Srđan Blagovčanin Predsjedavajući Odbora direktora organizacije Transparency International za BUKU komentariše najavljene proteste u Banjaluci 14, maja.
Gdine Blagovčaninu, dva dana su preostala od najavljenih protesta i mitinga, kako se Vama sve ovo čini? Kako komentarišete proteste i kontramiting u Banjaluci?
Protesti su svuda u demokratskom svijetu legitiman način izražavanja nezadovoljstva, što je i garantovano svim relevantim dokumentima koji predviđaju zaštitu ljudskih prava, uključujući i naše zakonodavstvo. Kontra minitinzi, sa druge strane su dobro poznati recept koji koriste autoritarni režimi širom svijeta. U našem bližem okruženju po tome je dobro poznat bio režim Slobodana Miloševića. Korištenje takvih metoda kao što su kontra mitinzi znači da je vlast potpuno izgubila legitimitet. Bojim se da je ovo još jedan pouzdan znak da se neće birati sredstva da spriječi izražavanje nezadovoljstva građana.
Kada se sagleda čitava situacija, od same najave protesta, pa kontra mitinga, pa priprema za subotu, da li se, po vama, vlast u RS prepala protesta opozicije?
Postoji puno argumenata za tvrdnju da je vlast u paničnom strahu. Imali smo priliku da vidimo da je na različite načine pokušano da se spriječi održavanje protesta. Naravno taj strah je potpuno opravdan. Oni su potpuno svjesni katastrofalne situacije u koju je doveo entitet. Nezadovoljstvo zbog sveprisutne korupcije svakodnevno raste. Korupcionaške afere se više ne mogu ni pobrojati, šteta se mjeri stotinama miliona maraka. Čak je i Vlada formirana na očiglednoj korupciji. Finansijska situacija je na ivici kolapsa. Vlast je otvoreno priznala da nema sredstava da isplaćuje redovne obaveze.
Bojite li se nereda u Banjaluci 14. maja?Ko snosi najveću odgovornost za eventualne sukobe?
Sama činjenica da se vrh režima odlučio na kontra miting govori da su spremni na sve. Naravno jedinu i isključivu odgovornost za sve što se posljednjih 10 godina dešavalo ovdje i što će se dešavati 14 maja snosi ova vlast. Međutim, siguran sam da u institucijama za provođenje zakona postoji veliki broj časnih ljudi koji nisu spremni da slijede naredbe vrha koje bi vodile u eskalaciju stanja. Dobar primjer zato je i pad režima Slobodana Miloševića. I tada je vrh bio spreman na sve, samo više nije bilo dovoljno pristalica da ga slijede na putu u propast i haos.
Veoma je zanimljiva teza o izdaji i izdajničkoj politici SDS-a, a koja se toliko forsira u medijima i u nastupima političara iz vladajuće koalicije, kako gledate na to?
Teza koju potencira SNSD o izdaji i izdajnicima je potpuno besmislena ali vrlo opasna. Ali ako govorimo u kategorijama izdaje, mislim da je za primjer urušavanje bankarskog sektora u RS koje je prouzrokovalo štetu od gotovo pola milijarde veleizdaja. Ili afera Birač u kojoj je oprano oko milijardu marka isto tako veleizdaja. Mislim da ni građani više ne vjeruju onima koji iz kuća i stanova za koje ne mogu dokazati odakle im, na Dedinju, Beču ili Montekarlu, bilo koga optužuju za izdaju.
U isto vrijeme veoma je jak spin o tome kako proteste finansira Bakir Izetbegović, Turska, stranci, da li mislite da takav spin može upaliti kod građana?
Siguran sam da ne. Vlast se pretvorila u pravu mašineriju za proizvodnju manipulacija. U posljednjih nekoliko godina imali smo prilike da se naslušamo svakakvih teorija zavjere. Od para iz Budimpešte, pa do ljudi sa značkama koji ruše režim, pa preko centra u Tuzli koji koordiniše neke revolucije. Na kraju je režim pojeo sam sebe. Da parafraziram Lenjina, koji je to rekao za mangupe u vlastitim redovima, a u slučaju RS, to bi glasilo, režim će uništiti gangsteri u vlastitim redovima a ne nekakve obojene revolucije.
Čak će i građani RS koji izađu na proteste opozicije biti tretirani kao izdajnici, tako je rečeno. Kako to tumačite?
Još jedan dokaz da je vrh spreman na sve, čak na obračun sa vlastitim građanima. Praksa nas uči da svi režimi prije ili kasnije dođu u tu fazu, da im vlastiti građani koji traže svoja prava postanu najveći neprijatelji.
Mnogi će reći zašto protesti opozicije sad, kada imamo lokalne izbore za par mjeseci?
Ja mislim da se opozicija dugo vremena ponašala krajnje autistično I indiferentno. Ova vlast je dugo vremena uspijevala da dezavuiše opoziciju različitim manipulacijama o zajedništvu i patriotizmu, dok su zato vrijeme nestajale stotine miliona maraka iz budžeta koje su zvršavale na računima ljudi iz samog vrha režima. Tako da su protesti bili neminovni i to je bilo samo pitanje vremena.
Kako će se stvari razvijati nakon protesta?
Radi se o tome da je nezadovoljstvo građana stanjem u zemlji ogromno i ono može samo da raste. Razmjere pljačke koja se desila u protekloj deceniji su zastrašujuće. Mislim da mi još uvijek nismo u potpunosti svjesni tih razmjera. Vlast nema previše opcija čak ni kratkoročno. Sistematska pljačka koja se dešavala proteklu deceniju dolazi na naplatu. Budžet je pred kolapsom, PIO i Fond zdravstvenog osiguranja pred slomom. Jedina strategija vladajućih je da podiže tenzije sa međunarodnom zajednicom, drugim entitetom, opozicijom, kako bi preusmjerio pažnju sa ekonomske katastrofe do koje je doveo. Mislim da je takva vrsta strategije već istrošena. Ne možete beskonačno dugo raspisvati referendume koji se nikada ne dese ili provoditi reforme koje završavaju stanovima i kućama na Dedinju, Beču, Montekarlu za vrh, a za sve ostale siromaštvom i nezaposlenošću. Opozicija, ako je ovaj put ozbiljna, trebala bi napraviti neku vrstu alternativne vlade ili vlade u sjeni, koja bi izvršila inventuru stanja u svim oblastima i izašla sa prijedlogom mjera kako bi se pokušao izbjeći potpuni ekonomski slom.
