Vrsta zaposlenja podrazumijeva rad u call centrima gdje agent vrši telefonsku prodaju određenog proizvoda i usluge kupcima u drugim zemljama, ili pak prima telefonske pozive tih istih kupaca koji žele kupiti proizvod koji su vidjeli na TV reklami.
Broj oglasa za ove poslove ne jenjava, a sudeći prema tome, posao ide dobro i zarada za poslodavce je odlična.
Tražen posao
Sistem rada u call centrima je podijeljen na takozvani “inbound“ sektor gdje radnici primaju telefonske narudžbe, kao i “outbound“ sektor u kojem se vrši standardni teleshopping i nude proizvodi.
Ove vrste poslova su posebno raširene u Indiji, Filipinima i zemljama trećeg svijeta u kojima su prosječne neto plaće niže nego u zapadnim zemljama.
Većina call centara u BiH je okrenuta tržištima Njemačke i Austrije i kao jedan od uslova za dobijanje posla su odlično poznavanje njemačkog jezika.
Na portalu Posao.ba primjetan je veliki broj oglasa za rad u pozivnom centru.
Kako je za Faktor kazala voditeljica marketinga na portalu Posao.ba Edina Šehović, čak 6,4 posto od ukupnog broja objavljenih oglasa na portalu bilo je raspisano za poslove radnika u pozivnom centru.
''U odnosu na 2014. godinu, zanimanje call operater popelo se sa trećeg na drugo mjesto na listi 10 najtraženijih zanimanja u BiH'' – navodi Šehović.
Uslovi rada
Osim odličnog poznavanja stranog jezika i rada na računaru, od kandidata se traže komunikacijske vještine, sposobnost prezentacije i pregovaranja, a vrlo često i prethodno radno iskustvo na sličnim poslovima.
Plaća call agenta varira od rezultata prodaje. Šehović kaže da je portal Plata.ba u istraživanju otkrio da je prosječna neto plaća 761 KM. Iskustva nekih radnika kažu da radno vrijeme, zavisno od call centra varira od osam do devet sati, a radnici imaju nekada pauze od 30 ili od 60 minuta, opet zavisno od poslodavca, piše Faktor.
Brzo bogaćenje na berzi
Da ima i negativnih primjera rada pozivnih odnosno call centara potvrđuje slučaj firme Dunmorr Group AG iz Švicarske. Ova firma je osmunjičena da je 2011. godine napravila niz nelegalnih call centara u BiH i preko njih vještački proizvodila interes za dionice, što je dovodilo do njihovog rasta na berzi.
Policija je sumnjala da se posredstvom call centara trgovalo dionicama na njemačkoj berzi i da je gotovo 160 zaposlenika svakodnevno iz Bosne i Hercegovine pozivalo građane Evropske unije, lažno se predstavljajući na njemačkom jeziku i obećavajući im brzo bogaćenje dionicama na berzi.
Tužilaštvo BiH je vodilo istragu protiv vlasnika firme braće Gorana i Zorana Samardžije, da bi 2014. godine obustavili istragu.
