<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Srebrenički kandidati za načelnika: Opet narod dijele na četnike i balije, Karadžićeve i Alijine

Ćamil Duraković i Mladen Grujičić za BUKU

U Srebrenici, gradu u kojem danas većina ljudi živi na ivici siromaštva, gradu iz kojeg se bježi glavom bez obzira, gdje su mladim ljudima jedina opcija malobrojne kafane, a stalna tema bezuspješna potraga za poslom, opet je došlo vrijeme da za podgrijavanje nacionalnih tenzija i prebrojavanje krvih zrnaca.

27. april 2016, 12:00

 Za dosad zaboravljenu i od svih napuštenu Srebrenicu, izbori su sve bliže, a lokalne kabadahije koje sebe nazivaju političarima već su krenule u još jednu bjesomučnu borbu za fotelje, i to po dobrom starom receptu: podjelom naroda na naše i njihove, na Srbe i Bošnjake, na četnike i balije, na Karadžićeve i Alijine. 

I dok se stanje nacional-primitivizma vraća u ovaj mali gradić, već su se iskristalisali nosioci  "političke borbe", kandidati za načelnika Srebrenice. 

Tako su srpske partije podržale Mladena Grujičića za kandidata, a bošnjačke, kako ih njihovi članovi nazivaju, aktuelnog načelnika Ćamila Durakovića.

Zbog ovakve situacije u ovom uništenom gradiću, odlučili smo se da porazgovaramo sa obojicom kandidata, a njihovi odgovori, prožeti stalnim prebacivanjem krivice sa jednih na druge, nisu nas nimalo začudili.

Ćamil Duraković: Dobru ste mi ideju dali, otići ću na mjesta gdje su pokopane srpske žrtve, bezuslovno


Koji su Vaši trenutni ciljevi i šta želite da postignete eventualnim dobijanjem novog mandata?

Mi smo od prošle godine, nakon investiciono-razvojne konferencije, napravili jedan preokret u Srebrenici, odnosno poslali jednu novu i jasniju poruku Srebrenice i njene budućnosti. Mi smo započeli dosta projekata, posebno sa Vladom Srbije. Pored toga, biće tu projekata sa Vladom RS, Vladom FBiH, Vijećem ministara i mislim da je kontinuitet onog što smo započeli i na čemu smo se bazirali prethodne četiri godine. Bili smo manje prisutni u medijima kada su u pitanju negativni razlozi, a sa druge strane kreirali smo radna mjesta, bazirali se na razvojnu politiku i zato imamo konkretne dokaze. U četiri godine je otvoreno oko 300 radnih mjesta u realnom sektoru. Želimo nastaviti u tom duhu. Uspostavili smo industrijske zone koje izgrađujemo, nadograđujemo i razvijamo. Dovodimo projekte, proširujemo radna mjesta i stvaramo uslove da bi bili rasterećeni od te politike kojoj ćemo, nažalost, ove godine svjedočiti. U demokratiji je praksa da ako neko smatra da je radio dobro, on pokušava da obnavlja mandat. Ako odustane, on ili nije radio dobro ili nešto nije u redu. Ja obnavljam mandat, a građani treba da daju svoju riječ. 

Evo, Vi ste kandidovani ispred bošnjačkih partija, a Mladen Grujičić ispred srpskih. Dokad će Srebrenica i njeni građani biti zarobljenici nacionalnih podjela za izbore?

Ja nisam predložen ispred bošnjačkih stranaka, već probosanskog bloka. A dokad će biti to prebrojavanje crvenih krvnih zrnaca zavisi od toga kako ćemo shvatiti da je prošlost bazirana na činjenicama pravnog karaktera. Dok ona ne bude zajednička, dotad ćemo se i prebrojavati. Očigledno je da je platforma srpskih stranaka da na poziciju načelnika treba doći osoba srpske nacionalnosti iz razloga da bi se priča o tom gradu relativizirala. To bi otvorilo neke temelje izborne kampanje ‘za’ i ‘protiv’. Sad se tu navijački nastupa, što me kao osobu vrijeđa, jer nije niko istupio sa nekom platformom i programom razvoja za sve građane. Sad se mijenjaju stvari, pa u roku od tri dana sadašnji kandidat gospodin Grujičić skloni Karadžićevu sliku sa porukom “Idemo dalje” sa svog Fejsbuk profila. Ne želim nikakve fejkerske stavove u smislu da je on za tri dana prestao biti fan Radovana Karadžića, koji je ratni zločinac osuđen za genocid u Srebrenici. Dotad će to biti tako. Kad bi Mladen Grujičić izašao sa nekim programom u kome on ne negira genocid u Srebrenici, koji je pravna činjenica, možda bi Bošnjaci mogli da počnu razmišljati o tome da li je moguće graditi neki zajednički život. Sve dok se negira genocid, minimiziraju brojevi žrtava i ne isključi revizionistička politika, imaćemo ovo. 

A koliko ovakva politika nacionalnih podjela utiče na građane u Srebrenici?

Vidjećemo. Mislim da se građani neće moći više varati na platformi nacional-primitivizma. To je priča koja više ne stoji. Ljudi se više interesuju kako će i od čega živjeti, te ko je sposoban napraviti takve stvari. 

Upravo sam razgovarao i sa Vašim političkim suparnikom Grujičićem, koji mi je odgovorio da on nije nikad dosad išao u Potočare na komemoraciju, jer niste ni Vi, ali i drugi bošnjački političari iz Srebrenice išli na srpska stratišta?

Ja sam u periodu kad sam bio zamjenik načelnika nudio predsjedniku skupštine da dođem u Skelane na obilježavanje stradanja bilo koje nevine žrtve rata, ali ja ne idem na mjesta kao što je Zalazje, gdje su poginuli borci. Ne mogu ja ići u Bratunac na groblje borcima Vojske RS. Tamo gdje je poginula nevina žrtva, bez obzira na vjeru i naciju, ja sam se nudio da dođem, ali sam tražio zauzvrat da predsjednik skupštine dođe u memorijalni centar  11. jula, ali je on to odbio. Prema tome, ja sam to radio prije šest godina, a on se sjetio sad, u jeku kampanje, da neko ne bi rekao da nije po mjeri svih građana.

Zanimljivo je da i Vi i Grujučić govorite da ste tražili nešto zauzvrat i da zato niste otišli. Zašto se uvijek mora čekati da neko drugi pristane na neke uslove? Kad će ljudskost biti na prvom mjestu?

Zato što je genocid u Srebrenici planetarno priznat zločin, a negiraju ga naši sugrađani. Srebrenica nije postala priča zbog stradanja bilo kog naroda, već po genocidu nad Bošnjacima. Ona je po tome planetarno poznata. Da se ne miješaju babe i žabe. Zločin je zločin, ali genocid je genocid, i tako ga definira međunarodno humanitarno pravo. Ne treba se prebrojavati svaka nevina žrtva, ali da učenici iz Kine dođu u memorijalni centar, a naši sugrađani to negiraju, to vrijeđa. A što se tiče odlazaka na takva mjesta, ja sam prvi istupao na takav način. Politički gledajući, ako ja sam odem na neko mjesto srpskog stradanja, ili on samo dođe u Memorijalni  centar, vjerovatno će nas to koštati, ali ako bi išli zajedno na jedno, pa na drugo mjesto… 

Je li to znači da Vi niste zbog političke procjene išli da odate poštu nevinim žrtvama?

Slušajte, ja zbog ljudskog odnosa nisam to uradio, jer nema spremnosti sa druge strane da se iskorači naprijed. Ja nisam bio spreman jer je to politički kukavičluk onih koji nisu spremni da to urade. Ja nemam problem da to uradim ni dan danas. Tako da se ja nisam time opterećivao i kao preživjela žrtva genocida vrijeđa me to da neko negira sve što je Srebrenica i imam lični stav oko toga. I evo neću iz principa da odem na ta mjesta. Eto tako stavite.

Ali opet se vraćamo na to da i Vi i Vaš protivkandidat imate sličnu priču o ovim temama…

Ma ne možemo mi biti isti.

Možete imati isti odbrambeni mehanizam po ovom pitanju.

Pa, naravno, pazite, ja kažem zločin koji ima sve argumente ne može da se prihvati, a onda se traži… ma ja neću biti dio kampanje i sistema koji će raletivizirati ili izjednačavati zločine. Mene ne interesuje kako neko hoće na silu da postavi nešto što još uvijek dokazujemo. Genocid u Srebrenici je dokazan, a ja ne znam ko je poginuo gore gdje oni obilježavaju. Nije me niko uputio i došao da kaže tu su poginuli civili, ovi, oni. Dakle, ja nemam namjeru da idem da žalim one koji su mene kao dječaka od 16 godina pokušali da ubiju u Srebrenici. To nema nikakve veze sa suživotom i onim što želimo raditi. Tamo gdje je poginula nevina žrtva ja ću da odem. Evo dobru ste mi ideju dali, uradiću to bezuslovno, otići ću na mjesta gdje su pokopane srpske žrtve.


Mladen Grujičić: Nisam išao u Potočare, ali ću pružiti podršku Bošnjacima kad postanem načelnik


Zbog čega ste se kandidovali za načelnika i koji će biti Vaši glavni ciljevi ukoliko pobijedite u ovoj utrci?

Mene izuzetno raduje i zaista sam ponosam što sam baš ja odabran između svih tih kandidata koji su bili u priči. Svjestan činjenice da će to biti olovan teret i da će biti mnogo pritisaka sa svih strana, ali isto tako i svjestan sam cilja kome stremim i koji imam na umu. Ne bojim se nikakve odgovornosti i nikakvog teškog rada, te u zajedništvu sa ostalim građanima želim da radim za dobro svih nas u Srebrenici.

Kad kažete cilj kome stremite, na šta tačno mislite?

Pa, cilj je i biće taj da se ovdje život poboljša, jer smatram da ima raznih mogućnosti i ima perspektive, samo što se to ne radi na pravi način, onako kako bi trebalo. Tako da ovdje sve manje ljudi vidi svoju perspektivu, a sve više ih napušta Srebrenicu. To se mora zaustaviti, ljudi nemaju posla, posebno mladi. Oni ne mogu da sklapaju brakove, u gradu ima više razvoda od vjenčanja. Malo se djece rodi, a starih mnogo umire. Sve to utiče na jednu poražavajuću demografsku sliku. Tome se mora stati u kraj, a to se dešava već 16 godina otkako su na vlasti bošnjački predstavnici. Mislio sam da će bar Bošnjaci bolje živjeti, međutim, ovdje je svima loše.

Vi ste kandidovani ispred srpskih partija, a Ćamil Duraković ispred bošnjačkih. Zašto Srebrenica i njeni građani moraju biti zarobljenici nacionalnih podjela za izbore?

Samo iz tog razloga što je nametnuta takva priča da se ovdje Bošnjaci i Srbi maltene gledaju preko nišana, da se tuku svaki dan. Iz tog razloga političarima odgovara da podijele ljude na dva tabora, da jedni imaju jednog predstavnika, a drugi drugog. Ovdje nisu svi zadovoljni ni ovim kandidatom bošnjačkim i to je nametnuto, ali oni moraju da to prihvate i podrže njega, jer ne mogu nikog drugog.

Pa, valjda će biti dva kandidata za načelnika? Kako nemaju izbor?

Znate kako, obzirom da je takva slika stvorena između Bošnjaka i Srba, mala je vjerovatnoća da će mene Bošnjaci podržati, iz prostog razloga što sam Srbin. Ali ima ljudi Bošnjaka koji su mi čestitali i rekli glasaćemo za tebe. Neće to biti neki veliki broj, ali raduje me da ima ljudi koji su pratili moj rad i vidjeli da ja ovdje želim bolji život za sve ljude u Srebrenici.

Ali dokad će se narod držati u tim nacionalnim okovima pred izbore?

Pa, ne znam. Vjerovatno će to potrajati još dugo vremena, dok se neki viši ciljevi ne podmire i ne promijeni neka cjelokupna situacija na nivou države. Srebrenica se izdvaja kao mjesto na kome se vrše potkusirivanja svih visokih političara i to je naš problem.

Gospodin Duraković mi je rekao da je Vaša kandidatura samo želja za dovođenjem Srbina na mjesto načelnika kako bi se izvršila relativizacija zločina koji su počinjeni nad Bošnjacima u Srebrenici.

Ono što on radi sada, smatra da će raditi Srbi kad bude Srbin načelnik. Međutim, to se neće dogoditi. Ja sam i do sada vodio organizaciju porodica poginulih i nikada nisam govorio nešto što nije provjereno, dokazano i tačno. Ne vidim mjesto tim njegovim izjavama. Jedino što mi pada na pamet je da to radi da bi pokupio političke poene i iz straha da ne bi neki Bošnjak glasao za mene, jer ja vodim politiku pomirenja, politiku jednog realnog čovjeka koji živi u Srebrenici i želi da sa svojom porodicom i sugrađanima živi u boljoj Srebrenici. Ja želim da pomognem svim ljudima sa kojima dielim život u ovom gradu. Ima tih izjava i biće ih još koje nemaju nikakvog smisla, poput one da će se Bošnjaci morati seliti ako dođe Srbin za načelnika. Ne seli niko zbog toga, već zato što ljudi nemaju od čega da žive i što im je sve uskraćeno. 

Rekli ste da vodite politiku pomirenja. Kakav je Vaš odnos prema zločinima nad Bošnjacima u Srebrenici i da li ste dosad bili na komemoraciji u Potočarima?

Ne, nisam išao na obilježavanja iz prostog razloga jer nisu ni bošnjački predstavnici nikad dolazili na obilježavanja stradanja srpskog naroda. S tim u vezi nismo ni mi iz organizacije išli, jer nismo bili nikad ni pozivani. Mi smo stalno pozivali bošnjačke predstavnike i načelnika da dođe na stratišta, na Zalazje, da on načini prvi korak kao prvi čovjek u gradu, pa ćemo mi. Ja smatram da svako treba da obilježava stradanje svog naroda onako kako dolikuje, ne provocirajući druge. Tako smo dosad to radili i ne vidim razlog zašto se to ne bi nastavilo. 

Ali u slučaju da postanete načelnik, hoćete li učestvovati u komemoraciji stradalim Bošnjacima u Srebrenici?

Imaće potpunu podršku u obilježavanju, ali ne mogu ja biti u organizacionom odboru kao što je to bio Ćamil Duraković. Imaju oni svoje bošnjačke predstavnike koji mogu to da vode i da budu dio toga. Opština bi pomagala u materijalnom smislu, ali bi ovaj put i Srbi bili pomagani.