Četiri godine je živio u Srebrenici i radio sa najmlađim, bez podrške lokalne zajednice i o sopstvenom trošku.
Novac je zarađivao povremenim odlascima u domovinu, pomažući oboljelim od Alzheimerove bolesti i sav zarađeni novac je trošio na djecu, koja su svaki put sa iščekivanjem očekivala Johnov povratak.
Danas, John živi u Holandiji, muzičar je, ali u Srebrenicu se često vraća. Kaže da želi da sačuva prijateljstva koja je stekao tokom godina života u Podrinju, te da ne može da zaboravi taj period.
Iako je sada zaljubljen u Srebrenicu i ljude koji ovdje žive, priznaje da su prilikom prvog dolaska bili uplašeni i on i njegovi prijatelji i porodica što zbog negativnih priča koje je čuo o ovom području, a zatim i zbog kulturoloških razlika sa kojima se susretao.
"Na početku su svi bili zabrinuti zbog priča o Srebrenici u Holandiji koje su najčešće negativne zbog bliske istorije. Ali za mene, sve te istorijske priče nisu bile bitne, odlučio sam da ostanem zbog gostoljubivosti ljudi i njihove volje da brzo i lako sklapaju prijateljstva, pa sam poslije dvije i po godine odlučio da uštedim novac i vratim se ponovo da učim djecu sviranju muzike i upoznam bolje ove predjele", iskren je John.
Ni prošlost koja često kvari sliku o Srebrenici i ljudima koji žive u njoj nije mogla da spriječi ovog mladog čovjeka da napravi drugi dom u Srebrenici i da ga ispuni dobrim prijateljima koje danas smatra drugom porodicom, a koji su ga od samog početka odlično prihvatili.
"U nekom trenutku sam shvatio da sam u malom mjestu sa veoma bogatom kulturom i želio sam da upoznam što više tu kulturu i da se viđam s ljudima sve više. Tako sam gradio prijateljstva s nekim ljudima koja su se razvijala sve više i više", rekao je Moonen.
Ni jezička barijera ga nije spriječila da stvori odličan odnos sa djecom koja su pohađala njegove časove muzike, a mnogi od njih su sada tinejdžeri s kojim se druži svaki put kada dođu ponovo.
"Prvi put kada te vide, ne govoriš njihov jezik, ne poznaju te, sviraš drugačiju muziku koju oni ne razumiju, vjerovatno su mislili da sam sa Marsa ili Plutona, ali to je išlo sve bolje i bolje. Oni su dolazili ponovo i svaka naredna radionica bila je bolja, šalili smo se, bili smo opušteni, što je bilo veoma bitno za mene, super je da nauče da sviraju na gitari i bubnjevima, ali još bolje bilo kada ih vidim da se smiju i da se osjećaju dobro u mojoj blizini", kaže John Moonen o svojim malim prijateljima.
Kaže da su ogromne kulturološke razlike, ali da se lako čovjek privikne na nešto što je drukčije, a zanimljivo i lijepo.
"Za ljude ovdje je veoma bitno da budu zajedno, dok ljudi u Holandiji nemaju toliko vremena za to, možda sam se zato i zaljubio u ove predjele jer svaki trenutak ljudi provode zajedno i neko uzme gitaru i napravi zabavu ili razgovaramo, ali smo zajedno svaki dan", iskren je ovaj muzičar.
Kako bi svojim zemljacima i ljudima širom svijeta pokazao da u Srebrenici postoji mnogo lijepih stvari koje mogu nadjačati ružnu sjenu koja prati ovo mjesto, odlučio je da napiše knjigu u kojoj će prenijeti svoje utiske i doživljaje.
"Uvijek sam vodio mali dnevnik, samo za sebe u koji sam upisivao zanimljive događaje i doživljaje i tokom posljednjeg boravka odlučio sam da napišem knjigu o Srebrenici, o hiljadama lijepih priča o Srebrenici, a ljudi u Holandiji moraju da čuju lijepe priče o Srebrenici za razliku od onih koje čitaju u novinama svaki dan", rekao je John.
Tokom svog boravka imao je neizmjernu podršku roditelja i prijatelja koji su se sve više interesovali za Srebrenicu i posjetili su je nekoliko puta i zaljubili se poput svog sina. Dok boravi u Holandiji, ovaj interesantni mladić ostavlja zanimljivu poruku svim mladima, koje doživljava kao svoju porodicu da ostanu svoji i da slijede svoje snove.
"Zadržite dobro raspoloženje i ne trošite vrijeme na tuđe priče nego stvarajte svoje jer je to najvažnija priča koju imate", poruka je Johna Moonena.
