Bojan Mikulić Mikula - čovjek za koga vrijedi ona fraza “o njemu najbolje govore njegove pjesme”, pjesme koje na jedan prirodan, prihvatljiv i narodski način dočaravaju svu apsurdnost okruženja u kome živimo. Mudrost prikupljena u seoskim kafanama, na slavama, okupljanjima… prožeta jednom dozom humora i ismijavanja malograđanštine u njegovim pjesmama, stavljaju Mikulu među jednog od vodećih kritičara sistema sa ovih prostora, koji jasno i glasno govori ono što misli.
U intervjuu za magazin BUKA Mikula govori o društveno-političkoj zbilji u zemlji, osobinama naroda koji živi na ovim prostorima, izgubljnim vrijednostima, kao i konstantnoj nepravdi.
Mikula je počeo da se predstavlja široj javnosti putem Youtbe-a, sa pjesmama koje su za kratko vrijeme postale prepoznatljive među ljudima, a nakon nekog perioda uslijedio je i album, opet zanimljivog naziva “Sloboda i druge bajke”. Trenutno, ima mnogo planova, a za početak nam je otkrio da dosta vremena provodi na probama, te da bi ga uskoro mogli gledati i na koncertima u gradovima regiona.
“Sad sam stalno na probama sa bendom i uskoro krećemo sa svirkama po regionu, a ako Bog da i šire. Čim se ta mašina pokrene vjerovatno ću se baciti na nove projekte. Živ sam pa ću se truditi i da budem živahan“, rekao je Mikula na početku našeg razgovora, najavljujući planove za neki naredni period, nakon čega smo se odmah prebacili na teme o kojima i sam najviše pjeva.
Mikula, kroz tvoje pjesme se skoro uvijek prožima ta društveno-politička zbilja u zemlji. Kada se osvrneš, koliko si uspio prenijeti ljudima koji te slušaju ono što si htio?
Pa kao prvo, nisam im rekao ništa što već i sami nisu znali. Možda je samo način na koji sam to glasno rekao jasniji nego što smo navikli. Očigledno sam rekao mnogima ono što im je već bilo na vrh jezika, tako da sa te strane mislim da sam vjerodostojno prenio poruku ciljnoj grupi : zapostavljenima.
Ono što je zanimljivo i po čemu si prepoznatljiv je taj način na koji se obraćaš publici, iz perspektive običnog malog čovjeka. Ali ono što mene zanima, koliko je baš taj mali čovjek svjestan onoga o čemu ti pjevaš?
Svjestan je naravno, samo je i dalje mali, isuviše mali da bi moje riječi na njega uticale više nego riječi nekog političara. Neko kome je manipulacija u opisu posla sigurno je vještiji u tome od mene. Mali čovjek je tu sitna ribica koja se bori da živi što duže, po mogućnosti da ne izlazi pred grabljivicu. Ne vjeruje nikome pa ni masi istomišljenika jer je svjesna da je mala i nemoćna. “Proleteri svih zemalja ujedinite se!” Sjećate li se toga? E pa nije uspjelo ni tada kad se mnogo više vjerovalo u to nego danas… Svak’ se svojim dupetom zabavio .
Slušajući tvoje pjesme i način na koji izgovaraš riječi, skoro pa da možemo da zamislimo okruženje i ljude o kojima pjevaš. Ono što me interesuje je zašto si se uopšte odlučio da se predstavljaš na ovaj način, kako sebe tako i društvenu zbilju?
Pa vjerovatno zato što to dobro radim. Zar to nije društvena zbilja? Jeste. Zar to nije govor koji svakodnevno čujemo, barem u našim krajevima? Jeste. Naš narod je specifično duhovit i u osnovi dobar, nenametljiv. Naravno da ne generalizujem ništa, ima nas i ovakvih i onakvih, ali kažem u osnovi. Jednostavno, prirodno mi je da pjevam tim jezikom, kad sam otvorio usta to je iz njih izašlo .
Kada pogledaš unazad i prisjetiš se problema koje si opjevao na svojim početcima, da li se išta promijenilo? Nekako se čini da se svake godine samo ponavljaju isti problemi, iste priče koje nas muče?
Sjećaš li se one moje “ Danas je još dobro, sutra će bit gore “?
Naravno.
E pa tako je nažalost. Opet ponavljam, meni je dobro ali ima ljudi koji jedva žive. Nekima je u međuvremenu gore, nekima možda i nije. Isti problemi se ponavljaju zato što su im rješenja ništa drugo do prelivanje iz šupljeg u prazno. Kad imaš problem onda ga valja riješiti, a ne zataškati. Kad si dužan pare treba da ih zaradiš pa vratiš, a ne da ih posudiš od drugog pa onda po isteku tog novog roka imaš isti ili još veći problem.
Fale trajna rješenja i smisleni dugoročni planovi. Znate li kada ću da povjerujem da se nešto dobro radi? Onda kad vidim da je u fokusu domaća proizvodnja hrane. To možemo, a ne isplati se .
Zašto?
Jer je neki ministar skvrčio pare. Smrt takvima!
Možda nisam objektivan, ali jedna od tvojih pjesama koja na najbolji način oslikava stanje u našem društvu je “Da ja teb’ kažem”, koja je i prva iskočila kao svojevrstan hit. Nekako si u ovoj pjesmi pokazao svu arogantnost onog sloja koji se nezasluženo izdigao iznad ostatka građana, ali i tu pomirenost običnog čovjeka sa teškim i nepravednim životom. Ima li nade da se ovakvo stanje promjeni na bolje ili bar da počnemo da razmišljamo drugačije?
Pazi, ja sam skrenuo pažnju na to da smo se pomirili sa nepravdom, nisam rekao da je OK što je sve to tako. Treba uvesti pravila igre, a to je jako teško jer pravila igre pišu bankari. Dok god je tako, parama će moći da se kupuje sve, pa tako i ljudski životi. Surovo zvuči ali je tako, šta da vam kažem. Sve dok se vlašću ne pozabavi neko kome je do naroda a ne do vlasti, biće nam : “ Od danas do sutra, pa dokle ko doćera “
Ali gdje je nestao u ljudima taj revolt?
Nestao je, smislili su vakcinu protiv njega… Nismo gladni i imamo zabavu, kakvu takvu. Kao malom djetetu, dobili smo cuclu da nam zamijeni sisu. Ulijenili smo se, ne znam šta da kažem . Valjda je većina manje ili više umiješana u sve to… Nekog je neko preko neke veze negdje zaposlio pa mora da ćuti. A valjda smo i iscrpljeni od ovog leta alla muva bez glave.
Ipak, ti još uvijek najviše pažnje posvećuješ toj društvenoj nepravdi, koja je kod nas uveliko pustila korijene. Ko je po tebi kriv za ovakvo stanje koje je postalo jedna svakodnevnica? Narod ili oni koji ih predvode?
Narod ne predvodi niko, oni zavode narod, u tome je kvaka. Jedan zidar iz Novog Pazara mi je nekad rekao : “Narod krivim dok ne počne da se puca, a onda ga žalim…” Tako nekako, namame te na jedno pa ti uvale drugo, zar su to vođe? I drugo, ako jesu, kuda nas to vode ? Daj nek’ neko kaže gdje je cilj? Gdje smo mi na cilju? Koga i čega ima tamo? Početkom devedesetih narod je izabrao vođe i imali smo rat u kom su svi gubitnici, a u isto vrijeme se svako smatra pobjednikom, za dlaku… E ta dlaka će nam glave doći!
Kada pogledaš trenutnu političku situaciju u zemlji, koja se godinama ne mijenja, ljude koji nas navodneo zastupaju, vidiš li ikakvu budućnost, da ne kažem svijetlu?
Rade na zaglupljivanju, a to je lak posao. Mnogo lakše je nekog zaglupiti nego ga naučiti nečemu. Život je vječita borba sa težom. Ako se pustiš – padaš i sam od sebe. E sad zamislite kako je kad vas neko ili nešto vuče dnu. Treba izdržati, a mnogo je lakše pustiti se da te nosi matica. Nemam ideju kako tome stati u kraj, ali nastojaću da se borim protiv promocije gluposti koliko god je to u mojoj moći. Za sada toliko mogu.
Razgovarao Milovan Matić
