča i vodi računa o etici i kulturi, o mentalnom zdravlju, o tome kako da mladi ljudi izgrade samopoštovanje i samopouzdanje, razviju kreativnost i kritičko razmišljanje, kako da komuniciraju, pokazuju emocije i slobodno pričaju o svojim ličnim stavovima, mišljenjima i snovima. Jedno zdravo obrazovanje će podstaći razvoj jednog zdravog društva.
IZVOR: SDU CREATE/USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Mnogi odlaze sa ovih prostora, posebno mladi obrazovani ljudi, kako na to gledate?
Mislim da postoji nekoliko razloga zbog kojih se ljudi sa naših prostora odlučuju na odlazak. Lično sam otišla već nakon Gimnazije, jer me je uvijek privlačila internacionalna sredina, novi jezici i kulture i veći gradovi sa bogatom istorijom i kulturom. Na početku nisam znala da li ću se vraćati nakon studija, ali su poslovne mogućnosti koje su mi se ukazale tokom i nakon školovanja odredile moj dalji put. Vjerujem da ima dosta mladih ljudi sa mojom sličnom pričom. S druge strane, neki se na ovaj korak odluče tek nakon što su iskusili život i rad u našem sistemu i odlučili da žele bolje. Generalno smatram da niko ne treba da bude nesrećan i da se drži mjesta koje ga lično ne ispunjava. Činjenica da mnogi obrazovani ljudi odlaze trebalo bi da bude neka vrsta upozorenja njihovim poslodavcima, i na kraju krajeva državi.
Smatrate li da država i nadležne institucije mogu i moraju uraditi više za mlade i pametne ljude, kako bi odlučili ostati ovdje ili se bar vratiti nakon usavršavanja? Ili to pak zavisi o svakog pojedinca ponaosob?
Svaki pojedinac ima svoje lične ciljeve i vizije, i mislim da svi treba da rade ono što vole i što ih istinski ispunjava. Svjesna sam da je naša država nedovoljno razvijena za lične ambicije pojedinih ljudi, ali svakako smatram da bi kao takva trebalo da ima strateške planove kojima bi omogućili mladima odlazak na prestižne univerzitete u razvijenijim zemljama, kao i kako da oni doprinesu razvoju naše države u određenoj oblasti nakon njihovog povratka. Tu bi, na primjer, mogle da pomognu jake ciljane stipendije za određene strateške oblasti za čiji razvoj ili obrazovanje nemamo uslove na našim univerzitetima, ali za koje bi mladi obrazovani ljudi po povratku mogli da dobiju priliku i podršku da prenesu svoje stečeno znanje i pokrenu posao na našim prostorima.
I za kraj, planirate li povratak u BiH, Banjaluku?
Kompletni povratak u Banjaluku nije dio mojih trenutnih planova iz razloga što trenutno imam bolje mogućnosti i uslove za poslovni napredak u inostranstvu, uzimajući u obzir tip posla i istraživačkog rada kojim se bavim. S druge strane, ja sam neko ko mnogo putuje i moj cjelokupan život se na neki način odvija izmedju Danske, Italije i BiH, tako da nikako ne bih isključila neke vrste saradnje i poslovnih poduhvata u Banjaluci u budućnosti.
