Dogovor između EU i Turske, postignut u petak 18. marta, ne donosi konačno rješenje za desetine hiljada izbjeglica koje bježe od rata i siromaštva. Šta više, tvrde eksperti u oblasti ljudskih prava, plan je otvorio mogućnost za kršenje međunarodnog prava, masovna kršenja ljudskih prava, ali i trgovcima ljudima da zarade još više, tako što će tražiti nove, još opasnije rute.
Sporazum, koji zvanično na snagu stupa u ponedjeljak 21. marta, nije dovoljno jasan u mnogim svojim odrednicama. Tako nije uopće jasno šta će biti sa svim onim ljudima koji se trenutno nalaze u Grčkoj, a koji nisu ratne izbjeglice iz Sirije. Većina njih nalazi se u improviziranom izbjegličkom kampu na graničnom prelazu Idomeni, gdje su uslovi za boravak ljudi očajni. Grčki ministar unutrašnjih poslova, Panagiotis Kouroumblis, opisao je ovaj kamp kao “moderni Dahau”. U Idomeni nema dovoljno hrane, mnogo je bolesnih, a pojavili su se i slučajevi Hepatitisa A i svraba kod djece.
U međuvremenu, italijanska obalska straža primjećuje povećan broj osoba koje pristižu brodovima na obale Sicilije.
Foto: Are You Syrious
TRGOVINA SA TURSKOM
Tokom vikenda, Grčke vlasti počele su premještanje izbjeglica sa otoka ka unutrašnjosti zemlje. Izbjeglice od subote šalju panične poruke putem društvenih mreža u kojima govore da ne znaju šta ih čeka niti gdje tačno idu. Volonterima koji su sve vrijeme uz izbjeglice, rečeno je da više nema potrebe za njihovim djelovanjem, te da napuste kampove. Na Lezbosu već više nema volontera, a uskoro neće biti ni izbjeglica. Vlasti su prvobitno onemogućile medijima da snimaju deportacije koje se vrše autobusima i brodovima, a ograničen je bio i pristup volonterima.
Prema dostupnim podacima, samo na otocima se nalazilo oko 10.000 ljudi, dok je broj izbjeglica koje su zaglavljene u Grčkoj oko 50.000. Granice zemalja Zapadnog Balkana već sedmicama su zatvorene. Ali, brojni izvještaji ukazuju da ima pokušaja nelegalnih prelazaka.
U samoj Grčkoj, izbjeglice sa otoka upućene su ka kampovima na kopnu, od kojih su mnogi neuslovne bivše vojne kasarne. U nedjelju popodne, službenici zaduženi za preseljenje poslali su poruke ka Ateni da nemaju jasne instrukcije iz EU o tome šta treba da rade. Detalji provođenja sporazuma nisu poznati ni zvaničnicima UNHCR-a. To je za medije rekao i Boris Cheshirkov, glasnogovonik ove organizacije. “Svjesni smo dogovora, ali nisu nam poznati detalji provedbe.”
Prošle sedmice su Grčke vlasti počele sa gradnjom tri nova kampa u blizini granice sa Albanijom. Istovremeno je sve više glasina da bi novi talas izbjeglica mogao krenuti preko te zemlje, pa takozvanom “mediteranskom rutom” ka Europi, no za sada nema zabilježenih prelazaka. Prema planu, EU bi u Grčku trebalo da uputi više od 2.000 službenika koji će pomoći u procesu deportacije izbjeglica. Prve deportacije trebalo bi da se dese 4. aprila, od kada bi i EU trebalo da počne prihvatati ratne izbjeglice iz Turske.
Prema planu koji je dogovoren u Briselu, izbjeglice koje se trenutno nalaze u Grčkoj imaju tri mogućnosti: da se prijave za azil, da traže spajanje sa porodicama ili izmještanje. O svakoj aplikaciji se mora odlučivati pojedinačno, što će zahtijevati ogroman napor i veliki broj ljudi uključenih u proces. Prema planu, osobe kojima bude odbijen zahtijev za azil, imaju pravo na žalbu o čemu će, po hitnom postupku, odlučivati grčki sudovi.
Oni koji ne budu kvalifikovani ni za jednu od ovih mogućnosti, ili im bude odbijen azil, bit će deportovani u Tursku, čega se veliki broj izbjeglica plaši. U Tursku će biti po hitnom postupku vraćeni svi oni koji uđu u Grčku nakon 20. marta, a ne zatraže azil. Sporazum podrazumijeva da će za svaku izbjeglicu koja bude vraćena u Tursku, EU primiti jednu ratnu izbjeglicu iz Turske, po principu jedan za jedan. Konačan broj osoba koje bi trebale biti raseljene u zemlje EU je 72.000. U Turskoj se trenutno nalazi oko 3 miliona izbjeglica samo iz Sirije.
Foto: Are You Syrious
No, da bi Grčka deportovala nekoga u Tursku, ili bilo gdje drugo, tu zemlju moraju prepoznati kao sigurnu za izbjeglice. Kako bi se to desilo, Turska mora potpisati i početi primjenjivati Ženevsku konvenciju o ljudskim pravima, što se ne čini sada realno mogućim. Pri tome, Turska je zemlja koja zbog kršenja osnovnih ljudskih prava gotovo svakodnevno dobija kritike organizacija za ljudska prava, ali i brojnih članica EU. Najugroženija su prava kurdske manjine, ali su u vrlo lošem položaju i mediji, te intelektualci i njihovo pravo na slobodu govora. Vladavinu Recepa Tayipa Erdogana mnogi opisuju kao autokratiju, što sigurno ne obećava zaštitu ljudskih prava. Turski zvaničnici su već dan nakon usvajanja plana poručili EU da ih više ne mogu kritikovati.
OTVARANJE GRANICA JEDINA OPCIJA
Ugovor sklopljen u petak 18. marta u Briselu, također poziva zemlje Zapadnog Balkana da sarađuju u rješavanju izbjegličkih problema. Plan predviđa i da će Europska investiciona banka do juna predložiti dodatna sredstva za ekonomsko jačanje i izgradnju infrastrukture na Balkanu. No, najviše će dobiti Turska, i to ne samo u novcu. Oni su tražili da EU zauzvrat ukine vizni režim od juna ove godine, da im se pokriju troškovi zbrinjavanja izbjeglica, te da se otvori novo poglavlje u pregovorima za članstvo.
Od dana kada je potpisan sporazum, mase aktivista su na ulicama širom Europe. Sam dan potpisivanja nazvali su “crnim danom za Europu”. Protesti pozivaju na otvaranje granica Europe, te traže od Grčke da ne pristanu na EU diktat. Amnesty International je istovremeno pokrenuo kampanju protiv ovakvog rješenja nazvajući ga “historijskim udarcem na ljudska prava”.
Najkritičniji su pravni eksperti za ljudska prava koji tvrde da dogovor podriva osnove principe na kojima je EU osnovana. Tvrde da plan krši međunarodni zakon jer Turska nije potpisnica Ženevske konvencije, koja garantuje i osnovna ljudska prava za tražioce azila. Kritičari kažu da će plan natjerati sve se koji se kreću ka Europi, ali i krijumčare, da pronalaze nove rute, koje mogu biti vrlo opasne. Šefica EU diplomatije Federica Mogherini, upozorila je EU da oko 450.000 raseljenih osoba koje se trenutno nalaze u Libiji čekaju pravi trenutak da krenu ka EU. Već ovog vikenda, libijska i italijanska obalska straža je spasila nekoliko brodova sa ukupno više od 1.000 izbjeglica. Aurélie Ponthieu, djelatnica organizacije Liječnici bez granica, koji su svo vrijeme krize u kampovima sa izbjeglicama, za medije je rekla kako plan koji je usaglašen pokazuje još jednom da su europski lideri izgubili kontakt sa realnošću. “Ako ovaj cinični plan bude proveden, za svakog Sirijca koji rizikuje svoj život na moru drugi Sirijac će imati šansu da dođe do Europe iz Turske. Ova okrutna kalkulacija svodi ljude na puke brojeve, negirajući im ljudska prva i zanemarujući njihovo pravo da traže zaštitu u Europi.”
Foto: Are You Syrious
Kritičari ovakvog plana također upozoravaju da EU gubi svaki politički instrument protiv Erdogana u slučaju da on počne vraćati izbeglice u Siriju ili bilo koju drugu zemlju odakle dolaze, ili da jednostavno zanemari njihova prava i ostavi ih na ulicama da se snalaze za sebe. Jedino rješenje, smatraju borci za ljudska prava, ali i pravni eksperti, pa i neki političari, jeste da granice Europe ostanu otvorene. Takvo rješenje predlaže i novi pokret DiEM 25 (Pokret za demokratiju u Europi), kojeg zastupa bivši grčki ministar finansija Yanis Varufakis. “Kada vam neko pokuca na vrata u ponoć, uplašen, povrijeđen, gladan, sa djetetom koji vrišti u naramku, moramo jednostavno otvoriti vrata, bez analize o tome koliko nas to može koštati, ili pokušaja da ih odgurnemo ka susjednim vratima”, poručuju iz DiEMa.
Prema dostupnim podacima, više od milion ljudi ušlo je u Europu prošle godine. Na tom opasnom putu ka Europi, oko 4.000 ljudi se utopilo, od čega 400 ove godine. Nema nagovještaja da će izbjeglički talas uskoro biti obustavljen.
