U trenutnoj političkoj atmosferi, da li je moguće krenuti naprijed i početi rješavati neke od osnovnih ekonomsko-socijalnih problema?
Sa ovom vladajućom strukturom koja je sve samo ne stabilna, nažalost sumnjam da ćemo izaći na dobar put. Reformska agenda se provodi kako kome odgovara ili ne odgovara, član Presjedništva iz reda hrvatskog naroda jedan dan predaje aplikaciju za EU dok drugi priča o podjeli Mostara zajedno sa koalicionim partnerom. Rade se kontradiktorne stvari, kako u Federaciji tako i u RS. Nacionalizam vlada, ljudi ne rade, radnička prava se smanjuju na minimum ljudskih uvjeta za rad. Kao takva, naša BiH nije privlačna stranim investitorima, što znači da za sada nema pomaka u rješavanju ekonomsko socijalnih problema. SDP BiH je opozicija vlasti, ali ne europskom putu. Ipak, aplikacija koja je predana nije kredibilna, i postavlja se pitanje kako se uopće moglo desiti da predamo aplikaciju, kada osnovne uslove nismo ispunili, kao recimo presudu Sjedić-Finci, koji je glavni preduslov za ulazak u Europsku Uniju.
SDP je trenutno u jednom marginalizovanom položaju u BiH, posebno nakon debakla na zadnjim izborima. Zbog čega je narod izgubio vjeru u socijaldemokratiju?
Nas su narod i naši glasači kaznili 2014. godine na Općim izborima, nakon čega smo odlučili biti ne samo opozicija vlasti, već i valjana alternativa vlasti. Također smo naglasili da ćemo podržati aktuelnu vlast u onim stvarima koje prepoznamo kao korisne za narod. Nakon izbora 2014. skoro godinu dana smo radili na unutarstranačkim reformama, na reevidenciji članstva, uvođenja sistema jedan član jedan glas, samim time smo održali komunikaciju sa našim članstvom, te im dali pravo da biraju i budu birani u organe SDP BiH na svim nivoima, kao i da se kandiduju za predsjednika SDP BiH, te svojih općinskih/gradskih, te kantonalnih/regionalnih organizacija. I sada se punom parom spremamo za lokalne izbore 2016. godine. Djelujemo kao alternativa, te se nadamo da će to narod prepoznati, jer mislim da je SDP BiH danas jedina iskrena lijevo orijentisana partija koja je dovoljno jaka da okupi oko sebe partije sličnih razmišljanja kako bi napokon imali i taj drugi prijeko potrebni blok u BiH koji će se jasno i glasno boriti protiv podjela, veličati tekovine Bosne i Hercegovine kao države svih njenih građana.
Zašto i 20 godina nakon rata u BiH najveću podršku među biračima imaju stranke sa nacionalnim predznakom, a posebno one koje vode nacionalističku politiku?
Ovo je pitanje koje se ja cijelo vrijeme pitam. Ja imam svoje mišljenje o tome, koje je sljedeće. Bio je rat, o ratu neću da pričam iz razloga što sam tada rođena i ne znam dešavanja, znam ih iz medija, priča starijih i slično, ali postoje sudovi koji će donijeti presude i nadam se staviti tačku na taj dio istorije. Od rata do danas, a to je 20 godina još se nije stanje smirilo i stabilizovalo, ne zato što je narod to htio, nego zato što je narod doveden da živi na rubu egzistencije, jer industrije nema, novca nema, ljudi ne rade, frustirirani su, veliki proizvodni giganti koji su zapošljavali cijele gradove su prodati za jednu marku, a niko nije preuzeo odgovornost. U našoj državi, vlastodršci koji su mahom iz stranaka nacionalnog predznaka jako dobro barataju nacionalizmom, to je postala jedna vrsta biznisa. Napravili su šablone prema kojima sve u njihovu korist jako dobro funkcioniše. Zbunili su narod, rekli im da biraju čiji su, a do rata to ljude nije ni zanimalo. U našoj Bosni I Hercegovini je na snazi fašizam. Fašizam u 21.vijeku, u 2016. godini, u Bosni i Hercegovini tek sada dolazi do izražaja, kada se ratni zločinci dočekuju od visokih državnih dužnosnika, kada se na stadionima pjevaju nacionalističke pjesme, kada se otvara studenski dom po čovjeku koji čeka izrizanje presude u Haagu za zločine u ratu, kada se dijeli Grad Mostar na geta, kada se Bosna i Hercegovina želi podijeliti na tri dijela. I svi to osuđuju i pišu, i pričaju i žale se šta nam od države rade, ali se onda vraćam na pitanje ako smo svi protiv njih, ko je onda glasao za te nacionalističke partije? Sa druge strane, ne smijemo zaboravili činjenicu da desni centar i desno orijentisane stranke pobjeđuju i jačaju u cijeloj Europi, što se samim time reflektuje i na našu državu.
Pripadate mlađoj generaciji političara, može li Vaša generacija vratiti povjerenje građana i biti razlog za optimizam?
Ja vjerujem da može, moja generacija je generacija koja je rođena u ratu, koji nije imala kada biti zatrovana nacionalizmom, ali nikad se na zna. S druge strane, često čujemo od naroda da žele mlade obrazovane, evo nas sada tu, naravno treba nas biti puno više, pa ćemo sada da vidimo imamo li priliku kod naroda da se pokažemo.
Vi ste neko ko se uspio izboriti za svoju poziciju na političkoj sceni, što je, priznaćemo, kod nas mnogo teže kad ste žena. Sa kakvim ste se sve izazovima susretali zbog toga i kako ste sve to prevazilazili?
Biti mlad i žena u Bosni i Hercegovini nije lako na političkoj sceni, ali to nije izgovor da se bar ne proba. Zaista bježim od toga da me ljudi prepoznaju samo kao ženu i mladu. Da, naravno, ja to jesam, ali nije to moja jedina karakteristika. Kada sam se učlanila u GO SDP BiH Mostar 2010. Imala sam 17 godina, i nisam se učlanila jer sam žena, ili zato što sam mlada, već zato što sam bila željna znanja, jer me je politika oduvijek zanimala. Učlanila sam se jer sam shvatila da se samo kroz politiku mogu mijenjati stvari konkretno, a htjela sam, i još uvijek želim, da promijenim i probudim svijest kod ljudi u vezi fašizma u kojem živimo. Bila sam sita objašnjavanja zašto govorim hiljada, a ne tisuća, ili tračnice, a ne šine, u doba kada moje generacije u svijetu uče po dva, tri strana jezika, da se moram izvinjavati zašto govorim isti jezik na različite načine. Tačno je da sam danas dio političke scene Bosne i Hercegovine, ali to ne znači da ću ostati ako se sama ne potrudim. SDP BiH je prepoznao mlade ljude, što znaći da je prepoznat njihov rad. U drugim političkim partijama/strankama također znam jako mnogo mladih kvalitetnih ljudi koji su potrebni političkoj sceni Bosne i Hercegovine, ali jednostavno njihov trud nije prepoznat. I zbog toga bi voljela da i druge političke partije slijede primjer SDP BiH. Što se tiče izazova njih ima jako mnogo, sve nosi sa sobom i dobre i loše strane, pa tako i ova pozicija. Seksistički komentari su prisutni, ali iskreno, nisam ulazila u neki sukob ili raspravu vezano za takvu vrstu komentara, iza kojih su se obično kriju meni nepoznati ljudi. Smatram da svako ima svoje kvalitete, ali to nisu ni izgled ni godine, to je znanje i sposobnost čovjeka da bude dobar i to je nešto što je puno teže za postići i ostati takav cijeli život. Gubljenje je vremena to objašnjavati ljudima koji se drže torova, koji se dijele na “ove” i “one” i koji ličnu satisfakciju pronalaze u ponižavanju drugih i drugačijih. U svemu ovome je također bitna podrška, ne samo partijskih kolegica i kolega,već i svojih najmilijih, koji svaki komentar ili ružnu stvar dožive puno gore nego ja.
Kada je riječ o pravima žena, da li je naše društvo još uvijek u tradicionalnim obrascima?
Apsolutno.
Gotovo pa sva istraživanja koja se rade u BiH naglašavaju kako postoji mala zastupljenost žena u političkom i javnom životu naše zemlje? Zašto je to tako? Zašto su žene marginalizovane u politici?
2013. godine se napravio veliki iskorak u pogledu harmonizacije sa Zakonom o ravnopravnosti spolova kada je usvojeno da je nužno imati na kandidatskim listama 40 odsto žena, prva implementacija se desila na Općim izborima 2014. godine. Osiguralo se 40 odsto žena na listama, ali se te kvote danom izbora ponište. Pravo pitanje je koliko žena bude izabrano. Sa druge strane, marginalizacija žena u politici dolazi ne samo od glasača, već i iz samih stranaka, jedna od stranaka koja je danas na vlasti u svom programu žene smatra isključivo kao osobe koje služe za rast nataliteta jednog od konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini. One to nisu i dok se takav pristup ne iskorijeni bojim se da napretka na tom polju nema. U zakonodavnim klupama se riješavaju ovakvi i slični problemi, a ne vidim da sve izabrane žene smatraju da treba biti ovaj i/ili veći postatak žena na listama.
Kako promijeniti mišljenje da je politika isključivo posao za muškarce?
Prije svega moramo shvatiti da je naše društvo unatoč svim naporima još uvijek partijahalno, nažalost. Međutim, mnoge žene okrivljuju samo muškarce za takvu poziciju i viđenje žena na političkoj sceni. To nije tačno. Žene su te koje u većem procentu izlaze na izbore, ali se postavlja pitanje da li glasaju za žene? Uzmemo li obzir broj žena zastupljenih u politici, dolazimo do zaključka da žene ne glasaju baš za žene. Politika je posao koji je zaista otvoren za sve, i svatko danas ima pravo da se bavi politikom, nebitno da li je to muškarac, žena, mlad, star, srednjih godina, iz koje branše dolazi, kojeg je obrazovanja, itd. Pitanje je da li će ustrajati u tome. Kao što rekoh, politika nije isključivo za muškarce, već za sve i svakoga, pitanje je koliko će se neko istaknuti i da li će biti prepoznat od naroda. Imamo puno primjera uspješnih žena na političkoj sceni Bosne i Hercegovine, na njima je da mijenjaju mišljenje koje ste spomenuli, da se bore za prava žena, prepoznatljivost žena, podršku ženama. Ali ne smijemo zaboraviti i kvalitet koji je na kraju krajeva presudan na dan izbora. Barem je meni nebitno da li se radi o kandidatu ili kandidatkinji.
