Ovdje je sve jaranska politika

Objavljeno: 16.06.2011. - 05:54

“Danas su umjetnici frustrirani zbog ovakvog katastrofalnog odnosa prema njima i prema onome čime se ti ljudi bave. Moje je iskustvo negativno prema svim pokrenutim inicijativama za promjene u kulturnom životu grada Banjaluke i RS, što od samih umjetnika i organizacija iz kojih dolaze, što od (ne)odgovornih. Nevjerovatno je da svi podržavaju nerad i boje se novih ideja”, rekao je Mario Lukajić, glumac iz Banjaluke u intervjuu za BUKU.

Autor: BUKA intervju
Veličina slova: a a a

U intervjuu za BUKU Lukajić govori o onom što se kod nas zove kulturna politika, uticaju politike na kulturu i angažovanosti umjetnika. Neizostavno je bilo i pitanje o situaciji u Gradskom pozorištu Jazavac, gdje je Lukajić jedan od osnivača.

 

Kako komentarišete kulturnu politiku grada Banjaluke, ali i Vlade RS? Čini se da iz godine u godinu sve manje novca ima za oblast kulture.

Poslije ovoliko godina komentarisanja, nemam više volje niti snage komentarisati nešto što neko naziva kulturnom politikom, a što nije ni kulturno ni politika. U vrijeme u kojem nažalost živim zajedno sa svojim kolegama umjetnicima i kulturnim radnicima i dijelim poražavajuće uslove za rad i vijesti o "kresanju" budžeta i nedostatku novca za ono po čemu će nas  jedino pamtiti u ovom konglomeratu. Trebam li išta reći pored toga da državi nije skup glumac koji godinama ne dolazi na posao, a pritom prima platu (i to dobru) i košta ju godišnje više nego što ona obezbijedi za godišnji vaninstitucionalni kulturni program? E to je naša kulturna politika!

Prepoznajete li usmjerenu i dobro osmišljenu kulturnu politiku onih koji su zaduženu za raspodjelu sredstava, naravno, mislim na sredstva u oblasti kulture?

Jedino što prepoznajem su koraci djelovanja prema nerazvijenim opštinama, tj. decentralizaciju kulture, što je u redu. Napokon se neko sjetio (vjerovatno mlađi kadar) da postoji život i izvan Banjaluke, negdje u Kneževu, Vlasenici, Srebrenici, Kostajnici... A raspodjela novca u kulturi opet ide onom linijom poznanstva, "dobrih odnosa" i politike, ali ne one kulturne nego "jaranske". Strašno!

Koliki teret nosi kultura na našim prostorima zbog toga što se na rukovodeća mjesta kulturnih institucija postavljaju oni kojima se prije stručnosti gleda partijska knjižica?

Ako neko nije shvatio da se mora baviti politikom ako želi sjesti u stolicu, onda neka već sada osnuje stranku ili se priključi nekoj već "afirmisanoj" partiji i na taj način ne prepusti mjesto nekome kome je kultura egzotika. Trenutna situacija u Banjaluci i nije loša glede kompetentnosti na rukovodećim  mjestima kulturnih institucija, mada uvijek ima "genijalaca" koji zamišljaju da je direktorska fotelja ekvivalentna onoj u "firmi", pa se to veoma očito i negativno odražava i na kulturni program.

Da li su umjetnici kod nas na neki način uljuljkani u svakodnevnici, jer ne osjeti se bunt i kritika prema društvu u kojem djeluju?

Danas su umjetnici frustrirani zbog ovakvog katastrofalnog odnosa prema njima i prema onome čime se ti ljudi bave. Moje je iskustvo negativno prema svim pokrenutim inicijativama za promjene u kulturnom životu grada Banjaluke i RS, što od samih umjetnika i organizacija iz kojih dolaze što od (ne)odgovornih. Nevjerovatno je da svi podržavaju nerad  i boje se novih ideja. Nevjerovatno je koliko velikih povrijeđenih sujeta stoji iza malih umjetničkih dometa istih, zaboravljajući da mi živimo u Banjaluci, Republici Srpskoj, zemlji iz koje "izlazi" tek poneki umjetnik na međunarodnu scenu pokazujući da još postojimo, tamo negdje na brdovitom Balkanu.

Smije li umjetnik biti nezainteresovan za politiku i društvene probleme? Često se od umjetnika mogu čuti riječi da ih ne zanima ono što se dešava u oblasti politike.

Ne samo da ih treba zanimati šta se dešava nego i aktivno sudjelovati. Svaki građanin treba da bude aktivniji u donošenju odluka koje ga se tiču, pa tako i umjetnik. Danas bi situacija u kulturi bila mnogo bolja da imamo više umjetnika koji su se uključili u politiku na vrijeme i aktivno radili na lobiranju i donošenju zakona u toj oblasti. Ja sam svjedok kako se stvari veoma lako mogu promijeniti na bolje. Kada sam aktivno učestvovao u lobiranju za Zakon o igrama na sreću i od toga, od ove godine, kultura dobija oko 140 000 KM! Trebam li reći da sam bio jedini iz kulture nevladinog sektora? Zamislite kolika bi suma bila da je još neko bio aktivniji...



Gradsko pozorište Jazavac je prošle godine bilo u problemima oko finansija. Kakvo je danas stanje u toj pozorišnoj kući?

I pored odličnih rezultata i 5 uspješnih sezona iza sebe, Gradskom pozorištu Jazavac nedostaje ozbiljna godišnja finansijska podrška, jer volontirati, složit ćete se, stvarno nema smisla nakon 5 godina. Ono na čemu ćemo ozbiljno raditi ove godine jeste na našem strateškom planu, a to je pokretanje inicijative kod Skupštine grada Banjaluka da osnuje Gradsko pozorište. Postoje mnogo manje opštine u RS koje su osnovale gradska pozorišta, ne vidim razlog zašto najveći grad u RS nema takvu ustanovu. I ne samo jednu, nego nekoliko njih.

Zašto bi Grad trebao finansirati Gradsko pozorište Jazavac (ili bilo koje drugo gradsko pozorište) ukoliko se uzme u obzir da su to institucije koje mogu same stvarati profit izvođenjem predstava ili uz podršku komercijalnih sponzora?

Niti jedno pozorište na svijetu ne živi, niti može da funkcioniše od prodatih karata i bez podrške Grada, Opštine ili Ministarstva. Koliko god profitabilno bilo, neophodna mu je pomoć javnog ili privatnog sektora. Brodvej funkcionise po sličnom principu i zato karte koštaju od 60 do 120 dolara. Budući da mi živimo ovdje, po toj cijeni karte ne bismo mogli prodati. Iz tog razloga je cijena karte simboličnih 6 KM, što mislim da je u redu, u ovakvim okolnostima.  Zašto bi Grad trebao finansirati ovakve ustanove ima nekoliko razloga: zato što grad ne čine samo parkinzi, garaže, tržni centri, zgrade, ulice, već i mjesta koje grad čine živim, a to su sva ona mjesta zabave, sporta, umjetnosti, zato što grad Banjaluka nema gradsko pozorište, gradsku galeriju i slično, zato što je umjetnost jedina "stvar" koja nas u očima ostatka svijeta čini veoma sličnim ostalim kulturama, zato što Gradsko pozorište Jazavac pored kulturnog značaja ima i socijalni značaj za Grad Banjaluku i zato što je "čovjek biće koje hoće,a ne samo koje mora", a ja hoću da živim u kulturi i ne moram da trpim nekulturu.

Kad pogledate iza sebe, tu je decenija glumačkog rada i pet godina Jazavca. Koliko ste zadovoljni postignutim i kakvi su Vam planovi za daljnji rad?


Najponosniji sam na Jazavac i cijelu ideju koja je prerasla i nadmašila sebe. Imam želju da radimo još bolje i da nastavimo tako. Poslije zatvaranja sezone slijedi nekoliko gostovanja na festivalima i rad na planovima za 6. sezonu. Planovi su kao i svake godine veliki, a u cilju ostvarivanja što boljih rezultata. Djelatnost Jazavca će i dalje biti usmjerena ka unapređenju pozorišne umjetnosti i animaciji pozorišne publike. Ovim  načinom promovišemo ne samo kulturu i umjetnost, već i grad Banjaluku. Kroz naš petogodišnji rad doprinijeli smo razvoju i rastu modernog društva, čime činimo urbani prostor interesantnijim i dinamičnijim za život i  rad. 

Mario Lukajić rođen je 1979. godine u Zagrebu. Akademiju umjetnosti u Banjaluci završio je 2004. godine. Diplomirao je ulogom Adolfa Hitlera u predstavi “Pacijent doktora Frojda”. Godine 2006. s prijateljima je osnovao Gradsko Pozorište Jazavac koje već pet godina ima veliki značaj u pozorišnom životu Banjaluke. Glumio je u velikom broju predstava, televizijskih serija i studentskih filmova. Neke od značajnijih uloga ostvario je u predstavama Naočari Eltona Džona, Tajni dnevnik Adriana Mola, Kako ubiti suprugu i zašto, Gavrilo…


Razgovarala Maja Isović

 

Komentari (9)
Objavljeno:
Uh što je ovaj Bad Dog potkovan. Vidi se da je djelatnik u kulturi. Tipičan primjer malog provincijalca, kojemu je jedino forum ostao da iskaže svu svoju frustraciju. Ja sam obična publika i mogu reći da je Jazavac jedini svjetli primjer u gradu, što se ne može reći za ostala pozorišta, a pogotovo ne za ove studente. Jednom sam se zeznula pa otišla pogledati, katastrofalno. Za podsjetiti je da je Jazavac napravio neke predstave koje su kultne postale i koje su postale dio našeg života. Koliko znam i gdje god sam spomenula Jazavac, vlada pozitivno mišljenje i maltene svi su upoznati sa tom pričom da su se mladi ljudi odvažili na takav korak. I što je najbitnije oni traju a nisu kao ta pozorišta koja si nabrojao koji igraju Darivanje vatre 15 godina. Zato za kraj poruka Jazavcu, izdržite sve pa i ove komentare ko fol slučajne a napišu dvije stranice kako bi pokušali umanjiti vaš značaj i popularnost. Naprijed gledajte..
Objavljeno:
"...Broj promasenih predstava u vasem teatru nadmasuje ove koje su bile malo manji promasaj. I prestanite bre vise da se zalite...."
Hahahaha... Potpuno tačno... Čak sam mišljenja da je ta malobrojna publika uglavnom mlada, i možete zamisliti kakav odjećaj teatra će isti imati kad malo "odrastu". Četvrtkom će im biti pitanje da ići u Jazavac ili na Džeja... Ili možda u Jazavac do 10, pa na Džeja poslije... Kada bi mladi direktor trošio energiju na kreativno umjesto na patetiku, možda, samo možda bi ta instituvija imala smisla... Trenutno, ako moram, ipak biram Džeja!
Objavljeno:
Jaaao, pa dakle novinarstvo je stvarno postalo subjektivno i jednostrano. Kada se procita ovaj intervju rekao bi covek da glumci i umetnici skapavaju od gladi a vlast to posmatra i ignorise. Cak da je to i tacno I da su umetnici na kolenima gospodin mladi glumac i direktor gore pomenutog teatra svakako ne bi trebao da bude glasnogovornik. Nije bilo toliko davno da su bilbordi grada Banjaluke bili oblepljeni parolama “Nama treba daska”, kampanja kojoj sam aplaudirao u to vreme, i bio odusevljen ozbiljnijom inicjativom NVO sektora. Pricalo se i tad o kulturnim politikama, o pravilima igre o sistemu, I onda odjednom paf…100 000KM predstava Braca i famozna ekskurzija za Njujork. Posecenost te predstave na toj of of Brodvejsoj sceni je bilo ocekivano malo manja od one sa tematikom klanja u Darfuru, koja je skupa sa ovom “nasom” bila deo programa koju je vodila ta respektabilna kuca. Dakle predstave zemalja gde se klalo, malo na sceni intelektualnog teatra u Njujorku. A da to je humane svrhe pomirenja I shvatanja toga svega sto se desavalo u tim zemljama, jedino sto te jadne zemlje moraju da plate to sve I to zestoko. 100 000!!!! Predstava je ljudima koji su je platili odigrana JEDNOM u Banja Luci. Slatko zar ne???
No odlutah od teme! Sistem, je mladi glumac spominjao. Sistem koji on zahteva mu nikad ne bi omogucio takvo bahacenje sa novcem poreskih obaveznika.
Mozda bi mladi glumac zeleo da podeli detalje svog odnosa sa upravom grada Banjaluke. Udruzenje od interesa za grad, objavljena je neka lista ako se ne varam. Mislim da bi mnogi iz NVO sektora koji se bave kulturom prodali desnu ruku za uslove koje je obezbedio grad za taj mali teatar.
Neko mi je nekad rekao, da niko poput umetnika nema toliko razvijen stav da je celi svet duzan pomagati samo njega.
Da se osvrnemo malo na kvalitet svega toga sto ovaj teatar radi. Imaju oni publiku koja ih voli i ta publika je…kako da se izrazim….simpaticna i veoma interesantna, ili su je imali???? Da uradimo jednu analizu. Nisam siguran u broj mesta GPJ, ali recimo da ih je 200. Dakle 200 mesta puta 6KM cini 1200KM jedno igranje sedmicno. Ako igraju 2 puta sedmicno to je 2400KM, sto na mesecnom nivou izadje na nekih 9600KM sto na godisnjem nivou cini 115 200. A kada bi se bas potrudili da igraju urnebesnih 3 puta sedmicno onda bi ova godisnja racunica iznosila 172 800 KM, a to je da rade 3 puta sedmicno po 2 sata. (u svrhu ove analize izuecemo pripreme, svestan sam da postoje i kostaju)
Lepa cifra zar ne, a sad zamislite da igraju 4 predstave ili 5 ili da karta kosta 10KM. Skupo? Da jeste….skupo je za ono sto je u ponudi. Razlog zasto GPJ ne moze da izvede gore pomenuto je zato sto nema te publike. Njihova stalna publika je kao sto rekoh simpaticna ali malobrojna. I to bi trebao da bude jasno ovom mladom umetniku koji je u isto vreme i direktor. Onog dana kada te predstave postanu malo vise od simpaticne onda ce broj publike da naraste. Tad ce gore pomenuta matematika biti I vise nego izvodiva. Predlog: Unajmite nekog ko se razume u teatar, ko ima oko I osecaj za dobro. Broj promasenih predstava u vasem teatru nadmasuje ove koje su bile malo manji promasaj. I prestanite bre vise da se zalite. Pa pogledajte svoje kolege is studentskog teatra, pogledajte svoje kolege iz DIS teatra, predstave koje pravi UDUS. Nemojte da mislite da ste bolji, da ste akademski obrazovani da ste profesionalci. Svi ste vi jos uvek amateri. I malo manje prozivajte ove nase drage kulturne TRUTOVE od kulturnih institucija. Njih je pravilo ministarstvo. A znate kako kazu : “Sta je to slon? Slon je mis pravljen po specifikaciji ministarstva” Pokazite kako moze bolje na primeru. Pokazite koliko ste para zaradili da vise ne prozivaju KULTURU rupom bez dna. Budite bre malo pametniji. Ovo su price vec ispricane 1000000 puta.
Raspisah se! A uistinu sve sto zelim da kazem je smanjite licemerstvo. Ili igrajte po bednim pravilima, i pricajte o pravdi i menjajte ih. Ili hvatajte VLASTELINE za rukave I cutite. Ne moze I jedno I drugo. To isto vazi za novinare, prikazite bre obe strane pa makar ste vi skriveni iza raznih, http-ova I www-ova………. poput mene.


Bad DOG.
Objavljeno:
Komentar prethodnika se ne zove "naputak u vezi kulture" nego "cinizam najniže vrste". Nepotrebno. Isti taj komentar više govori o samom komentatoru nego o "deckicu". Cccccccc.
Objavljeno:
Krasan deckic!
Nego...deckic nije apolitiziran.Naprotiv! Tvrdi da umjetnik mora biti saucesnik politike.
Vrlo jasana kulturoloska odrednica deckica.
Iz istih razloga i tvrdi da zeli zivjeti u kulturi(politicki glumac ili tako nesto) a nikako u "nekulturi " gdje politicki nemos ubjediti kulturnog da imas renome kulturnjaka.Mah...duga prica koju ionako nebi skuzio.
Samo ima jedan mali problemcic decko.
Nije kultura da ti svoje izgnanstvo(Hrvatska) reproduciras na protjerivanje svih nesrba iz B.Luke.To radi devastirani razum i podvodi se pod idiom fasisticko protjerivanje po rasnoj osnovi. Teritorija na kojoj djelujes je bosanska(kako vec netko ustvrdi) i trazi od useljenika da postuje narod (naciju)u koji je cergaski upao kao sto sam i sam u USA.
Ponavljam...ne prsi se sa kulturom i ne ocekuj da te kulturan shvati kad si zadat svijescu(vrlo ekspicitnom svijescu) da tudze prisvajas a svoje ne das.
To se zove varvarizam sa primesom kanibalizma a nikako kultura.
Ne uzimaj receno za zlo.Onako...naputak u vezi kulture.
Objavljeno:
@ Kako za koga Amri77,

ako je za tebe RS drzava, onda ti jednostavno nisi upoznat(a) sa pojmom drzave i nacinom na koji ona treba da funkcionira. "Uzivaj" dok mozes u toj "drzavi" - ona nema potencijal da jos dugo postoji. Pogledaj prave drzave, pa mozda i shvatis zasto! Ugodan dan ti zelim.
Objavljeno:
Kako za koga Amri! Za mene je RS drzava!
Objavljeno:
Mario, odlican je intervju, a najvise mi se svidja odgovor na ovo zasto grad mora da fiannsira jazavac... I ja hocu da zivim u kulturi a ne u nekulturi. :-) Cestitam ti na borbi za kulturu, jer se boris i u moje ime - imaj na umu da se boris u ime nas nekolicine, kad bude tesko eto ako ista znaci, uz vas smo!
Objavljeno:
Gospodine Lukajicu, hvala na vrlo interesantnom intervjuu. Samo jedna opaska: "... zaboravljajući da mi živimo u Banjaluci, Republici Srpskoj, zemlji iz koje "izlazi" tek poneki umjetnik na međunarodnu scenu pokazajući da još postojimo, tamo negdje na brdovitom Balkanu." RS nije zemlja, nego entitet u drzavi Bosni i Hercegovini.
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.