Dragan Vuković je od onih Banjalučana za koje se može reći da je živa legenda ovog grada, a zaslužio je to svojim zalaganjem za muziku i kulturu, bolje rečeno subkulturu i alternativnu muziku, koju je pokušavao da afirmiše u gradu na Vrbasu. Bavio se i bavi se raznim poslovima vezanim za muzičku scenu, bio je DJ, organizator brojnih muzičikih manifestacija, festivala i koncerata, radio je kao novinar za pisane i elektronske medije, i jedan je od osnivača udruženja stvaralaca GETO. Autor je emisije Anatomija Zvuka koja traje od 2007. godine i jedina je radio emisija u regionu koja se bavi alternativnom muzikom, a da traje toliko dugo godina. Ukratko, Dragan je svoj život bukvalno posvetio muzici. Novinar Buka magazina je razgovarao sa zanimljivm sagovornikom Draganom Vukovićem i saznao više interesantnih detalja iz njegove bogate karijere muzičkog djelatnika i aktiviste.
Kako i kada je počelo tvoje zanimanje za muziku?
Moje muzičko obrazovanje je krenulo u srednjoj školi, nekad u trećem srednje turističko ugostiteljske škole. Bio sam u baš dobrom razredu što se tiče raje koja je slušala dobru muziku tako da su na mene uticaj izvršili Đorđe koji me je upoznao sa Iggy Pop-om i Pixies. Tu je bio i Krunoslav koji mi je približio rokenrol šezdesetih i sedamdesetih, te pokojna kolegica Irina koja je bila, pa možda i najveća fanica benda U2. Ipak, najveći uticaj je izvršio Robert Jurišić koji je bio bubnjar nekoliko banjalučkih bendova i koji je do mene doturio kasete Dinosaur Jr, Big Black, Pandemonium, a kasnije i Helmet. On me je pozvao na koncert benda KBO! koji je bio u Music Hallu, 1990. godine i taj koncert je bio presudan za moje dalje muzičko uzdizanje. Nažalost, uskoro je rat krenuo, počelo je nestajati struje, drugari imena i prezimena koji se nisu dopadali vlastima morali su napustiti grad, a mene je baš tada zahvatio talas muzike kojem se nisam mogao oduprijeti.
Gdje se u to vrijeme moglo doći do muzike i kupovati nosači zvuka?
U to vrijeme počeo sam svakodnevno odlaziti na pijace u Banjaluci. Tamo su ljudi čija su djeca otišla iz Banjaluke, počeli prodavati muziku koju su ova skupljala. Tako sam počeo kupovati ploče i kasete i slušati ih, naravno, kad je bilo struje. U nekoliko navrata se znalo desiti da struja dođe po noći. Mama je tada usisavala stan, a ja slušao ploče do kojih sam došao. Početkom devedesetih, počeli smo spontano prodavati ploče u centru grada, kod stare apoteke. To je bilo lijepo iskustvo, jer smo na taj način upoznavali istomišljenike i prenosili znanje jedni drugima. U Banjaluku se tada doselilo dosta ljudi iz drugih krajeva BiH i Hrvatske, te sam u to vrijeme upoznao dosta novih prijatelja koji su imali ista muzička interesovanja.
Kada si se počeo aktivnije baviti muzikom kao DJ?
Pa, u takvim nekim šetnjam do pijace i nazad, sudbina je htjela da prođem pored kluba KSET i da vidim oglas Traže se DJ-i i u okviru oglasa da ćemo biti obučeni za rad u klubu koji se tamo pokretao. Iako nisam bio student, prijavio sam se i krenuo na obuku. Naš šef je bio Zoran Gajić, koji je, iako nije bio baš nešto popularan kod ljudi, bio veoma zaslužan što je Banjaluka tih godina dobila sjajan klub sa odličnom muzikom. Zoran je bio težak za nas nove DJ-eve i znao je ulijetati u DJ kabinu ako mu se nije svidio redoslijed pjesama. Morali smo svašta trpjeti i obuzdavati svoj ego. Ali zahvaljujući Gaji ja sam se naučio puštati muziku i sve do 2018. godine bio sam DJ sa preko tri stotine nastupa iza sebe. U to vrijeme sam upoznao i Stanišu Jankovića alias DJ Mefisto koji uticao na moj ukus. Počeli smo se družiti i razmjenjivati ploče i kasete. Na jednoj od žurki u KSETU prišao mi je banjalučki bubnjar Goran Mušan, koji je tada radio na radio stanici Studio A, i rekao mi da je slušao moje setove u KSET-u i da mu se sviđa izbor muzike. Tom prilikom pitao me je da li bih radio na radiju. Pristap sam i tako, sasvim slučajno, počinjem raditi na Studiju A početkom 1994. godine.
Da li si tada pokrenuo svoju emisiju Anatomija Zvuka?
Da. U to vrijeme mene je zahvatio interes za domaćom muzikom i to onom alternativnom i tako je nastala emisija Anatomija Zvuka koja je uglavnom pratila dešavanja na alternativnoj sceni Srbije, a nekad sam i nenajavljeno puštao neke hrvatske bendove koji su pjevali na engleskom kao Overflow i Bambi Molesters. Počeo sam kontaktirati srpske izdavačke kuće koje su mi slale muziku, tada većinom kasete. Počeo sam naručivati fanzine i preko njih dolaziti u kontakt sa novim bendovima i izdavačkim kućama. Tih godina sam upoznao Sašu Tepšića koji je imao neke dobre veze za novu stranu i domaću muziku i časopise, tako da sam od njega kupovao dosta muzike, a sva ta muzika se počela i vrtiti i na radiju. Imali smo dosta slobode u kreiranju programa tako da je uskoro krenula emisija o panku koja se zvala Odstupi ili živni. Svaki četvrtak ujutro, nakon vijesti i oglasa, počeo sam da puštam i amerikanu i bendove poput Green on red, Lemonheads, Dream Syndicate. Tih godina su počeli izlaziti studentski magazini poput Buma i Revolta. U saradnji sa tim magazinima upoznao sam ljude poput Zorana Dotlića, Gorana Tarlaća i Branislava Predojevića, pa sam i za njih počeo pisati neke recenzije i predstavljanja izdavačkih kuća. Anatomija Zvuka je potrajala na Studiju A do 1998. godine, kada sam dobio otkaz na radiju zbog neke gluposti.
Radio si i za televiziju?
Negdje početkom 1999. počeo sam da radim na RTRS kao honorarni saradnik na emisiji Rok Oko. Tu sam imao brdo intervjua, a radio sam ih sa muzičarima i bendovima poput Brune Langera, Vlatka Stefanovskog, Gorana Bregovića, Damira Urbana, Gorana Bareta, Ramba Amadeusa, Margite iz EKV, Darkwood Duba, Eyesburna, Vasila Hadžimanova i mnogih drugih. Intervjuisao sam sve banjalučke i prijedorske bendove iz tog perioda. Emisija je bila prilično dobro gledana u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Ali najgore od svega je činjenica da su svi snimci i sve emisije nepovratno propale, tako da je od hiljade minuta materiala, ostao samo onaj ultra smiješni intervju sa Baretom na YouTubu i ništa više.
Na kojim radio stanicama si još radio?
Tamo negdje krajem 1998. godine ostao sam bez posla na radiju, pa sam jedno vrijeme bio angažovan na Nezavisnom radiju i Kontakt radiju. Nakon toga me je pozvao Saša Orlić sa Big radija i ponudio da radim kao tonac na drugom programu gdje se puštaju samo narodnjaci. Pristao sam. Poslije nekoliko smjena na drugom programu, gazda Buco je rekao: Aj ti ovog momka stavi na prvi program, nema on pojma o narodnoj muzici. I tako sam počneo raditi na prvom programu BIG radija, gdje sam proveo četiri godine, uz emisije Geto i Rok Oko. Ekipa na radiju je bila sjajna. Bilo je tu velikih poznavatelja muzike i to je period života kojeg ću se uvijek rado sjećati.
U jednom trenutku si odlučio da napustiš Banjaluku. Zašto?
Negdje početkom 2004. godine kada sam počeo osjećati da me Banjaluka guši, trebao sam promjenu. Svega mi je bilo dosta. Možda sam se i presaugao. Sa Mostarom sam sve vrijeme kao GETO aktivista održavao jako dobre kontakte. U maju 2004. godine dobio sam ponudu da se preselim u Mostar i da radim na pripremi i organizaciji Mostar Interkultural Festivala. Taj festival je i prije nego što sam počeo raditi za njega bio fantastičan. Dolazili su ljudi iz cijele Evrope, bilo je dosta teatra, izložbi, poigravanja sa svjetlom, odlične atmosfere. Grad Mostar je živio za taj festival. Naravno da sam prihvatio ponudu i preselio se u Mostar. Odradio sam ta prva tri mjeseca i nakon toga dobio ugovor za još neko vrijeme. U isto vrijeme imali smo i kontra festival koji se organizovao u Grenoblu i Tuluzu gdje smo mi kao organizatori vodili grupe po pedesetak ljudi sa područja bivše Jugoslavije. Bilo je tu dosta posla vezanog za papirologiju i sjedenje za kompom. U to vrijeme ekipa iz Mostara se izborila da dobije prostorije Kulturnog Centra Abrašević koji je bio na liniji razdvajanja i prilično uništen u ratu. Tako da smo započeli sa renoviranjem kluba gdje sam i ja bio uključen i to na fizičkim poslovima. Igrom slučaja, upoznao sam jednu drugu ekipu koja je bila aktivna oko Ekološke komune Ortiješ u selu pored mostarskog aerodroma. Oni su imali puno humanitarnih akcija i vodili su azil za napuštene pse. Odlučio sam da budem njihov aktivista, priključio sam se toj ekipi i preselio kod njih na selo, te počeo živjeti totalno drugim načinom života. U isto vrijeme sam radio i u gradu Mostaru, tako da sam bio pretrpan obavezama.
Koje su tvoje trenutne aktivnosti?
Danas živim u Sloveniji, ali sam aktivan u cijelom regionu. Moje trenutne aktivnosti su bazirane oko organizacije turneje za švicarski sastav Orchestre Tout Puissant Marcel Duchamp, koji broje dvanaest ljudi na bini i kojima sam dogovorio koncerte po Sloveniji, Hrvatskoj, Austriji, Mađarskoj i Srbiji. Turneja za ovaj bend počinje 2. maja. Osim toga, počeo sam da radim i sa banjalučkim bendom Subverzija kao neka vrsta pomoćnika za nalaženje koncerata po Balkanu. Gledao sam ih ovdje u Murskoj Soboti i smatram da Banjaluka odavno nije imala tako kvalitetan bend. Aktivno sarađujem i sa sjajnim francuskim bendom Portron Portron Lopez koji su u protekle dvije godine imali dvije veoma zapažene turneje. Još sarađujem sa nekim bendovima po pitanju nalaženja koncerata pa sam započeo saradnju i sa beogradskim bendom The Cyclist Conspiracy. Osim tog bookinga sa kojim se bavim od 2005. godine i dalje uređujem i vodim radijsku emisiju Anatomija Zvuka koja se emituje na BH Radio 1. Dosad sam napravio 415 radijskih emisija i to je jedina emisija koja prati alternativnu muziku, a da se emituje na državnom mediju.
Šta je sa festivalom na Zelenkovcu?
Od 2017. godine sam muzički urednik Zelenkovac Jazz Festivala tako da i tu trošim svoje slobodno vrijeme. Program je već davno bio gotov i opet imamo sjajne bendove, kako iz regiona, tako i iz nekih evropskih država. Iako će biti veoma teško zasjeniti prošlogodišnji festival koji je stvarno bio odličan. Regionalni program predvodi Uroš Spasojević Trio iz Valjeva, dolaze nam sjajni makedonci Taxi Consilium, iz Rijeke nam dolazi funk bend Gacki Galeb, dolazi jedan od najstarijih slovenskih jazz bendova Jazoo, iz Beograda nam stiže novi bend na sceni Boganan sa članovima benda Pressing, iz Poljske dolazi sjajni kvartet Sneaky Jesus, iz Češke dolazi sastav Marcel Gidote Holy Crab koji svira muziku na tragu Frank Zappe i Jethro Tull. Preko holandske ambasade u Sarajevu, koja nam ove godine finansijski pomaže, dovodimo osmočlanski sastav Balboa koji sviraju impresivan afro reggae jazz. Festival će se desiti od 8. do 10. avgusta ove godine. Preko Zelenkovac Jazz Festivala smo se povezali sa sličnim festivalima iz regiona i Evrope, a koji se organizuju u prirodi, tako da smo prijavili projekat na program Kreativna Evropa, finansiran od strane Evropske Unije i čekamo rezultate raspisa. Ako projekat bude odobren na Zelenkovcu će 2026. godine biti konferencija festivala koji se dešavaju u prirodi sa preko četrdeset predstavnika, uz naravno naš jazz festival. Osim svega toga nabrojanog, negdje u zapećku je i knjiga koju planiram završiti ove godine, a radi se o jednoj vrsti enciklopedije koja pokriva jugoslovenski bučni rock uz biografije i fotografije preko sto regionalnih muzičkih sastava koji su svirali ovu vrstu muzike.
