Normalno, žene se danas više napijaju od muškaraca, a i fleka je izgledala baš onako ženski. Pa one se napiju od dva piva. Ne znaju za sebe nakon tri. Mužjaci su izgubili vjekovnu tapiju na alkohol i posljedično obilježavanje javnih površina. Sramota.
Tome svjedoči i fotografija koja danas iskače po Fejsbuk zidu. Dvije mlađahne djeve, polegle ukaljane po klupama Petra Kočića parka. A pod nogama im crnovinska želučana lokva. Pa nema ništa odvrtanije nego vidjeti od alkohola razvaljenu ženku! One su izgubile svoje dostojanstvo, damstvo i nježnost. Gdje su ona dobra stara vremena kada se znalo umjesno piti po kafanama i kada se znalo ko pije. Ona da rađa, on da brani.
Boli dok se čita, je l’ da? Pređimo na stvar.
Oj, mahalo banjOlučka, ima li ti kraja?! Vjerovatno da, ali nek’ o tome svjedoče moja unučad. Ipak je to u domenu njihovog vremena. Vani lijep dan, ljetnji. Vrijeme se poklopilo sa neradničkim mentalitetom našeg građanstva. Bašte kojekakvih kafića/barova/kafana iz raja izašle. Kafa+cedevita za marku i po. Ali ne! Koji će vam to?! Ovaj ljetnji dan savršeno podsjeća na jedan ljetnji dan iz prošle godine. Ma pljunuti! Isti onaj dan kada je izvjesni mladić fotkao dvije urnisane djeve u parku nam. “Sramota”, povika banjOlučki puk! Zar djevojke onako da se ponašaju?! Zar djevojke da se napijaju?! Zar djevojke…?!
Nije problem u tome što je fotka sa akcentiranom lokvom povraćotine odvratna. Nije problem ni u tome što se ukazuje na bolnjenjeukurcu mladih ljudi ovog grada na šta će nam ličiti javne površine. Hajde, nije frka ni u tome što je fotka postala viralna. Frka je u tome što se fotka izdvaja isključivo iz razloga što su akteri, odnosno akterke na istoj, djevojke. Frka je u tome što si pojedinci daju za pravo da ovakav razvoj događaja nazivaju odvratnim, braneći mužjački povratluk kao apsolutnu istinu mužjačkog bića. Neodvojivost mužjačkog bića. “Pa to je sasvim prirodno”. Frka je što se pojedinke, licemjerke koje se, van domašaja objektiva, urnišu od đusvotke (jer je damski!), zgražavaju nad fotografijom braneći poredak u kojem je određen vid ponašanja normalan za muškarca, dok je isti užasavajući za ženu.
Na koncu, frka je u samom fotografovom biću jer je njegov cilj upravo i bio da se prikazana situacija izdvoji kao nenormalna, djevojke da se osude “jer mnogo piju u današnje vrijeme”, a muškarci da se naslađuju (h)umornim komentarima na šta liče djevojke sa fotografije. Stoga, ovaj tekst ne sadrži pomenutu fotografiju.
Jedno je sigurno! Proći će još dosta vremena dok nam društvo ne izraste iz ponora mahalanja svega vidljivog i nevidljivog. Dok ne shvatimo da ne postoje normalnosti za jedne, a te iste da su nenormalnosti za druge. Do tada, valja se boriti sa mahnitim vjetrenjačama.
