Ogromne vjetrenjače vrte se u moru, na potezu između Kopenhagena i
Malmea, između Danske i Švedske. Nedostaje samo džinovski Don Kihot da ih
napadne iskrzanim kopljem. Blizu je i legendarni most Oresund koji efikasno
povezuje ove dve zemlje i grada. Zaista je blagougodno kad vozom protutnjite
kroz tunel, pa izletite iznad mora koje se uvijek uzburkano ljulja oko jurećih
mašina. Kratkotrajna milina i dodir zadovoljstva.
I dok vozovi sa stanice u naselju Hilije prolaze i dolaze, galebovi u paru kriče na banderama svjetiljki, užurbano je između zgrada, na pločnicima i trotoarima. Jasno je da se nešto neuobičajeno dešava. Radovi su u toku – dizalice, kranovi, kamioni. Peru se prozori na zgradama oko Malme Arene. U metalnim korpama, zatičemo radnike na velikim visinama kako rade fizički zahtjevne poslove. Na zemlji, za razliku od Beograda kojim neumorno krstare žute i plave krstarice Glova i Wolta, Malmeom gospodare ružičasti kuriri i dostavljači Foodore, najčešće na motorima, ali obavezno sa kacigama.
Kako reče Đole Balašević – dobro je počela nedelja, poslednje pripreme za maturu ..
***
Evropa i vizija su nekada skladno stajali zajedno. Slobodno su mogli ići u jednu rečenicu. Sukladno, kako bi rekli komšije Hrvati. Danas mi se čini da to nije slučaj. Netragom se izgubila vizija, a i Evropa sa njenim vrijednostima luta u magli. Naprosto je tako.
Na tom nekom fonu je i današnje takmičenje Evrovizije koje za dvadesetak dana u stiže u ovaj grad. Neki ga i dalje hvale i prate. Poznajem čak i neke fanove, ali većina ljudi više ne može ni da isprati tu količinu muzičkog treša i hiperprodukcije. Šarada muzike, biznisa, propagande i politike. Ove godine knjižimo učešće 37 zemalja u dve polufinalne večeri, a zatim i finalno veče. Sve nam se ovo dešava u vrlo specifičnom trenutku na svjetskoj geopolitičkoj pozornici. Sukob Izraela i Irana prijeti da preuzme globalni primat pažnje i tiho preraste u treći svjetski rat. Bojazan koja provejava od Nordijskih obala do Balkanskih gudura i čini nas ljudski jednakim u raljama života. Sjećamo se kako je scena iskorištena prošlih godina da se pošalje jasna poruka podrške Ukrajincima u sukobu sa Rusijom. Ko zna kako će sve to izgledati ove godine. Mogu da zamislim ..
Kroz razgovore sa švedskim kolegama razumijem da i kod njih postoji zebnja oko bezbjednosti tokom masovnih okupljanja i da će većina tokom te dve dinamične sedmice ostati kući, sa porodicama, preskačući halabuku i gužvu. Oprezno, u skladu sa prilikama. I onako je pola ulica zatvoreno za saobraćaj. Domaćini pored produkcijskog spektakla u velelepnoj Malme Areni pripremaju i evrovizijsko selo puno zabavnih sadržaja koje će biti smješteno u samom centru grada u jednoj od manjih gradskih ulica. Da biste iz centra došli do naselje Hilije gdje se nalazi sama dvorana morate da prođete i blizu stadiona FC Molme gdje se fudbalski rodio legendarni Zlatan Ibrahimović, a zatim i (ne)časno ljudski nastradao na simboličnom nivou kada su mu najvatreniji tifozi srušili statuu ispred stadiona jer je investirao novac u drugi švedski klub. Izdaja se očigledno svuda teško prašta.
Kada nakon toga začuješ da se trenutno švedski muškarci takmiče čija baterija na električnom automobilu duže traje, odnosno može da pređe veću distancu, shvatiš da smo mi sa Balkana ipak jedan drugi svijet, još uvijek. Na tu priču ide i visoka cijena električne energije u Švedskoj, kao i instalacija i održavanje solarnih panela po kućama i stanovima gdje vidite da se svaka kruna, dinar, evro ili marka itekako paze.
***
Na kraju, možda je najbolje otići na neku FIKU ili ti švedsku pauzu gdje se zaista ljudi socijalizuju, slušaju jedni druge i smiju. Lijepo je i potrebno. Usput uzmete neku pravu cimet rolnicu da vam iz ruke zamiriše do korijena nosa. Već tad se brk nasmije, kao neki senzor da ima. Ne treba vještačka inteligencija ili AI za to.
Nakon toga, možda nije loše prošetati do male, moderne tržnice Saluhalen blizu mora i smazati neke prave švedske ćufte prelivene originalnim lingonberi sosom ili dobrog lososa uz crni hljeb premazan jakim puterom, omiljenom hranom mnogih skandinavaca. Obavezno čaša hladne švedske vode iz pipe. Na to su posebno ponosni. Bude nekako lakše, a i zaboravi se na lošu muziku koja dolazi.
Vrati se neki Arsen uz more i vjetar uz stihove – sa okusom mora, sa okusom soli ..
i Mediteran sa Balkana sa spoji sa čvrstim i ljubaznim nordijskim karakterom.
Ništa lazanje, ništa Teya Dora i Breskvica.
Samo neprskano voće i povrće. Kao pravi Šveđani ..
