Kolumne › Društvo
I sami zvijeri, proklinjali su nakon vlastitih zvjerstava podsjećali tuđa zvjerstva i slali poruke kako čine sve da zacijeli taj kraj. Podsjećali su okrutno da se ne zaboravi.
Opet je Bosna i Hercegovina pokazala svoje strašno lice. U mjestu kojeg su puna usta kad je riječ o pravima, o boljem životu, o pravdama, pravičnosti, istini i boli, pokazali su se novi krvavi zubi. Zemlja, koju treba staviti pod crni šator, opet je dobila lekciju o ispraznim riječima kojom je pune.
Krvavi zubi iz Bratunca pokazali su kako sjene na očima i uporno vraćanje i forsiranje svih starih rana, u sjenu baca nove rane i nove zvijeri. Udruge u tom kraju više su se posvetile krmetu...
Skrivenu u mnoštvu priča iz krvave prošlosti maloljetnu Romkinju su seksualno iskorištavali „ugledni ljudi“, oni koji su upravo trebali brigom o njoj i sličnima njoj obrisati sve mrlje prošlosti i crtati bolju budućnost.
No, mislivši kako je stipendija cijena njezine sudbine, ugledni, jadni ljudi kupili su od njezine bake jadno tijelo i iživljavali se nad njom misleći na budućnost svih kojima su ugledni. I sami zvijeri, proklinjali su nakon vlastitih zvjerstava podsjećali tuđa zvjerstva i slali poruke kako čine sve da zacijeli taj kraj. Podsjećali su okrutno da se ne zaboravi.
Upravo iz tog kraja dolazili su brojni, sve više zatrovani vapaji o obespravljenosti i uvredama koje se trpe. Krme na televiziji uvrijedilo je taj kraj kao i sam krvavi zločin iz devedeset i neke. Toliko su se pratile i pravile uvrede i utvrde da nitko nije obraćao pozornost da krvavi zubi grizu jednu djevojčicu, koja, još uvijek bez nikakvih prava u zemlji, nije mogla šutjeti o zvijerima nad sobom.
Krvavi zubi iz Bratunca pokazali su kako sjene na očima i uporno vraćanje i forsiranje svih starih rana, u sjenu baca nove rane i nove zvijeri. Udruge u tom kraju više su se posvetile krmetu nego što se posvećuju ljudima i zvijerima oko sebe. Udruge u tom kraju više pljuju po starim ranama i tjeraju ih na krvarenje nego što pomažu da se ne stvaraju nove.
Čini se kako je dovoljno samo ogrnuti se pričama o „tuđim“ zvijerstvima, ugledati krme na televiziji i okrenuti se od vlastite djece, nad kojima vise ugledne zvijeri.
Zla baka svoju je Crvenkapicu, o kojoj priču djevojčica možda nikada nije ni čula, darivala drugima i kriva je jednako kao oni koju su ju gutali, a s druge strane pričali kako se sva silovanja i zvjerstva ne smiju ponoviti ni zaboraviti. Podsjećali su da se ne zaboravi.
Nesretna djevojčica zvijeri nad sobom sigurno nikada neće. Riječi o strahotama o kojima se naslušla, postale su stvarna slika.
Tekst preuzet sa prijateljskog portala www.bitno.ba
