<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Balansiranje između austrijskih desničara i Jevreja: Šurovanje sa radikalima i Dodikov poraz u Austriji

RS između dvije vatre

Odmah da razjasnimo. Niti je austrijska Slobodarska partija naklonjena Srbima, niti je poraženi kandidat na izborima za predsjednika u ovoj zemlji Norbert Hofer prijatelj Republike Srpske. Možda Dodikov prijatelj, ali ne i Srba. I da, nisu Srbi ništa izgubili, kako to neki govore danas, već radikalna desničarska politika, kojoj je podršku davao predsjednik SNSD-a i RS boraveći u Austriji.

25. maj 2016, 12:00

Nakon dramatičnog foto finiša i prebrojavanja svakog glasa, novi predsjednik Austrije ipak je Aleksander van der Belen, kandidat kojeg je podržala Zelena partija, a ne desničar iz Slobodarske partije Norbert Hofer. Ovaj put Evropa je pobijedila za dlaku nadolazeći fašizam, koji tinja polako u svim zemljama starog kontinenta. Za Balkan je suvišno bilo šta i govoriti.

Uglavnom, situacija u noći izbora nije nimalo izgledala obećavajuća za van der Belena, koji je gubio izbore, od Hofera, ultradesničara, fašiste i čovjeka koji nosi pištolj, poručujući izbjeglicama da nisu dobrodošli. Ipak, na kraju je fašizam izgubio, odnosno Hofer, isti onaj zbog koga je evropska ideja bila poljuljana za trenutak. I kao što to obično biva, ovakav čovjek slovi za “prijatelja” Srba, za nekoga ko je uvijek bio i ostao na strani “srpskih interesa”. Kao da nije bio dovoljan Brejvik.

Ali da odmah razjasnimo. Niti je austrijska Slobodarska partija naklonjena Srbima, niti je poraženi kandidat na izborima za predsjednika u ovoj zemlji Norbert Hofer prijatelj Republike Srpske i Srbije. Možda Dodikov prijatelj, ali ne i Srba. I da, nisu Srbi ništa izgubili, kako to neki govore danas, već radikalna desničarska politika, kojoj je podršku davao predsjednik SNSD-a i RS boraveći u Austriji.

Inače, Dodik već odavno njeguje dobre odnose sa radikalnom desnicom iz Austrije i Francuske, odnosno sa Slobodarskom partijom i Nacionalnim frontom Marin la Pen. Čak je imao i goste na posljednjem mitingu u Banjaluci iz Slobodarske partije. Može se reći da je, pored Izraela, ova struja u Evropi jedini politički saveznik predsjedniku RS.

I kakva je uopšte to spoljna politika Republike Srpske u kojoj su nam najveći „prijatelji“ austrijski skoro fašisti i Jevreji iz Izraela. Ovo izgleda nezgrapno i nepomirljivo i kad se pročita zajedno u jednoj rečenici. Ali izgleda da kod nas sve može. Može, jer u politici Republike Srpke boli nekog đon za ideale, za fašizam i antifašizam, za naciste i pacifiste, za genocide i holokaust, već se sve svodi na trenutni interes i dobit. Da li je to dobit u novcu ili podršci na izborima, nije više ni bitno. Važno je da se ostane na vlasti, pa taman se spajalo nespojivo.

Postavlja se pitanje, na koji način se odlučuje u kom smjeru će RS voditi svoju spoljnu politiku? Ko uopšte o tome odlučuje? Kako to da se u isti mah sarađuje sa okorjelim fašistima i Jevrejima?

Pa, odgovor je vrlo jednostavan: Sve se pita Milorad Dodik. Jedan pragmatik, koji i vodi takvu politiku, bez ikakvih moralnih dilema i prepreka. To pokazuje da RS nikad nije ni imala niti će imati pod vlašću Dodika konstantnu i kvalitetnu spoljnu politiku, već ćemo stavljati i dalje i kruške i jabuke u isti koš.

Da Republika Srpska nema konstantnu i isplaniranu spoljnu politiku slaže se i politički analitičar Dušan Janjić. On pojašnjava da je pragmatizam Dodika zasigurno jedan od razloga, ako ne i najveći, za dobre odnose sa ultradesničarima iz Austrije, s jedne, i Jevrejima sa druge strane.

„Dodik i njegova partija su zadnjih godina isključivo desno orijentisani i tako da ne čudi ta saradnja sa desničarima iz Slobodarske partije. Isto tako, on je, nevezano za RS, koja vodi politiku Milorada Dodika, uspostavio dobru saradnju i sa Jevrejima, ali isto tako desničarima. Jer, ako je neko Jevrej, ne znači da nije ultradesničar, i to je Dodik iskoristio i koristi. Kada govorimo o njegovom pragmatizmu u pogledu spoljne politike, ne treba da nas začudi da, ukoliko se Evropom počne ponovo širiti ljevičarski talas, on postane socijal-demokrata“, ispričao je Janjić.

On tvrdi da je Evropa trenutno dovedena na rub fašizma, gdje ultradesničarske struje bilježe veliki uspon, što Dodik, kao neko ko u svemu traži korist, pokušava iskoristiti.

„Srbi nekako imaju taj nametnuti osjećaj prijateljstva sa likovima koji ne donose ništa dobro i koji imaju jasne nacionalne stavove, što je loše. Pa pogledajmo samo Donalda Trampa i priče o srpskoj podršci. Tako je i sa ovim nacionalistima u Austriji, koje Dodik dobro koristi među narodom u RS. A ako se sjetimo da je osnivanje Slobodarske partije pomogla Jugoslavija preko Hajdera i Hipo banke, logično je pitanje, da li se ovdje radi o ljubavi prema banci ili stranci“, upitao je Janjić.  

Stručnjak za međunarodne odnose Željko Balaban navodi da je spoljna politika RS usmjerena prema onim subjektima čiji se interesi poklapaju sa interesima RS. On navodi da se teško može u spoljnoj politici ići ispred pragmatizma, i da to vrlo dobro znaju oni koji to rade u ime RS.
„Prvo smo imali Izrael, zemlju koja je dala diplomatsku podršku RS, koja nije bila mala, što je dovelo do tih dobrih odnosa. Sad se osjeti neka vrsta podrške aktuelnoj politici u RS od strane ultradesničarske i konzervativne Slobodarske parije, što predsjednik RS takođe pokušava iskoristiti. I tu je iz priloženog vidljivo da je jedino interes vodilja u ovim odnosima i da ne postoji nikakva ideološka povezanost“, rekao je Balaban za naš portal.

I profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Miloš Šolaja navodi da u RS nema konceptualizacije spoljne politike.

„Ovdje se sve svodi na lične veze i odnose među političkim strukturama koje se nalaze u određenom periodu na vlasti. Tako da se spoljna politika pretočila u partijske aktivnosti i ona se vodi kroz ličnosti. Nema sistemski nikakvog djelovanja, jer to manje-više nikog ne zanima. Tu vidimo jednu nezrelost i previše individualiteta, na osnovu kojeg se djeluje ad hoc“, rekao je Šolaja za BUKU.

Prema njegovim riječima, zanimljiva je ta politika dobrih odnosa sa ultradesničarima, koji naginju fašizmu u Austriji, sa jedne, i Izraelom sa druge strane. Ipak, on tvrdi da je to posljedica nemogućnosti vođenja konzistentne i dugoročne spoljne politike.

„RS i Dodik u manjku saveznika traže ih gdje god im se ukaže prilika. Ne bira se tu mnogo, da li je neko desno ili lijevo, nema tu neke dosljedne politike, već se sve svodi na svrsishodnost odnosa u datom trenutku“, zaključio je Šolaja.