<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Tilev: Važno da se proširenje EU dogodi u dogledno vrijeme, ne kasnije od 2030.

Proces proširenja je postao izrazito politički

08. mart 2024, 12:49



Bosna i Hercegovina će za 10-tak dana najvjerovatnije dobiti pregovarački status sa Evropskom unijom. Taj korak je samo stepenica bliže ka EU, i tek tada treba da počne posao domaćih vlasti. Reforme, usvajanje zakona, usklađivanje standarda, mukotrpan process pregovaranja. Sve to mogu blokirati vlasti svojim neradom ili bilo koja članica EU. O procesu proširenja, novoj metodologiji pregovora, značaju dobijanja pregovaračkog statusa za Buku govori Dragan Tilev, državni savjetnik za evropske integracije, Sekretarijat za evropske integracije Vlade Sjeverne Makedonije

BUKA: Milorad Dodik ubijeđen je da će 21. marta BiH dobiti pregovarački status. Ranije je imao drugačije stavove. Prije dvije sedmice je rekao da nema ništa od EU puta. Kao iskusna osoba koja suštinski razumije EU integracije koja Dodikova prognoza je realnija?

Kao državni službenik ne mogu sebi dozvoliti da komentarišem poliitičke izjave i političare. Mogu samo reći da je proces Evropske integracije postao izrazito politički, i da zavisi od puno faktora koje je sve teže predvideti. Geopolitička okolina se menja, i svakakao je uvek najracionalnije, pogotovo za male države da se pametno prilagode uslovima na putu. Pomeranje u intenzitetu procesa proširenja se oseća posebno od februara 2022 godine, odnosno od agresije Rusije nad suverenom Ukrajinom. Ništa više neće biti isto, a u takvim složenim uslovima, Evropska unija je odlučila da je vreme da se nastavi, dugo vremena zaglavljen proces proširenja. Prvo smo u julu 2022. godine započeli pristupne pregovore, odnosno Makedonija i Albanija, zatim se proces proširio i na Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju, a kandidatski status je dobila i Bosna I Hercegovina u decembru 2022.

Kraj prošle 2023 godine je još više naglasio opredeljenje Evropske Unije da uistinu proširi krug zemalja s kojima će pregovarati za članstvo. Na Evropskom savetu sredinom decembra doneta je Odluka za početak pregovora sa Ukrajinom i Moldavijom, a jasno je najavljena mogućnost i za početak pristupnih pregovora za Bosnu i Hercegovinu, čim se postigne neophodni nivo usaglašenosti s kriterijima za članstvo. Evropski savet je takođe zatražio od strane Evropske komisije da izvesti o napretku najkasnije do marta 2024, s ciljem da se donese odluka za početak pregovora. Samo da naglasim da odluka za početak pregovora ne znači i odmah i početak pregovora.

BUKA: Možete li uopšte pretpostaviti zašto je došlo do radikalne promjene stava, radi li se o neformalnim i neinstitucionalnim signalima iz Brisela ili nečemu drugom?

Sami zaključci iz decembra 2023. godine i najava za moguću odluku u martu ove godine, su jasan signal za nameru Evropske unije da ne odvoji Bosnu i Hercegovinu od ostalih država iz Zapadnog Balkana u ovom procesu, pogotovo kad se takva mogućnost već pružila Ukrajini i Moldaviji, po ubrzanom postupku. Čitati znakove geopolitike je neophodna sposobnost koju svaki političar mora da nauči. Svakako, nema nikakvih garancija kad su odluke Evropke unije u pitanju, zato što su u pitanju interesi 27 zemalja članica, no smatram da se polako sklapaju kockice da se donese odluka za početak pregovora i za Bosnu i Hercegovinu donese, i da se to desi pre junskih izbora za novi Evropski parlament.

BUKA: Od BiH se očekivalo da do marta ispuni 3+1 uslov. Počeli smo saradnju sa Frontexom, usvojili Zakon o sprečavanju pranja novc, ali još dva važna zakona nisu usvojena. Mediji pišu da će BiH dobiti zeleno svjetlo za otvaranje pregovora, a da će „preostali uslovi koji nisu ispunjeni biće preformulisani kao novi uslovi za sam proces pripreme prve međuvladine konferencije“. Da li EU previše gleda kroz prste BiH?

Iako se izveštaj traži od Evropske komisije, ta odluka je na kraju politička, a političko diskreciono pravo je svake zemlje članice da zaključke iz decembra “pročita” na svoj način i svojim argumentima. Dugo sam u procesu i mogu reći da je spremnost zemalja kandidata iz Zapadnog Balkana danas, puno veća u uporedbi sa zemljama koji su postale članice 2004. i 2007. u vreme kad su oni započeli pristupne pregovore. Znam da je to drugo vreme, no to su fakti.

BUKA: Zašto je bitno da BiH dobije datum početka pregovora, i koliko bismo mogli čekati na taj novi korak?

Kako sam rekao prije, dobiti odluku za početak pristupnih pregovora ne znači po automatizmu i početak pristupnih pregovora. Evropski savet treba dodeliti mandate Evropskoj komisiji za pripremu zajedničkih pregovaračkih pozicija, uključujući i pregovarački okvir. U osnovi, pregovarački okvir je zbir kriterijuma i preduslova koje Bosna i Hercegovina mora da ispuni u toku pregovora, da bi postala punopravna članica Evropske unije. Sledeći korak je usvajanje pregovaračkog okvira, i za to se mora obezbediti jednoglasnost svih 27 zemlja članica. To nije nimalo lako, imajući u vidu i naše iskustvo iz Makedonije. Mi smo postali zemlja kandidat decembra 2005. odluku za početak pregovora dobili u martu 2020-e, a započeli smo pregovore tek u julu 2022. godine.

BUKA: Sam po sebi ni pregovarački status ne mora da znači puno, ali šta bi to značilo za građane, za ekonomiju?

Bosna i Hercegovina već godinama unazad implementira Sporazum o stabilizaciji, I transponira evropsko zakonodavstvo u raznim oblastima u vaše nacionalno zakonodavstvo. To znači da ste već ušli duboko u ciklus promena i zakonodavstvo i tehničkih standarda, a to je neposredno povezano kvalitetom proizvoda, usluga ili kvalitetom života. Obično te stvari su neprimetne, no događaju se i utiču na svakodnevni život svakog građanina.

Proces pristupnih pregovora pre svega znači ubrzavanje pravnog i institucionalnog prilagođavanja pravilima Evropske unije, što će učiniti Bosnu i Hercegovinu, ne samo boljim mestom za život i potencijalno će zadržati bar deo mladih koji sada odlaze iz zemlje, ali i kreiraće i bolje uslove za strane investitore, pogotovo onih iz Evropke unije i iz evropskog ekonomskog prostora, zemlje članice EFTA. 

BUKA: Država iz koje dolazite je morala da promijeni svoj naziv, zarad EU integracija i opet je taj put zaustavljen zbog interesa pojedinih država članica EU. S druge strane BiH je uradila malo, skoro ništa, a izgledno je da ćemo dobiti pregovarački status. Kakvu poruku šalje EU? Da je svejedno kako radite i koliko se trudite jer na kraju ipak odlučuje politika, a ne rezultati?

Nisam tako dobar poznavalac prilika u Bosni i Hercegovini, iako svakako profesionalno pratim i vaš proces, no ne mogu ceniti i proceniti koliko je Bosna i Hercegovina uradila da bi ubrzala svoj put prema EU. No, mogu reći da je Makedonija napravila ustupke i kompromise bez presedana, i ne samo promenom imena. Pritisci nažalost nisu prestali, no za sad nije prestala i naša upornost da ostvarimo i svoj drugi strateški cilj, članstvo u EU, jer prvi smo već ostvarili, 2020. godine smo postali 30-a članica NATO i time smo na neki način obezbedili sigurnost svoje teritorije, pogotovo u ovim nemirnim i nesigurnim vremenima.

BUKA: Ni pregovarački status ni otvaranje pregovaračkih poglavlja ne mora da znači puno, uzmimo Tursku za primjer. Da li ste razmišljali o godini ili, bez imalo malicioznih namjera govorim, deceniji u kojoj bi zemlje Zapadnog Balkana mogle postati dijelom EU?

Od onih sam koji su veliki optimisti, jer ovaj posao jednostavno ne možete da radite ako niste optimist. Ja nisam političar, no još više, posao politicara je da budu optimisti i da se izbore za bolju budućnost. Sposobnost velikih lidera je da vide dalje od svih drugih. Mi još uvek duboko verujemo da članstvo u Evropskoj uniji možda i nije jedina, no nesporno svakako je najbolja opcija za našu i za budućnost sledećih generacija.

No, pri tom i Evropska unija mora pružiti ruku i obezbediti potrebne reforme da bi mogla primiti nove članice i ipak efikasno funkcionirati. To je veliki izazov za sledeći sastav Evropskog parlamenta i nove Evropske komisije.

Ali takođe je važno da se proširenje dogodi u dogledno vreme, svakako ne kasnije od 2030. godine, bar za prve 2-3 zemlje koje će biti spremne da funkcionišu kao punopravne članice. Proces pregovora ne sme da bude predug i nepredvidljiv, jer postaće neatraktivan za mlađe generacije koji neće imati strpljenja da čekaju decenijama i budu u neizvesnosti. Brzi i efikasni pregovori su odgovor na pitanje kada.

BUKA: Sjeverna Makedonija, ali i BiH će pregovarati po novoj metodologiji. Šta to znači i koja je metodologija „bolja“?

Nema “bolje metodologije”, mi smo dobili u 2020. godini novu metodologiju i ta je jedna i jedina sada, tako da Makedonija, Albanija, a zatim i vi ćete morati pregovarati po toj novoj metodologiji, koja je veoma politička, jer se svaki korak u procesu odlučuje jednoglasnošću od strane svih 27 članica, i odrednice za otvaranje klastera, I vremene odrednice za poglavja koja zacinjavaju Vladavinu prava, i za odrednice za zatvaranje svih 33 poglavja i posebno klaster fundamenti.

No, s druge strane metodologija nudi i novu dinamiku, jer otvarate klastere ili odjednom po 7,8,9 poglavlja, što nudi mogućnost ukoliko ste strateški i institucionalno dobro pripremljeni, da pregovarate puno brže nego su to radili na primer, Crna Gora i Srbija.

Ključni su kapaciteti vaših institucija i njihova kompetentnost i profesionalnost, no takođe su krucijalni i vaši politički kapaciteti da donosite prave odluke sa visokim konsenzusom.

BUKA: EU put države koju predstavljate blokirala je Bugarska, ima li BiH razloga da strahuje da bi neko mogao da blokirao njen EU put i koja bi to država mogla biti?

Nas je skoro od 2009-2018. godine blokirala Grčka, zatim 2019. Francuska, a od 2020-2022 Bugarska, i još uvek smo ispravljeni pred političkim izazovom, a to je promena Ustava da bi smo mogli nastaviti pristupne pregovore. Lekcija je bolna no i jednostavna, u procesu nema nikakvih garancija, uvek neka članica može da kaze “ne”, to je pravo koje članice imaju zagrantovano Ugovorom za formiranje EU, i od toga oni neće odustati, čak i u reformiranoj Uniji.

Na kraju sve je pitanje demokratskog kapaciteta, političke kulture i diplomatskog umijeća. I tu ne mislim samo na nas, zemlje Zapadnog Balkana, već podjednako i na sve zemlje članice Evropske unije.