Snimio je više od tri stotine filmova, a zahvaljujući čuvenom ostvarenju Hajrudina Krvavca "Valter brani Sarajevo", njegovo glumačko umijeće vidjelo je više od 14 milijardi ljudi.
Tokom svoje bogate karijere, igrao je sa mnogim poznatim svjetskim filmskim zvijezdama, a sa nekima se i privatno družio – Liz Tejlor, Ričard Barton, Jul Briner, Sergej Bondarčuk, Orson Vels, Adam Vist...
Iako je njegov doprinos kinematografiji nesumnjiv i osvjedočen je brojnim nagradama, njega ni status zvijezde, ni mnogobrojni festivali nisu mnogo opčinjavali, niti su ga uspjeli odvući sa kolosjeka normalnosti.
Često je znao da kaže da nema ljepšeg posla od glumačkog. “Ljubiš se s glumicama, družiš s kolegama... A nije potreban ni neki naročiti talenat, ja sam živi dokaz za to”, govorio je na svoj račun ovaj velikan filmskog platna.
Velimir Bata Živojinović rođen je 5. lipnja 1933. u Koraćici kod Beograda. Otac Dragoljub bio je činovnik, a majka Tiosava domaćica. On i sestre Stanka i Nada bili su patrijarhalno vaspitani, pa je uvijek isticao da je sve što je kod njega dobro ponio iz svoje kuće. Iz Drugog svjetskog rata zapamtio je samo nekoliko nejasnih slika, a zahvaljujući sukobu svoga oca sa četnicima, dospio je, kao i čitava porodica, u Beograd. Kao dijete, nije ni sanjao da će biti glumac. U filmove se zaljubio kada je otkrio čar dvorana s velikim platnom. Obožavao je Džona Vejna, Klarka Gejbla, Erola Flina, Garija Kupera, uživao u jurnjavama i pucnjavama kauboja i mafijaša.
Kada je u bioskopu 20 oktobar vidio amatere AKUD Branko Krsmanović na probi, desila se ljubav na prvi pogled. Dolazio je svakodnevno da ih gleda, pozvali su ga da im se pridruži i od tada je gluma bila njegov životni poziv.
Završio je srednje glumačke škole u Nišu i Novom Sadu, nakon čega se iz trećeg pokušaja upisao na Pozorišnu akademiju u Beogradu.
Na filmu se prvi put pojavio 1955. godine manjom ulogom u filmu "Pesma sa Kumbare" Radoša Novakovića. Prvu značajniju filmsku ulogu ostvario je 1959. godine u filmu Vlak bez voznog reda Veljka Bulajića. Upravo je Bulajić jedan od redatelja koji će uvelike obilježiti Živojinovićevu kasniju karijeru.
Uloge Bate Živojinovića su bile raznovrsne, glumio je i heroje i zlikovce, glavne kao i sporedne uloge. Zenit njegove popularnosti došao je 70-tih, filmovima sa tematikom Drugog svjetskog rata. Izdvojio se partizanski film Hajrudina Krvavca „Valter brani Sarajevo“ iz 1972. godine, koji je postigao veliki uspjeh u Kini, gde je Živojinović i danas popularan.
Te su mu uloge omogućile ulazak u četverolist najvećih filmskih zvijezda bivše SFRJ, zajedno s Ljubišom Samardžićem, Borisom Dvornikom i Milenom Dravić. Zbog statusa "partizanskog glumca", Živojinović je postao omiljen i kod tadašnje vlasti, pa je tako bio blizak prijatelj predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.
Dobitnik je nagrade za životno djelo "Slavica", u dva navrata "Zlatne arene" Jugoslovenskog filmskog festivala u Puli i brojnih drugih priznanja.
U braku sa Lulom, koji je trajao 56 godina, dobio je dvoje djece. Prije pet godina su obnovili zavjete.
Često je znao reći da je od života dobio više nego što je mogao očekivati i u najluđem snu. “Dobro sam i prošao kako sam počeo: u prvom filmu ubili su me poslije dva kadra”, govorio je Bata, koji se godinama borio sa gangrenom koja mu je napala stopala, a imao je i infarkt i tri moždana udara.
Iako je posljednje četiri godine zbog bolesti najviše bio vezan za invalidska kolica, vedri duh ga nije napuštao i rado je s prijateljima i kolegama pozirao unuci Dini, koja je vodila Instagram nalog s njegovim imenom.
Bati su ljekari 6. maja amputirali nogu. Nažalost, nije uspio da se oporavi.
