Kada je, sad već bivši gensek SNSD-a Rajko Vasić studente Republike Srpske nazvao kopiladima, nakon čega je i podnio ostavku na tu poziciju (doduše samo fiktivno), bilo je zaista nerealno pretpostaviti da je tu količinu prostakluka i primitivizma na političkoj sceni RS moguće nadmašiti, u bilo kom obliku – ikada. Ipak,to se dogodilo juče, kada se njegov, opet moram naglasiti „fiktivni“ nasljednik Luka Petrović, ili kako ga zove predsjednik RS „ortodoksni Trebinjac“,narugao sa svim građanima Republike Srpske, bez obzira na nacionalnu, partijsku ili bilo koju drugu pripadnost.
Odmah nakon pomenute izjave, u fejsbukov inbox stigle su mi desetine poruka od kolega i poznanika, a sve u kontekstu „vidje li šta reče Luka, jel’ moguće ovo?“.
„Moguće je naravno“, odgovaram i dodajem – „ovo je pravi Luka“. Malo ljudi u RS ima želudac za izgovoriti ovako nešto i ostati na nogama. Luka je pravi partijski čovjek, kome jednakim intezitetom rastu i političke ambicije, i imovinski karton. U takvoj situaciji, uz apsolutnu podršku predsjednika Srpske i MUP-a RS, Luka Petrović je, potvrđuje nam to i njegov cinični osmjeh – spreman na sve. Ali baš sve.
Kao potvrdu da je zarad lične koristi spreman na sve, valja se prisjetiti i lokalnih izbora 2012. u Trebinju, kada je, da bi u potpunosti preuzeo trebinjski SNSD – Luka Petrović svojih više od 1200 glasača koje kontroliše, okrenuo da glasaju za Nebojšu Vukanovića, čime je sa čela opštine, nakon osmogodišnje vladavine skinuo svog partijskog kolegu ali i najvećeg konkurenta Dobroslava Ćuka, što je na kraju najbolje iskoristio PDP-ov Slavko Vučurević, i pobijedio u tada vrlo zanimljivoj izbornoj trci.
Petrović dakle te 2012. ostvaruje svoj prvi veliki cilj – preuzima trebinjski SNSD, a već 2014. na Opštim izborima u BiH ostvaruje i prvi veliki izborni rezultat, kada je Istočna Hercegovina ogromnom podrškom SNSD-u, slobodno to možemo reći – spasila Milorada Dodika od gubitka predsjedničkog trona. Uvjerivši se u njegovu sposobnost manipulacije glasačkim tijelom, Dodik nakon skandala sa Vasićem shvata da je upravo Petrović čovjek koji mu je potreban na pozicji genseka stranke, te ga i postavlja na to mjesto.
Dodiku kao Miloradu Dodiku, Trebinje i Istočna Hercegovina ne znače ama baš ništa, ali kao pedsjedniku SNSD-a, znače mu mnogo, a najviše iz dva razloga. Prvi je taj parazitski hidroenergetski sektor (ERS, HET, RiTE Gacko) iz kojeg vlast (=SNSD) izvlači novac neophodan za politički opstanak na nivou cijele RS. Drugi razlog svakako je i bliskost sa episkopom zahumsko-hercegovačkim Grigorijem, koji uživa veliko povjerenje i ugled kod glasačkog stada, ne samo u nas Hercegovaca, nego Srba, ali i svih drugih konfesija u BiH, uopšteno.
S tim u vezi, Dodiku nije potrebno da zarad političkog uticaja, Hercegovcima ustupa bilo koju ministarsku poziciju u Vladi RS, niti će. Kafa sa vladikom i Kusturicom pod platanima, uz foteljice i podrume u hidroenergetskom sektoru, i više su nego dovoljne za vrlo veliku moć “Saveza nezavisnih socijaldemokrata” u Trebinju.
Da bi upotpunio svoju decenijsku sprdnju sa Trebinjcima, predsjednik Dodik je za konačni obračun sa opozicijom, i odugovlačenje potpunog ekonomskog sloma, a samim tim i nestanka RS, za svoje prvoklasno topovsko meso odabrao, eto ti slučajnosti, baš „ortodoksnog Trebinjca“ Luku Petrovića, koji ima želudac za popišati se po svima nama, onako uz osmijeh. Naravno, čim ga „ispuca“, prema nepisanom pravilu političke prostitucije, Luki slijedi sudbina Slavice Injac i drugih. Tada će se smijati samo Dodik, jer Dodik se u Srpskoj uvijek zadnji smije. Bar do sad je bilo tako.
Da ne bih dalje odugovlačio, a u vezi sa jučerašnjom, i za jedan gram mozga – ponižavajućom izjavom genseka SNSD-a, zaključio bi sa porukom: „Luka, svaka ti čast!“. Svaka ti čast „brate“, jer znamo svi mi da će za SNSD i ove godine glasati na hiljade djece poginulih boraca RS, studenata, samohranih majki, bolesnih i nemoćnih, pismenih i nepismenih, poniženih i „popišanih“ Trebinjaca, Hercegovaca, građana Republike Srpske (neko za paketić hrane, vreću krompira, 50 KM, foteljicu sa platom od 370 do 1500 KM – kako kome „grasi padnu“). One Republike Srpske u kojoj je borački dodatak 35 KM, dječiji nadoplatak 50, pomoć za kućnju njegu 80, najmanja penizija 160 (u FBiH 320 KM), broj stanovnika po kvadratnom kilometru 52 (u FBiH je 95), i u kojoj je vlast za treće i četvrto dijete u Budžetu za 2016. godinu odvojila nula KM. Zašto? Zato što režim u RS ima jedan jedini glavni cilj, a to je raseliti Srpsku i vladati što lakše i što duže. Dobro im ide, mora se priznati. Samo u Trebinju, u prvih 7 dana 2016. godine rođeno je JEDNO DIJETE.
Dakle, svi gore navedeni, prema pravilniku SNSD-a, ako izraze bilo kakvo nezadovoljstvo kvalitetom života u ovoj d.o.o. Republici, kako kaže gospodin Petrović – biće IZDAJNICI. Bravo. E sad, ako su ovi što se zovu opozicija – zaista opozicija, onda bi momentalno, kao prvi i jedini precizno definisan zahtjev, na narednim protestima, velikim slovima trebali ispisati:
1. SMJENA LUKE PETROVIĆA SA SVIH JAVNIH FUNKCIJA U RS. SAD I ODMAH!
Pa onda sve ostalo.
P.S. Da se razumijemo. Lupetanje SNSD-a od patriotama i izdajnicima, u bilo kojoj drugoj državi na svijetu ne bi prošlo ni kod maloljetnika. Ali, nije Luka Petrović pao „s Marsa“ i nije nam ga ubacio Vatikan. On je tu među nama. Mi smo Lukini – Luka je naš. Rođeni – ortodoksni Trebinjac. Nekog je sramota, a nekog i nije.
Dragiša Sikimić, glavni urednik portala “Moja Hercegovina”
