Opozicija u Republici Srpskoj odavno je takozvana. Bez znakova navoda. Nije joj sistem Dodikov ubudale turio ovaj prefiks. Sami su sebe postavili u "takozvano stanje". Dakle, to je tek puka neformalna grupa ljudi u određenim interesnim organizacijama, koja se okupila da bi...E, jebi ga, ne znaju ni oni šta bi.
Zapravo znaju. Za početak bi protestovali, ali ne mogu naći povod. Neko priča da bi to moglo biti poskupljenje struje. Dobar povod, al' na Islandu. Drugog i prečeg razloga nemaju.
Vidite, u entitetu koji može da kolabira svakog trenutka, u kojem ljudi umiru od gladi-bukvalno, u zemlji koja je MMF-ov najveći ovisnik, gdje jedna neisplata tranše znači gašenje infuzije za zdravstvo, školstvo, penzionere, poljoprivredu, u prćiji koja je najsiromašnija u Evropi, opozicionari RS-a, tvrde da će poskupljenje struje biti okidač za proteste, koji će opet dovesti do smjene vlasti...Ček, ček, ček!
Ko priča o smjeni vlasti???
To su samo autorove želje, čestitke i pozdravi. Ništa opozicija sa Čavićem, Borenovićem, Ivanićem i Bosićem ne tvrdi. Kakva crna smjena vlasti? Ko je spomenuo smjenu vlasti, moliću lijepo??? Ne, ne. Nego fino protesti u krugu porodice i utemeljivača opozicije, nekih pedesetak ljudi, lijepo kulturno, jedan autobus, malo transparenata...Ček, ček, ček...
Kakvih sad crnih transparenata? Niko iz opozicije ne priča o transparentima. Prvo, ko će to nositi, jebo te. A, drugo, treba, a to svi znamo, napisati nešto na transparentima. Primjera radi-Dole Vlada! Ali, opozicija u Republici Srpskoj ne želi nikakvu donju Vladu. Ona zapravo silno hinji, čak više i od vlasti da vlast ostane vlast, a oni opozicija.
U cilju preveniranja bilo kakvog ekscesa, prvi čovjek PDP-a Branislav Borenović, sa svojim najnovijim pulenom, Nikolom Dronjkom, zaputio se u jedan tržni centar i to na odjel za igračke. Znate one rafe, gdje je po starosnoj dobi rapoređena kineska plastikurija. E, tu su pronašli, za djecu od 6 do 9 godina, potpuno bezbjedne megafončiće, koji rade na dvije male baterije od voltu i po. Da se valjda ne deru suviše i ne remete kućni red i mir.
U svrhu autodestruktivnosti protesta, nekako se u istom market nađe i Rajko Vasić, nekada prvi megafon Milorada Dodika. Jer, ako neko zna pričati, a da ništa ne kaže, ako neko zna megafonisati ubudale, ako je neko sposoban da sjebe bilo kakvu primisao o suvislim protestima, to je Rajko Vasić. Ekspert, na više nivoa. Upravo im je Rajkan pomogao u odabiru najtišeg dječijeg megafončića, imitacije pravog, sve sa prigušivačem.
Stvar očigledno nije prepuštena slučaju. Zaboravilo se brzo to što je Rajko ostao bez posla zbog narečenog Dronjka i studenata mu. I što ga je nazivao uvredljivim imenima. Tek, za uspomenu i zajedničku ekspertizu pri odabiru igračaka, pala je i fotka.
Smijurija je to i lakrdija epskih razmjera. A, opet godoovskog narativa. Jer, apsurdno jeste, ali ništa se ne dešava. Beket u svom teatru, ostavlja gledaocu barem poruku. Opozicija u Republici Srpskoj, siturana negdje između "Kursadžija", replika "Crnog Guje" i pokušaja pajtonovštine, iza sebe ostavlja sprdnju i smijeh. Gorak, doduše smijeh, za sve one kojima se Dodik priheftao na vratnu aortu i već dvije gecenije, ne birajući krvnu grupu, siše krv.
I dok je prije dvije godine opozicija sličila na loš orkestar koji raštiman ne zna šta radi, ove godine je potpuno svjesna djelovanja na lokalnim izborima. A, djelovanje se sastoji u sljedećem, planski u narodu fingirati neke aktivnosti, a na stvari, ne raditi ništa, kako bi se pošto poto zadržao status quo.
Ovo je jedino logično objašnjenje.
Postoji i drugo, ali zalazi u domen epske fantastike . A, ono glasi- opozicija u Republici Srpskoj, iz petnih žila se trudi da dođe na vlast, povlačeći ingeniozne mudate poteze, koji će dovesti do mobilizacije stotina hiljada nezadovoljnih ljudi, a koji će onda pod rukovodstvom Bosića i Ivanića, izvesti malu revoluciju i povesti Republiku Srpsku u prosperitet.
Ako im je to cilj, onda je ozbiljnost kupovine plastičnih megafiona u rangu sedmogodišnjaka koji materi kaže kako se usrao u gaće, jer ga je mrzilo otići do toaleta.
Velim slika govori više od hiljdu riječi, od traktata i analiza, od uzaludnog udaranja po tastaturi. Dobro pogledajte fotografije. Iskreno, čine li vam se ovi likovi ozbiljni i da li bi im povjerili, šta znam, da vam zaliju cvijeće dok ste na putu?
Ne bi.
E, zato mi i nemamo opoziciju, tek plastične švrće, dječačiće koji se igraju svojim ...hmmm...megafončićima i jedan drugom pokazuju čiji je veći.
Ili ja uopšte ne razumijem ovaj vic.
P.S.
Zbog obzira prema dječacima sa fotografije i osnovnim pravima djeteta, autor teksta je bio maksimalo obazriv i u korištenju pogrdnih naziva. U realnosti i napadi turetovog sindroma su preblagi za iste.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar
