Ako bi ovo nekome izgledalo čudno, ili čak nevjerovatno, mogao bih reći samo to da su istine ponekad vrlo čudne, a mi uvjeravamo sebe da ne postoje, jer ih se stidimo, kao gubave djece, iako one zbog toga nisu manje žive i manje istinite.
Obično uljepšavamo svoju misao i krijemo guje što laze u nama.
Zar ih zaista nema, ako ih krijemo?
Ja ništa ne uljepšavam i ništa ne krijem, govorim kao pred Bogom.
I još hoću da kažem, da nisam ni rđav ni čudan čovjek, već običan, običniji možda nego što bih želio, isti kao i većina ljudi.
("Derviš i smrt")
